Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - polemike - prenosimo Politiku

   

 

Nebojša Krstić

Elementarno patriotski

Koautorima teksta „Ljuti kabineti” (20. mart)

Gospoda Slobodan Antonić i Đorđe Vukadinović tvrde da sam svojim kratkim tekstom u subotnjoj „Politici” „promašio temu i adresu”, ali uprkos tome na mojih par promašenih rečenica uzvraćaju tekstom koji zauzima više od polovine stranice cenjenog dnevnog lista.

Kažu da to moje kratko pisanije predstavlja „frontalni napad iz kabineta na kolumniste i analitičare kao i na druge nepouzdane elemente”. Ma hajte molim vas! Svoj sam tekst poslao glavnoj urednici „Politike” i zamolio da ga objavi ako nađe za shodno. Da nije našla za shodno, urednica je mogla da ga baci u koš. Da je to učinila preostalo bi mi da ga obesim na nekakav internet blog, tačnije rečeno mački o rep. Možda iz nekog razloga nemam prava da na taj način reagujem na ono što mi se čini neistinitim i lošim? Ne verujem da je preteće delovala funkcija savetnika ispisana ispod mog imena, niti mislim da je potrebno da ikoga uveravam da nisu više ona vremena na koja kolumnisti aludiraju ironičnim pominjanjem „nepouzdanih elemenata”. Pretpostavljam da im je funkcionisanje tih prošlovremskih kabineta i univerzitetskih partijskih ćelija poznato malo bolje nego meni. Ja o tome znam ponešto iz literature, dakle samo iz druge ruke i nemam ambiciju da to znanje produbljujem niti primenjujem. Baš zato bih bio zahvalan koautorima teksta „Ljuti kabineti” ako mi otkriju u kom su tačno delu mog teksta (ili karaktera, psihološkog profila, ponašanja) otkrili bahatost za koju me optužuju.

Slagao se ne slagao sa vama, poštovana gospodo, nikada ne bih sebi dozvolio da kažem da ste „imbecili, nepopravljivi prestupnici i moralne nakaze” i pretpostavljam da ni vi, baš kao ni ja, ne znate tačno zašto ste time ukrasili svoj odgovor.

Dalje, kažete da „u opširnom predizbornom programu Demokratske stranke, napisanom na 124 stranice, nema nijedne jedine reči o Kosovu”. Tačno, kao što bi tačno bilo i da ste dodali da se u svojoj predizbornoj kampanji DS nije pre svega bavila Kosovom. Dozvolite da vas podsetim da postoji jedinstvena državna platforma u pregovorima o rešavanju budućeg statusa Kosova i Metohije. U formulisanju te platforme odlučujući doprinos dali su predsednik Tadić i premijer Koštunica. Tu politiku konsenzusom podržao je stari saziv Narodne skupštine, dok je novi podržao državnu politiku ogromnom većinom glasova. U takvim je okolnostima valjda prirodno da Demokratska stranka nema svoje separatno viđenje politike prema Kosovu i potpuno je normalno da podržava jedinstvenu državnu politiku, što je nebrojeno puta i potvrdila, a taj stav brani i u pregovorima o vladi. Pitanje Kosova državni je problem broj jedan, i ako je to jedina tema oko koje je postignuto široko nacionalno jedinstvo, a jeste, mislim da ne može biti od naročite koristi, niti ide u prilog odbrani zajedničkih interesa, potezanje nekakvih zasebnih stranačkih platformi, baš kao ni s druge strane, izjave tipa „mi imamo za 50 odsto bolje rešenje za Kosovo i Metohiju, ali nećemo nikom da kažemo.”

Takođe mislim, a vi ćete me ispraviti, da prejaka stranačka upotreba Kosova u predizborne svrhe nije naročito pristojna, a ni korisna kada je opšti i državni interes u pitanju i cela stvar često hoće da se izmetne u zloupotrebu i jeftini populizam.

Što se tiče „pojedinih dužnosnika DS” i njihovog „beskrajno ponavljanog stava kako nisu važne teritorije nego ljudi”, a s obzirom da nisam nikakav „dužnosnik” već običan član DS, mogu samo da kažem da je odabir te tvrdnje za argument u dokazivanju nesolidnosti patriotizma ove strane, prilično otužna i pomalo morbidna akcija. Pa nije valjda da bi obrnuto: „nisu važni ljudi nego teritorije”, bilo ispravnije? Kosovski Srbi su najugroženija zajednica danas u Evropi. Džaba vam bila, gospodo analitičari, politika koja ovo izgubi iz vida i koja ne preduzme sve što se preduzeti može da ove ljude zaštiti i obezbedi im bar osnovne životne uslove i mogućnosti kakve ima bilo koji drugi građanin Srbije.

Na kraju par reči o onome čime ste svoj odgovor započeli, o tvrdnji da vi nikoga ne protežirate. Pa ko vam brani da protežirate? Za to smo se valjda borili! Da svako u ovoj zemlji može da se zalaže za političku opciju koja mu se čini ispravnom. Šta je tu problem? To je demokratija, zar ne? Predlažem da slobodno i bez ustezanja pristupite omiljenoj stranci, možda jednom postanete njeni dužnosnici! Tako ćete, umesto da samo lepo i objektivno analizirate, doći u situaciju i da učinite nešto, po mogućnosti nešto razumno, istinito, elementarno pošteno – i elementarno patriotski.

Autor je savetnik predsednika Srbije

[objavljeno: 23.03.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM