Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - prenosimo Independent

   

 

Robert Fisk

ZAVADI PA VLADAJ – AMERIČKI PLAN ZA BAGDAD

Otkriveno: nova strategija protiv pobunjenika izdeliće grad u zatvorene zone. Taktika nije uspela u Vijetnamu. Koje onda šanse ima u Iraku?

Američke trupe suočene s najsurovijom pobunom u Bagdadu – uprkos pojačanju koje je poslao predsednik Džordž Buš – sada planiraju obimnu i vrlo kontroverznu operaciju protiv pobunjenika koja će zatvoriti velike delove grada, izolovati čitave kvartove iza barikada, dozvoljavajući prolaz samo Iračanima s novoizdatim ličnim kartama.

Kampanja "ograđene zajednice", koja vodi poreklo iz vijetnamskog rata, uključiće približno 30 od 89 zvaničnih gradskih opština i biće najambicioznija akcija protiv pobunjenika koju su do sada preduzele američke trupe u Iraku.

Ovaj sistem je korišćen ranije i spektakularno je propao, a njegova inauguracija u Iraku znak je koliko američkog očaja zato što Irak bezizlazno tone u građanski rat, toliko i američke odlučnosti da "pobedi" u ratu protiv iračkih pobunjenika koji je američke trupe koštao više od 3.200 života. Sistem "ograđenih" oblasti pod stranom okupacijom nije bio uspešan u francuskom ratu protiv FLN pobunjenika u Alžiru, ni u američkom ratu u Vijetnamu. Izrael je koristio slične poteze prilikom okupacije palestinske teritorije, ponovo s malo uspeha.

Kampanja, međutim, ima veće vojne ambicije nego što je pacifikacija Bagdada. Stiče se utisak da američka vojska namerava da smesti čak pet mehanizovanih brigada – koje broje približno 40.000 ljudi – južno i istočno od Bagdada, s tim da će bar tri biti pozicionirane između prestonice i granice s Iranom. Ovo će doprineti tome da Iran ima moćnu – i potencijalno agresivnu – američku vojnu silu blizu granice u slučaju američkog ili izraelskog napada na iranske nuklearne objekte kasnije u toku godine.

Poslednji "bezbednosni" plan, s čijim je detaljima Independent upoznat, smislio je general Dejvid Petreus, aktuelni američki komandant u Bagdadu, tokom šestomesečne komande i predavanja u Fort Levenvortu u Kanzasu. Američki vojni generali koji služe u Iraku i vrhunski oficiri američke mornarice, zajedno sa – kako neki izveštaji navode – bar četvoricom visokih izraelskih oficira, prisustvovali su tim predavanjima i učestvovali u debatama čiji je cilj bio pronalaženje najboljeg načina da se ispravi užasna situacija u kojoj se našla američka vojska u Iraku.

Za početak, naglasak novog američkog plana biće na obezbeđivanju pijaca i delova Bagdada u kojima su šiiti većinsko stanovništvo. Hapšenja muškaraca koji su po godinama sposobni za ratovanje biće vrlo intenzivna. Projekat s novim ličnim kartama zasnovan je na sistemu koji su u gradu Tal Afaru usvojili ljudi generala Petreusa početkom 2005. godine – posebno pukovnik H. R. Mekmaster iz trećeg oružanog konjičkog puka – kad je izgrađen zid od 2,5 metara oko grada kako bi se sprečilo kretanje naoružanih ljudi i oružja. Petreus je ovu kampanju ocenio kao uspešnu iako je Tal Afar, koji se nalazi blizu granice sa Sirijom, ponovo pao pod kontrolu pobunjenika.

Do sada je kampanja u Bagdadu uključivala samo stvaranje nekoliko američkih pozicija unutar nekoliko civilnih oblasti grada, ali novi projekat podrazumeva da će u 9 od 30 opština biti stvorene izolovane, zajedničke, američko-iračke "baze podrške". Iz tih baza, u utvrđenim zgradama, američko-iračke snage će navodno eliminisati paravojne jedinice s ulica, koje će onda biti ograđene, i onima koji tu žive biće izdate nove lične karte. Samo će stanovnicima biti dozvoljen ulaz u ove "ograđene zajednice" i postojaće stalne patrole američko-iračkih snaga. Verovatno će biti uveden sistem propusnica, registracija "posetilaca" i restrikcija kretanja van "ograđenih zajednica". Civili će biti u nekoj vrsti zatvora.

U teoriji, američke snage se onda mogu skoncentrisati na pružanje podrške fizičkoj rekonstrukciji u, kako se to u vojsci naziva, “bezbednoj sredini". Ali pobunjenici nisu stranci, i pored prisustva Al kaide u Iraku. Oni dolaze iz istih centara koji će biti "ograđeni" i ako ne budu otkriveni, sami će doći u posed novih ličnih karata, "stopiće se" s ostalim ljudima .

Američki oficir koji je služio u Vijetnamu a poseduje veliko znanje o planovima generala Petreusa skeptičan je kad su u pitanju mogući rezultati. " Svaki sunit koji je u iračkoj vojsci prvo je lojalan pobunjenicima", rekao je on. "Svaki šiit je prvo lojalan vođi njegove političke stranke i stranačkoj paravojnoj jedinici. Svaki kurd u ira čkoj vojsci odan je ili b arzanima ili talibanima. Ne postoji nezavisna iračka vojska. Ovi ljudi zaista nemaju izbora. Oni pokušavaju da spasu svoje porodice od gladi i represalija . Nekada su možda verovali u ujedinjeni Irak. Nekada su možda bili sekularni. Ali, nasilje i brutalnost koji su počeli s američkom invazijom istisnuli su liberalne ideje iz ljudi ... Svaki Amerikanac koji je član iračke jedinice je u konstantnoj životnoj opasnosti."

Visoki generali koji su osmislili novi "bezbednosni" plan za Bagdad su u najvećoj meri odgovorni za prvobitni – zvanično "ograničen " – terenski priručnik o akciji protiv pobunjenika koji je sastavilo Ministarstvo odbrane u decembru prošle godine pod nazivom FM 3-24. Iako ne zastupa eksplicitno kampanju "ograđenih zajednica", jedan od ključnih principa ovog priručnika je ujedinjenje civilnih i vojnih aktivnosti, a to se dâ zaključiti iz navođenja "timova za podršku civilnih operacija i revolucionarnog razvoja" u Južnom Vijetnamu, asistencije kurdskim izbeglicama u severnom Iraku 1991. godine i "timova za rekonstrukciju unutrašnjosti zemlje" u Avganistanu, što je projekat koji je osuđivan zbog povezivanja vojnih kooperacija i humanitarne pomoći.

Priručnik FM 3-24 daje oštru analizu koraka koje moraju preduzeti snage koje delaju protiv pobunjenika u cilju eliminisanja nasilja u Iraku. "Inteligentno", piše u priručniku, "oni koji se bore protiv pobunjenika delaju kao hirurzi koji odstranjuju tkivo zahvaćeno kancerom ostavljajući ostale vitalne organe netaknutim." Međutim, drugi bivši visoki oficir američke vojske izvukao je drugačiji, pesimistični zaključak o projektu "ograđenih kvartova”. "Kad dodatne trupe budu postavljene na svoje mesto, pobunjenici će prekinuti linije komunikacije od Kuvajta do najdaljeg dosega koji mogu postići", izjavio je on za Independent . "Oni će uraditi isto i u Bagdadu, podstičući veću upotrebu helikoptera. Helikopteri će biti izloženi posebnoj opasnosti kad budu patrolirali nad bazama i neprijatelj će ih uništavati u najvećoj mogućoj meri. Drugi deo njihovog plana biće da pokušaju da unište neku od baza. Taj proces započeće mobilišući svoje ljude unutar 'ograđenih zajednica' da im omoguće ulazak. Biraće one baze u kojima iračke trupe ili neće pružati otpor ili će ih čak i podržati. Američki odgovor će onda biti intenzivna upotreba oružanih snaga, koja će uništiti kvart koji se navodno štiti."

Strah bivšeg američkog oficira za posadu helikoptera pojačan je juče kad je jedan vojni helikopter oboren iznad centralnog dela Bagdada. Amerikanac čiji sin trenutno služi kao oficir u Bagdadu izjavio je: "Jedina šansa koju američka vojska ima da se povuče, s bilo kakvim taktičkim autoritetom za ubuduće, jeste da podnese prilične žrtve kao izraz poštovanja prema situaciji koja je stvorena invazijom. Napor da se stvori neki red u tom haosu i volja da se podnesu žrtve u to ime obezbediće kakvo-takvo poštovanje za Amerikance nakon što napuste Irak."

Priručnik FM 3-24: novi američki master-plan za Irak

FM 3-24 sastoji se od 220 strana planiranja protivpobunjeničkog dejstva, treninga borilačkih tehnika i istorijske analize. Dokument koji su sastavili general-pukovnik Dejvid Petreus i general-pukovnik Džejms Ejmos iz američkih marinaca predstavlja osnovu nove američke kampanje protiv iračkih pobunjenika. Ovo su neke od preporuka i zaključaka koji se u njemu navode:

* Prema nekima, vlast koja ne može da zaštiti svoje ljude gubi pravo da vlada. U delovima Iraka i Avganistana ... paravojne jedinice su se samoprozvale vanvladinim arbitrima za fizičku bezbednost ljudi – u nekim slučajevima, nakon prvog podrivanja koje bezbednost...

* U narativu Al kaide... Osama bin Laden sebe opisuje kao čoveka pročišćenog u planinama Avganistana, koji nadahnjuje sledbenike i kažnjava nevernike. U kolektivnoj mašti Bin Ladena i njegovih sledbenika oni su zastupnici islamske istorije koja će zaustaviti pad ume (zajednice svih muslimana) i izvojevati pobedu nad imperijalizmom Zapada.

* Kako nacija koja je domaćin povećava svoju legitimnost, stanovništvo počinje sve aktivnije da joj asistira. Na kraju, ljudi će marginalizovati pobunjenike do tačke kad će tvrdnje o [njihovom] legitimitetu biti uništene. Međutim, pobeda se ne ostvaruje onda kad je ovo postignuto, već kad se pobeda trajno održava od strane i pomoću aktivne podrške ljudi...

* Svako kršenje ljudskih prava koje počine američke snage brzo postane poznato lokalnom stanovništvu. Nelegitimne akcije podrivaju napore protiv pobunjenika... Zlostavljanje osoba u pritvoru je nemoralno, ilegalno i neprofesionalno.

* Ako su vojne snage stalno u svom utvrđenju, gube vezu sa stanovništvom, deluju kao da su zastrašeni i prepuštaju inicijativu pobunjenicima. Agresivno detaljno patroliranje, zasede i postoperacije slušanja moraju se sprovoditi , mora se deliti rizik sa stanovništvom i ostati u kontaktu s njima.

* FM 3-24 citira Lorensa od Arabije tvrdeći: "Ne pokušavajte da uradite previše sopstvenim rukama. Bolje je da nešto Arapi urade zadovoljavajuće nego da vi to uradite savršeno. Ovo je njihov rat, i vi ste tu da im pomognete a ne da pobedite za njih."

* FM 3-24 ukazuje na to da Napoleon nije uspeo da kontroliše okupiranu Španiju upravo zato što nije obezbedio "stabilnu okolinu" za stanovništvo. Njegova borba trajala je, kako je zabeleženo, skoro šest godina i zahtevala je četiri puta veću silu od 80.000 ljudi, koliko je Napoleon inicijalno isplanirao.

* Ne pokušavajte da prvo slomite najtvrđi orah. Ne pucajte odmah na najveće uporište pobunjenika. Umesto toga, počnite od bezbednih oblasti i polako napredujte dalje... Idite niz, a ne uz dlaku lokalnog stanovništva.

* Budite oprezni s dozvolama vojnicima i marincima da se zbliže s lokalnom decom. Trupe koje čeznu za kućom umeju da spuste gard prema deci. Ali pobunjenici gledaju. Oni primete svako prijateljstvo između trupa i dece. Oni mogu ili nauditi deci kako bi ih kaznili, ili ih mogu iskoristiti kao agente.

Objavljeno u Independent -u 11. aprila 2007. godine

 

 
 
Copyright by NSPM