Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politicki život

 

 

Miša Đurković

ALAL VERA, ALAL VERA!

„Politička uverenja su za nas iznad svega. I iznad vođa, i iznad interesa, i iznad dnevne politike. Put ka demokratiji pun je iskušenja i stranputica. Zato i nije čudo što neki na tom putu otpadaju. Još jednom se potvrđuje stara istina: oni koji su spremni na ustupke, a svoju korist pretpostavljaju političkim uverenjima, ugrožavaju interese nacije i društva.“

Iz Osnivačke deklaracije Demokratske stranke Srbije

Dana 5. 11. 2007, Skupština Republike Srbije je glasovima vladajuće koalicije (dakle i DSS-a) izglasala novi sastav Republičke izborne komisije na čijem je čelu gospođa Sonja Brkić. Čestitamo pošto je ovo sigurni garant vladavine prava i nepristrasnosti, kao i objektivnosti ovog značajnog tela koje brine o organizaciji i sprovođenju izbora.

Ko je gospođa Sonja Brkić?

Za one koji su zaboravili radi se o osobi koja je dekretom Nataše Mićić za vreme vanrednog stanja postavljena na čelo Vrhovnog suda Srbije iako uopšte nije bila član tog suda! Ili rečima gospodina Đorđa Mamule, (i današnjeg poslanika DSS):

„Sonja Brkić je na čelo najvišeg sudskog tela postavljena dekretom neustavnog vršioca dužnosti predsednika Srbije Nataše Mićić, a da prethodno nije ni imenovana za sudiju tog suda. Na isti način smenjen je i tadašnji republički javni tužilac Siniša Simić“ (Glas javnosti, 23. 04. 2004. Oslobodili smo pravosuđe od torture prethodnika ).

Dakle pomenuta gospođa je postavljena kao čovek za specijalne zadatke onako kako su se postavljali tužioci i sudije posle Drugog svetskog rata. Koja ju je struktura postavila kao svoj udarni kadar jasno je svima koji znaju ko je u to doba vedrio i oblačio po Srbiji a i u kojoj grupaciji su danas ti ljudi (Predsednik Skupštine i vršilac dužnosti predsednika Srbije bila je Nataša Mićić, ministar pravde bio je gospodin Vladan Batić).

Proslavila se inače svojom genijalnom izjavom da se zalaže za to da se u procesima kriminalcima i svima optuženim za povezanost sa ubistvom Djindjića sudi retroaktivno po novom strožijem krivičnom zakonu!

Treba podsetiti inače da je zvanični diskurs tadašnje vladajuće grupacije insistirao na tome da postoji politička pozadina ubistva i da su na čelu te zavere Vojislav Koštunica, njegovi saradnici i vrh DSS-a. Dosta se spekulisalo o tome da bi i sam Koštunica mogao da bude uhapšen. O tom vremenu revolucionarne pravde opet Mamula:

„Tolike smene sudija, tužilaca i njihovih zamenika nisu zapamćene od Drugog svetskog rata. Bivša vlast je izmenila sastav visokog saveta pravosuđa, imenovala podobne ljude i birala sudije podrumskom većinom u skupštini. Isti izmenjeni savet predlagao je tužioce, dok je zamenike predlagao ministar pravosuđa, a imenovala vlada. Da ne govorimo o potezima koji su se preduzimali naporedo s tim – pohapšeno je 12 000 ljudi da bi protiv 36 bile podnete optužnice...zamenik okružnog tužioca Milija Milovanović javno je rekao da su mu u zatvorskoj bolnici davali tablete kako bi uticali na njegovu svest i iskaze...“

Kada je posle izbora 2003. formirana vlada DSS - a donet je novi set pravosudnih zakona, a novi Ministar pravde Stojković ušao je u ozbiljan klinč s gospođom Brkić. Novine iz tog perioda su bile pune ozbiljnih optužbi da je ona prekoračivala ovlašćenja, da je zloupotrebljavala položaj za nedozvoljene finansijske radnje itd (koga ne mrzi da gugluje neka pogleda pisanje Blica, Kurira i Glasa iz tog perioda). Donošenjem novog zakona razrešeni su oni predsednici sudova koji su bili postavljeni 2003 pa je tako i gospođa Brkić de fakto smenjena sa mesta Predsednika Vrhovnog suda. Nakon toga je povela i spor protiv države pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

Tek tri godine kasnije gospođa Brkić se vraća na velika vrata kao kadar DS-a i kao garant zakonitosti budućih izbornih procesa, iako su bar formalno političke strukture koje su je nekad lansirale u opoziciji. Ili možda zapravo nisu, ali mi to ne znamo?

Najbolji detalj je da su za njeno postavljanje nakon svega glasali i poslanici DSS-a.

Ovo što sledi je citat iz Osnivačke deklaracije DSS:

„Politička uverenja su za nas iznad svega. I iznad vođa, i iznad interesa, i iznad dnevne politike. Put ka demokratiji pun je iskušenja i stranputica. Zato i nije čudo što neki na tom putu otpadaju. Još jednom se potvrđuje stara istina: oni koji su spremni na ustupke, a svoju korist pretpostavljaju političkim uverenjima, ugrožavaju interese nacije i društva.“

Mogu samo da ponovim reči najboljih hroničara tranzicije u Srbiji, Beogradskog sindikata:

„Svaki put kad gruva zika - Alal vera Alal vera!

...

Bolje reci kada treba - Alal vera Alal vera!“

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM