Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Mladen Đorđević

Ugo Čavez - Revolucija koja teče

Predsednik Venecuele Hugo Čaves započeo je novi šestogodišnji mandat zakletvom "Otadžbino, zaklinjem se - socijalizam ili smrt!" Rečima koje je izgovorio na inauguraciji održanoj početkom januara, Čaves je najavio zaoštravanje dosadašnjeg političkog kursa kome je cilj preobražaj zemlje u socijalističku državu. Tom prilikom izjavio je da se Venecuela kreće u pravcu socijalizma, koji ništa neće moći zaustaviti. Čavez je u nedavnim nastupima citirao između ostalog Marksa i Lenjina, a sebe čak definisao kao trockistu koji je usvojio ideju permanentne revolucije (1), ali, iako su glasovi koji traže zavođenje socijalne jednakosti među ''čavistima'' sve jači, vlast, bar za sada, ne pokazuje nameru da izvrši potpunu eksproprijaciju privatne imovine (2). Najvažniji zadatak u narednom periodu biće nacionalizovanje najvažnijih resursa, poput izvorišta nafte i strateških kompanija, koje je početkom 90-tih privatizovala tadašnja neoliberalna vlada.

Socijalizam za 21. vek

Dosadašnji tok ''bolivarske revolucije'', oduzeo je političku moć od dotadašnje elite, uz velike političke i ekonomske potrese, ali država nije preduzimala dublje rezove. Politika vlade bila je usmerena na ekonomski protekcionizam, pomaganje malog i srednjeg privatnog preduzetništva, zemljišne reforme, javne radove i obimne socijalne programe. Nastavak promena međutim, predstavlja jasno usmeravanje u levo, i trebao da dovede do jačanja državne kontrole nad ključnim resursima i uspostavi novu raspodelu društvene moći, putem afirmacije opštinskih saveta. Nove mere ujedno predstavljaju i odaziv na pritisak odozdo. Radnici i siromašni pritiskaju vladu da preduzme radikalne mere, jer u zemlji i pored rasta BNP-a od oko 10%, još uvek postoji ektremno siromaštvo i socijalna nejednakost. I posle osam godina od početka reformi, 25% stanovništva živi sa manje od jednog dolara dnevno. Najbogatijih 10% uzimaju 50% nacionalnog dohotka, dok nasiromašnijih 10% dobijaju samo 2%. (3)

Prilikom zakletve pred svojoj vladom dva dana pre svečanosti inauguracije, Čavez je istakao pet tačaka na osnovu kojih će se izvršiti dalje socijalističke reforme: vladavina dekretima, nove ustavne promene , narodno obrazovanje, promena vojne, političke, društvene i ekonomske ''geometrije moći'' i ''eksplozija'' opštinskih saveta. Istovremeno, najavljena je ponovna nacionalizacija velikih kompanija u ključnim oblastima, poput telekomunikacija, elektroprivrede i eneregetike, kao i oduzimanje samostalnosti centralnoj banci, koja nije odobravala Čavezov način trošenja prihoda od nafte. (4)

Najavljene mere vrlo brzo počele su počele da se ostvaruju. Najpre je Narodna skupština Venecuele, na januarskoj sednici simbolično održanoj na Trgu Bolivar u Karakasu, ovlastila Čaveza da u narednih 18 meseci vlada dekretima. Nova ovlašćenja dala su predsedniku veliku kontrolu nad vladom, a ukinuto je i ustavno ograničenje koje bi ga sprečilo da se ponovo kandiduje. Radikalizaciju politike potrdila je i smena dotadašnjeg potpredsednika vlade, umerenog Hose Visentea Rangela, koji je u ''tranzicionom periodu'' bio spona između vlade i opozicije. Novi potpredsednik je Horhe Rodrigez, poznat kao radikal koji ne trpi protivnike. Članovi vlade postali su ''ministri narodne moći'', koji bi trebalo da imaju direktnu vezu sa narodom.

Čavez se takođe potrudio da ojača svoju bazu i najavio je ujedinjenje svih partija koje su ga podržale u jednu veliku stranku, Jedinstvenu socijalističku partiju Venecuele. (5)

Nacionalizacija i eksproprijacija

Posle dobijanja ovlašćenja, Čavez je krenuo da stavi pod kontrolu izvorišta nafte u basenu reke Orinoko, jedina koju još uvek kontrolišu multinacionalne kompanije poput ''Šela'', ''Eksona'', '''Ševrona'', ''Totala'' i ''Statoila''. Privatne naftne kompanije u drugim regionima Venecuele primorane su još prošle godine da uđu u džoint-venture arandžmane kontrolisane od strane države. Jedan od najznačajnijih razloga za ovaj proces leži u činjenici da su strane kompanije tokom 90-tih sklopile PSA ugovore u kojima su dobile pravo prioritetne naplate otkrivene nafte, što znači da su dobile pravo da do namirivanja njihovog ulaganja ubiraju sav profit. (6)

Čavez je 26. februara izdao dekret kojim se naređuje preuzimanje većinskog učešća projekata koje vode strane kompanije i najavio da će proces preuzimanja biti gotov do 1. maja, kada će na nalazištima zavijoriti venecuelanska zastava. Državna kompanija PDVSA bi trebala da preuzme najmanje 60 posto učešća, a stranim kompanijama je dato četiri meseca da odluče da li će pristati na nove ugovore kao manjinski partneri. Čavez je ipak stavio do znanja de ne želi da strane kompanije odu, već da izmeni uslove njihovog rada u korist države. (7) Nije objavljeno kod kojim uslovima će ove kompanije, koje su do sada u nalazišta nafte uložile oko 17 milijardi dolara, biti obeštećene. Sve kompanije su međutim načelno prihvatile nove sporazume i pristale da se stvore tranzicioni saveti, koji će regulisati predstojeći proces (8), obzirom da će im region Orinoka, koji poseduje ogromne rezerve nafte, doneti profit bez obzira na smanjen procenat učešća. (9)

Vlada je nedavno započela i kontolu cena i valutnog kursa, a izvršena je i denominacija valute. Uveden je ''jaki bolivar'' koji vredi kao 1000 starih. (10)

Takođe, nacionalizovala i najveću telekomunikacionu i elektroenergetsku kompaniju (CANTV i Electricidad de Caracas), ali su dosadašnji vlasnici obeštećeni po razumnim cenama. Kompanija Verizon dobiće 572 milliona dolara za kontrolni paket akcija u CANTV, a američka kompanija AES za Electricidad de Caracas dobiće 750 miliona dolara.

Mnogo oštriji korak predstavlja eksproprijacija bez nadoknade 16 velikih latifundija. Čavez je naime, u subotu 24. marta, u svojoj redovnoj televizijskoj emisiji ''Halo predsedniče'' iznenada i bez prethodne najave saopštio da država preuzima vlasništvo nad 16 velikih privatnih poseda, koji se prostiru nad više od 300 000 hektara. Latifundije su istog dana postale društveno vlasništvo, a njihovo preuzimanje objašnjeno je činjenicom da se na njima ionako ništa ne proizvodi. Kako je predsednik rekao, na njima će država gajiti stoku i proizvoditi meso i mleko za potrebe naroda. (11)

Ako vi niste socijalisti, biće vaša deca

Najvažniji proces''druge faze'' Čavezove bolivarske revolucije predstavlja dalji razvoj opštinskih saveta, odnosno opštinskih skupština, koje postepeno treba da zamene uobičajeni sistem lokalne vlasti. " Sistem utemeljen na vlasti opštinskih skupština predstavlja krajnji politički cilj, a njegovim unim razvojem bi se stvorila, kako je Čavez naziva, ''narodna ili participativna demokratija''. Reč je o telima kojima treba da bude povereno upravljanje najvažnijim pitanjima, uključujuć i razvojne projekte vredne milijarde dolara. Prema planu, ove skupštine tokom vremena treba da se prošire i na sve društvene strukture (12). Proces prenošenja političke moći na opštinske skupštine predstavlja radikalan rez u odnosu na tradicionalni politički sistem i društvene odnose. Ove godine je, tim telima, a ne tradicionalnim oblicima lokalne vlasti, namenjeno rekordnih tri milijarde dolara.

Jedno od personalnih rešenja u sadašnjoj vladi takođe pokazuje da socijalizam u Venecueli ne treba da bude samo eksperiment. Naime, predsednik Čavez je u januaru najavio da će obrazovanje biti jedno od pet ''motora'' revolucije. Za novog ministra prosvete imenovao je Adana Čaveza, svog 53-godišnjeg starijeg brata, bišeg gerilca i ortodoksnog marksistu. (13) Prema nekim svedočenjima, Čavez se na ovaj potez odlučio pošto je ''frustriran'' jer i pored truda malo stanovnika njegove zemlje sebe smatra socijalistima.

Adan Čavez, bivši profesor fizike do sada je bio bratov privatni sekretar i ambasador na Kubi, a kao savetnik i diplomata uživa ogromno poverenje svoga brata i predsednika. Mnogi ga upoređuju sa Raulom Kastrom, a upravo je Adan svog mlađeg brata Huga 70-tih godina prošlog veka povezao sa marksističkom gerilom. Adan je studirao fiziku a potom predavao u gradu Meridi, tadašnjem epicentru levice u Venecueli. Tamo se učlanio u ilegalnu Partiju revolucije, koju je osnovao Daglas Bravo, najpoznatiji tadašnji venecuelanski pobunjenički lider.

Jedna od prvih mera novog ministra bila je naredba da se u venecuelanskim školama počne promocija socijalističkih vrednosti. "Nećemo ubrizgati komunizam u decu na njihovom rođenju, ali planiramo da uključimo u školski program autentične vrednosti društva, odnosno socijalizam'', izjavio je Adan na državnoj televiziji i ujedno širom zemlje poslao stotine brigadista u crvenim košuljama da objašnjavaju vladine planove za obrazovanje. (14)

Takođe, Komunistička partija Venecuele ima jak uticaj. Ona potpuno podržava tekuće levičarske reforme a stotine njenih članova izabrani su u optinske savete. Oko deset njenih članova sedi u čavističkoj narodnoj skupštini, a 28-godišnji David Velaskez u januaru je postao prvi komunistički ministar u vladi na mestu ministra za narodno učešće i društveni razvoj. (15)

Vizija Daglasa Brava

Čavez je prihvatio mnoge ideje Daglasa Brava– korišćenje nafte kao političkog oružja, jačanje veza sa muslimanskim svetom i jašanje venecuelanskog nacionalizma baziranog na idejama Simona Bolivara. Na osnovu toga, Venecuela je uspostavila uspešnu ''naftnu diplomatiju'' i uspešno razmenjuje naftu za različite robe, od hrane do vojne opreme. Venecuela se takođe angažovala na razvoju međunarodne saradnje energetici preko organizacija poput Petrokaribi ili Pertosur, ali na drugim poduhvatima (16) Takođe, Čavez proglasio američku inicijativu o slobodnotrgovinskom prostoru obe Amerike (FTTA) “mrtvom” i suprotstavio joj ekonomski savez ALBA, koji okuplja zemlje leve orijentacije i protivnike ekonomske politike Vašingtona u regionu, posebno sporazuma o slobodnoj trgovini naftom.

Čaves je potrošio milijarde dolara od naftnog bogatstva svoje zemlje na brojne projekte u inostranstvu. Centar za ekonomska istraživanja u Karakasu u nedavnoj strudiji je naveo podatak da je na investicije u inostranstvu od 1999. potrošeno više od pet milijardi dolara. Predsednik Venecuele, pored ostalog, pomaže siromašnima u Meksiku, čak i siromašnima u SAD i Velikoj Britaniji (Mejn, Bronks, Filadelfija, London), izdvaja i za paradu u Brazilu. Nedavno je Venecuela čak potpisala ugovor o snabdevanju jeftinom naftom sa gradskim vlastima Londona (17)

U međuvremenu, postignuta je široka saradnja sa najznačajnijim oponentima SAD, poput Kine, Irana i Kube.

Veze sa Iranom dobile su u poslednje vreme značajan zamah. (18) Ekonomska saradnja dveju zemalja razvila se zahvaljujući izdvajanju većih sredstava, planiranju zajedničkih projekata, uklanjanju prepreka trgovini i redovnim sastancima iranskih i venecuelanskih zvaničnika. Prilikom nedavnog susreta u Teheranu, venecuelanski ministar privrede i rudarstva Hose Kan saopštio je da su Iran i Venecuela u proteklih nekoliko godina potpisali ukupno čak 152 sporazuma o industrijskoj saradnji. Od toga se 27 ugovora odnosi se na poljoprivedu i stočarstvo, 22 na ekonomsku saradnju, 26 energetsku, odnosno naftnu, 9 iz oblasti finansija i investiranja i 3 na sektor komunikacija i informatike. Potpisana su i četiri trgovinska sporazuma, osam građevinskih, dva iz oblasti turizma, devet iz transporta i četiri iz oblasti zdravstva. (19) Na sastanku sa svojim venecuelanskim kolegom Nikolasom Madurom Morosom, ministar inostranih poslova I. R. Irana Manučer Motaki istakao da su bilateralne veze sve čvršće zahvaljujući politici dveju vlada. Saradnja Irana i Venecuele najuočljivija je u oblasti proizvodnje automobila, traktora, energije i cementa, izgradnje stanova, poljoprivrede i industrije.

Kooperacija s Kubom, s čijim liderom Kastrom Čavez gaji vrlo prisne lične odnose takođe se širi na velike projekte, i nedavno je potpisan je sporazum između državne kompanije "Petroleos de Venecuela" (PDSVA) i "Kubapetrolea" (Kupet) o početku zajedničkog traganja za naftom u pojasu reke Orinoko u Venecueli, i u delu Meksičkog zaliva, koji pripada Kubi. (20)

Takođe, saradnja sa Kinom postaje sve ozbiljnija. Posle prošlogodišnje Čavezove posete Pekingu, ispruke nafte Kini porasle su na pola miliona barela dnevno, što čini trećinu godišnje proizvodnje, a trebalo bi da se do 2012. popnu na milion barela dnevno. Kina se obavezala da do 2012 investira u Venecuelu više od 5 milijardi dolara za razvoj energetskih projekata, koji obuhvataju eksploataciju nafte uu regionu Orinoka, gradnju supertankera i gradnju tri rafinerije u Kini. Predviđena je i pomoć od 1,2 milijarde za izgradnju oko 20 000 stanova. Peking će lansirati i jedan satelit za potrebe Venecuele.

Nedavno su i japanske korporacije Marubeni i Micui potpisale ugovor sa PDVSA o uvozu sirove nafte u periodu od narednih 15 godina, u vrednosti od 3,5 milijare dolara. Ovo je prvi ugovor koje su japanske firme potpisale sa nekim proizvođačem nafte iz Južne Amerike. Japan je do sada svoje potrebe zadovoljavao sa Bliskog Istoka, ,u iznosu od 90%, ali , kako je saopšteno, ugovor sa Venecuelom je potpisan da bi se smanjila zavisnost Japana od uvoza sa nestabilnog bliskoistočnog područja.

Odbrana zemlje

Čaves ne krije netrpeljivost prema politici SAD i njenom predsedniku Džordžu Bušu, i njegove optužbe protiv njih su vrlo brutalne i otvorene. Zahvaljujući kritikama i aktivnostima usmerenim protiv američkog imperijalizma, Čavez je već postao jedan od neformalnih antiglobalističkih lidera. Prošle godine, u govoru na zasedanju Generalne skupštine UN, prokomentarisao je obraćenje predsednika SAD liderima u svetu, rečima da Buš "nastupa kao vlasnik sveta", da je "lažov", "tiranin", da "širi lažnu demokratiju elite" i "demokratiju bombi", i dodao nimalo diplomatski da je ‘'đavo došao ovde i još se oseća sumpor". Nedavnu posetu predsednka Buša zemljama Južne Amerike pratili su takođe, pored demonstracija i glasne kritike Huga Čaveza, koji je čak u Argentini na stadionu u Buenos Ajresu održao antiamerički miting pred oko 30 000 pristalica.

Zbog ovako otvorenog antiamerikanizma, u protekle četiri godine Venecuela je postala prva u Južnoj Americi po potrošnji novca za nabavku oružja, za koga je potrošila preko četriri milijarde dolara. (21) To ju je stavilo u red zemalja poput Pakistana i Irana, koje su jedne od najvećih kupaca oružja u svetu. Nabavke se objašnjavaju potrebom da se prevaziđe američki embargo na izvoz oružja i potrebom da se zemlja odbrani od eventualne agresije SAD. Venecuela je između ostalog, od Rusije kupila 100.000 komada pušaka ''kalašnjikov'', a tokom prošlogodišnje posete Rusiji, potpisan ugovor o kupovini 24 borbena aviona SU-30 i 54 vojna helikoptera. vredan više od milijardu dolara. Očekuje se da bude potpisan i ugovor o izgradnji fabrike za proizvodnju kalašnjikova u Venecueli. U isto vreme, nastoji se da se osvoji sopstvena proizvodnja granata i ručnog naoružanja. U kompaniji Kavim osvojena je proizvodnja ručne granate za gerilsku i konvencionalnu borbu nazvane Maisanta, i pištolja kratkog dometa Miranda, kalibra 38 milimetara. Nastoji se takođe i da se kopira i osvoji proizvodnja naoružanja kupljenog u inostranstvu, poput ruskih pušaka AK-103, a u tom cilju su doneti planovi za izgradnju fabrika pušaka i metaka. Takođe, vlada namerava da formira teritorijalnu armiju sa oko milion rezervista, a venecuelanska vojna doktrina podrazumeva i vojnu pomoć regionalnih saveznika poput Bolivije.

Jačanje bolivarske vojne moći zahteva ne samo loše iskustvo u odnosima sa SAD, već i unutrašnja situacija. Politika predsednika Venecuele izaziva mnogo kontraverzi i ima još uvek brojnu i jaku opoziciju u zemlji. Opozicija optužuje Čaveza za totalitarizam, populističku demagogiju, kult ličnosti, lažiranje izbora, cenzuru štampe, držanje političkih zatvorenika, a njegove sledbenike u lokalnim telima za korupciju. Takođe, postoje ozbiljne optužbe, zbog kojih su reagovale i međunarodne organizacije, da vlada poseduje elektronsku bazu podataka, u kojoj se nalazi oko 12,5 miliona Venecuelanaca, protivnika vlade. Svako ko je registovan na listi, nazvanoj Maisanta, u slučaju traženja posla ili socijalne pomoći ima minimalne šanse. K ao odgovor na najavu stvaranja Jedinstvene socijalističke partije Venecuele, opozicija zbija redove. Posle godina nesloge, neke vodeće opozicione ličnosti su se priključile partiji ''Novo vreme'', koju vodi Čavezov protivkandidat na prošlim izborima Manuel Rosales. (22) Kako je najavljeno, ova partija treba da predstavlja opštenacionalnu alternativu čavizmu.

Pored već uobičajenih kritika, većina posmatrača slaže da Čavez mnogo toga ne bi mogao da uradi da njegova zemlja ne poseduje ogromno naftno bogatstvo. Čavezovi neprijatelji željno očekuju smanjenje cena, i u tom slučaju najavljuju kolaps celog sistema. Ali to se najverovatnije u dogledno vreme neće desiti, posebno zbog aktuelne nestabilnosti na Bliskom istoku. Cene nafte na svetskom tržištu su visoke, a na nedavnom sastanku ministara OPEK-a održanom u Beču 14. marta, g eneralni sekretar OPEK Abdulah al-Badri je izjavio da je malo verovatno da će ministri menjati sadašnju proizvodnu kvotu od 25,8 miliona barela dnevno, iako dnevna tražnja nafte iz kartela premašuje 30 miliona barela, što znači da će cena nafte ostati na sadašnjem nivou. (23) To znači i da će predsednik i dalje raspolagati sa ogromnim novčanim sredstvima, koje je do sada obilato koristio.

Predsednik Venecuele očigledno ima najozbiljniju nameru da u svojoj zemlji uvede novi poredak. "Grdno se varaju oni koji misle da ja improvizujem stvari. Ja tačno znam šta želim za ovu zemlju namučenu siromaštvom, korupcijom i stranom eksploatacijom", izjavio je Čaves februara ove godine.

Vreme će pokazati da li će on uspeti da uspostavi ''socijalizam sa humanim likom'' (ako je takav uopšte moguć), ili će i njegov socijalistički projekat završiti u surovoj diktaturi, kako su se završavali svi dosadašnji.

Fusnote:

1. Novi ustav predviđa privatnu, ali i društvenu i kolektivnu svojinu, za koju ''čavisti'' tvrde da je postojala pre dolaska konkvistadora. "Privatna svojina nije jedini oblik svojine. Kada su konkvistadori došli, postojale su društvena i zajednička svojina, i svako je bio vlasnik svega'', rekao je nedavno Čavez.

2. Čavez je nedavno izjavio da "Bolivarska revolucija ne uključuje zabranu, niti ima bilo kakav plan da eliminiše privatnu svojinu''.

3. Chavez Nationalizes Key Industries — Socialism on the agenda in Venezuela- http://www.socialistalternative.org/news/article11.php?id=512

4. Chavez accelerates on path to socialism - http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/americas/6246219.stm

5. Prema najavama, partija ne bi trebalo da bude ni staljinistička ni marksističko-lenjinistička. Za sada, uticajni Komunistička partija i pokret Podemos nisu pristali na ujedinjenje, iako podržavaju predsednikovu politiku, i iako trpe pritiske čavista. Čavez međutim ima pravo da dekretom izvrši ujedinjenje ili ukidanje partija.

6. Preuzimanje izvorišta izvršeno je na savet Bernarda Momera, poznatog naftnog eksperta i matematičara sa Oksforda.

7. To potvrđuje i činjenica da vlada ne vrši konfiskaciju, već kupuje kontrolne pakete akcija

8. Oil firms in Orinoco reserve to cede control, Venezuela says - www.latimes.com/business/la-fi-chevron9mar09,1,1421130.story?coll=la-headlines-business

9. http://www.usatoday.com/money/world/2007-04-04 - Oil — Venezuela's lifeblood — is also a political flashpoint . Basen Orinoka poseduje prema nekim procenama rezerve od 300 milijardi barela teške nafte, što Venecuelu čini zemlju sa najvećim rezervama nafte na svetu. Međutim, eksploatacija teške nafte je komplikovana i skupa, i bez dodatne obrade se ne može prerađuvati u rafinerijama. Venecuela poseduje ogromne rezerve teške nafte, a njena eksploatacija je isplativa samo ako je cena barela oko 50 dolara. Nafta sada košta preko 60 dolara, cena je znatno ispod rekorda od 78,40 dolara od sredine prošle godine, ali je tri puta veća nego na početku 2002. - Venezuela's profits too big for Big Oil to ignore - Stung by Chavez, overseas companies still have reason to stay By Jasmina Kelemen , MarketWatch 10. Venezuela to Give Currency New Name and Numbers - www.nytimes.com/2007/03/18/world/americas/18venezuela.html ?

11. Između ostalih, preuzete su latifundije ''Kaljeha'' (25 000 hektara), Buena Vista (21 000 ha), Montanja del Orinoko (26 700 ha), Gregorio Vijeho (12 000 ha), Jaguita (47 000 ha) Na jednoj od latifundija je čak izbila pobuna, ali je tamo poslata vojska koja je smirila nemire.

12. "Opštinska vlast, država utemeljena na socijalnoj pravdi - to je društvo koje je neophodno ovoj namučenoj zemlji, a ne neoliberalna ekonomija zasnovana na surovoj eksploataciji čoveka i njegovog rada..." rekao je Čaves na jednom mitingu u februaru..."Narodna, bolivarska demokratija biće rođena iz opština... Blagotvorna vitalnost tih tela biće proširena na sve društvene strukture nacije"

13. Mnogi predsednikovi rođaci ušli su u politiku. Otac, Hugo de los Rejes Čavez je guverner države Barinas, brat Argenis Čavez je jedna od najviših službenika u vldi iste države, dok je drugi brat Aribel gradonačelnik grada Sabanete. Rođak Azdrubal je u upravnom odboru PDSVA. Najveći uticaj ipak ima Adan Čavez. - Chavez's older brotherplays vital role for president - http://www.chron.com/disp/story.mpl/politics/4640077.html

14. Chavez's older brotherplays vital role for president - http://www.chron.com/disp/story.mpl/politics/4640077.html

15. Venezuela's communists resist president's push for single socialist party - The Associated Press, March 4, 2007

16. Venecuela trenutno pokušava da ubedi Argentinu, Brazil i Boliviju da podrže planove za izgradnju 9000 kilometara dugog gasovoda koji bi povezivao te latinoameričke zemlje. Na sastanku ministara energetike u Karakasu razmatraju se tehničke teškoće izgradnje gasovoda kroz amazonsku džunglu, ali i ekonomska isplativost tog, po mnogima, megalomanskog projekta.

17. http://news.yahoo.com/s/afp/20070220/wl_uk_afp/britainvenezuelaoil - Ugovor koji su potpisali gradonačelnik engleske prestonice i ministar ninostranih poslova Venecuele Nikolas Maduro planira da Venecuela šalje naftu po sniženoj ceni za gradske autobuse u Londonu, a zauzvrat će dobiti pomoć stručjaka u vezi zaštite okoline. Sporazum će koristiti stanovnicima Londona koji koriste socijalnu pomoć, njih oko 250 000 pošto će grad dobijati naftu za 20% sniženoj ceni, a oni će imati popust od 50% za autobuske i tramvajske karte. karte. London će tako uštedeti oko 16 miliona funti.Kada je Čavez prilikom posete Londonu najavio ovu meru, doživeo je brojne kritike da daje popust jednom od najbogatijih gradova u svetu. Ipak, to je u skladu sa njegovom politikom, kada je potpisao ugovore i sa gradovima Bostonom i Njujorkom, kojima je omogućio jeftiniju naftu za grejanje siromašnih tokom zime. Ovaj njegov potez sa Londonom nastavak je njegove politike saveza sa siromašnim i manjinskim zajednicama unutar sadašnje svetske supersile. Na ovaj način Ugo Čavez uspeva da neutrališe napade, koji ga slikaju kao ''totalitarca i komunistu“   koji je u istom stroju sa Kastrom i Bin Ladenom, a među pripadnicima ovih grupa stvara jaka uporišta i lobije u korist svoje politike.

18. ''Motaki: Odnosi Irana i Venecuele utemeljeni na zajedničkim interesima'' - http://www2.irna.com/sr/news/view/line-67/0703062577144131.htm

19. Takođe je podvukao nužnost širenja trojne saradnje Irana, Venecuele i Kube, podsetivši da bi zajednička izgradnja fabrike cementa bio prvi korak u tom pravcu. Saradnja triju zemalja mogla bi da se proširi i na Boliviju, Ekvador i Nikaragvu, rekao je Kan.

20. Sporazum o potrazi za naftom, vrlo zahtevan i skup poduhvat, samo je jedan od 16 novih sporazuma između dve zemlje koje je kubanski potpredsednik Karlos Lage potpisao tokom boravka u Karakasu. PDSVA je prošle godine potpisala sporazum o obnovi kubanske rafinerije "Sienfuegos", a njeni stručnjaci pružaju kubanskim kolegama i druge vrste pomoći.

21. Venezuela's massive military build-up - http://www.theage.com.au/news/world/venezuelas-massive-military-buildup

22. Opposition Consolidates Against Chavez - Sunday March 4, 2007 , Associated Press

23. Venecuela je inače peti proizvođač nafte u svetu i jedan od osnivača OPEK-a. Poseduje dokazane rezerve od 77,7 milijardi barela i još nekoliko milijardi barela teške nafte i bitumena Američko tržište uvozi 59% nafte, od čega nafta iz Venecuele pokriva oko 13-17%. Pre decembra 1998. godine Venecuela je redovno premašivala kvote OPEK-a, ali posle decembra 1998. godine, kada je Hugo Čavez izabran za predsednika PDVSA se striktno pridržava propisa OPEK-a.

 

 
 
Copyright by NSPM