Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Standard

   

IN VIVO

Željko Cvijanović

Kojen

Kada birate između Kojena i Jeremića i izaberete prvog, ne morate mnogo da dokazujete, stvar je u sferi očiglednog. Kada izaberete drugog, treba vam prilično debelo objašnjenje, a Boris ga ovaj put nije imao

Leon Kojen je u utorak toliko precizno nacrtao granicu između politike i istorije da onaj ko to nije shvatio, nije shvatio ni politiku ni istoriju. Problem je što se u trenutku kada se, dan pre, biralo između Kojena i Jeremića, između Leona i Vuka dakle, u knjigu takvih najpre upisao predsednik države.

Naravno, o Borisu Tadiću je reč, za koga bi možda bilo bolje kada bismo mislili da je izabravši u ponedeljak Vuka Jeremića imao problem s vrednosnim sudovima, što je loše, ali ne i neizlečivo, nego kada bismo mislili da je izabravši između njih dvojice zapravo pokazao da mu je mogućnost izbora sužena ili potpuno ukinuta. A to bi bila stvar veoma loša i beznadežno definitivna.

Šta se ustvari tu dogodilo? Kad je austrijski kancelar Alfred Guzenbauer 13. aprila Rojtersu izjavio da radi s „Tadićem i njegovim ljudima“ kao bi zajedno našli način da primene „suštinu Ahtisarijevog plana“, Kojenu nije bilo teško da sklopi tri stvari: da je on Tadićev čovek zadužen za Kosovo, da nije radio sa Guzenabauerom i da ni sa kim nije tražio način da primeni suštinu Ahtisarijevog plana. Naravno da je došlo do gužve u Tadićevom kabinetu, koji je od Guzenbauerove kancelarije zahtevao da povuče izjavu, što su ovi odbili i pristali tek da je toliko umekšaju tvrdeći da se nije pominjala nezavisnost, ali nisu demantovali ni to da razgovaraju s tadićevcima.

Uskoro je na neki način u medijima potvrdio da razgovori postoje i prvoosumnjičeni Tadićev savetnik Vuk Jeremić, što je Kojenu bilo sasvim dovoljno za jasan zaključak da postoji paralelna linija pregovaranja o kojoj on ne zna ništa. Šta je Jeremić radio kod Guzenbauera, to i nije najvažnije državno pitanje, ali jeste da li je Tadić znao za Jeremićeve pregovore. Ne tvrdim da jeste, ali sudeći prema onome kako se stvar kasnije odvijala, predsednik Republike počeo je da ulazi u veoma suptilnu mrežu iz koje će se teško izvući kao neko ko nije bio obavešten.

Naime, Tadić je demantovao da su ikakvi pregovori vođeni, ali se nije upuštao u ozbiljnije dokazivanje. Bilo je veoma lako utvrditi da se Jeremić sastajao sa Guzenbauerom, koliko znam, najmanje dva puta. Savetnikovi izveštaji s tih susreta možda ne bi mnogo toga dokazali o sadržaju razgovora, ali bi bar toliko da je tamo bio kao državni službenik koji je išao po nalogu svog predsednika i razgovarao o, recimo, viznom režimu. Ali, ako izveštaja nema, onda je Jeremić bio paradržavni službenik i svaki njegov razgovor s Austrijancem teško bi se branio u sferi legitimnog. Sličnu situaciju imali smo svojevremeno kada je notorni Čeda Jovanović tvrdio da se sa šefom zemunskog klana Dušanom Spasojevićem sastajao zato što ga je tamo slao Zoran Đinđić. Samo jedan papir Čedinog izveštaja, koji on nikada nije pokazao, svedočio bi da je u Šilerovu išao po zadatku šefa vlade, kao što svako odsustvo tog papira indicira da je Čeda nešto nelegitimno petljao sa šefom mafijaškog klana.

Zato je činjenica da se Tadić odrekao Kojena i stao na stranu Jeremića prilično kompromitujuća i postavlja ga pred veliko pitanje: Da li predsednički kabinet vodi paralelne razgovore o Kosovu, o kojima ni Kojen, ni Koštunica, ni javnost nemaju pojma? Pitanje je i da li stajanje na stranu mladog savetnika afirmiše takve pregovore budući da je, čini mi se, potrebno nešto mnogo krupno kako bi se Tadić birajući između čoveka Kojenovog ili Jeremićevog ranga opredelio za ovog drugog. Jer već po sebi takav izbor sablažnjava pristojan svet i predsednika države stavlja u rang čoveka koji je, recimo, propustio sastanak s američkim predsednikom jer je bio sprečen odlaskom na koncert Bore Drljače. Naravno, kada se tako nešto desi, ne morate da budete paranoik pa da pitate šta je to toliko važno i krupno što je dalo prednost Jeremiću.

Jedan od najmoćnijih srpskih intelektualaca Kojen je u svoju političku biografiju odavno upisao da je umeo da se povuče zarad principa i poštovanja političke etike. Prilično neporočne političke i intelektualne karijere na pregovorima o Kosovu važio je za najangažovanijeg člana pregovaračkog tima, čoveka koji je pregovarajući s neviđenom koncentracijom i umećem na neki način postao suštinski lider te ekipe, kojoj se nikako ne može poreći da je imala uspeha. Suviše ugledan za bilo kakvu muvačinu Kojen je takođe bio veoma zaslužan za to što je tim delovao jedinstvenije nego njegovi šefovi u zemlji, da ne pominjem njihove stranke i čitavu plejadu agilnih muvatora koji su u Kosovu videli nešto šanse za promociju i mogućnost da se nametnu kao sagovornici na Zapadu, pa su sebi u zadatak dali da objasne kako, pored javne srpske politike o Kosovu, gde je bio i Kojen, postoji i ona druga strana sa svojom procenom da ćemo, kad nam ga otmu, malo da skičimo, i to je sve.

Sa druge strane, Jeremić je bio tip za koga se tvrdi da je tokom svog pretpetooktobarskog britanskog studiranja predvodio tamošnju partijsku ćeliju Miloševićevih socijalista, da mu je školovanje platio poznati naftaš Trizon (pobegao iz Palate pravde pošto je Hipo banku ojadio za dvocifren iznos miliona dolara), da se svojevremeno lažno predstavljao kao Đinđićev savetnik iako je bio tek volonter u kabinetu pokojnog premijera, da mu je u političkom poslu najveća vrlina ambicija i da se u Kosovo razume koliko Kojen u trgovinu kokainom.

Zato takva očiglednost u opozitu Kojen-Jeremić i izbor drugog stvara zabunu i sumnje. Ne samo da je Tadićevim opredeljivanjem za Jeremića veoma ugrožena njegova teško sticana kosovska pozicija u srpskoj javnosti, nego će sada mnogi sudionici na javnoj sceni iz tog opredeljivanja izaći sa zaključkom da srpski predsednik ima bar dve politike o Kosovu.

Posledice? Recimo na međunarodnom planu: kako ćete i ubuduće od Rusa da zahtevate tvrdu podršku za Kosovo ako ste tako bledo dokazivali da nema paralelnih pregovora, tim pre što je Borisova izjava o tome kako Rusi ipak najviše gledaju svoje interese posle Kojenove ostavke bila tumačena čak i tako da nam ruska podrška smeta kako bismo se elegantno dogovorili o Kosovu sa nekim iz plejade guzenbauera koji ovih dana pohode Srbiju? Drugo, ako takve pregovore krijete od Voje i ako ste svesni da vladu do sada niste uspeli da sastavite zbog duge istorije nepoverenja između DS i DSS, da li mislite da ste sa Jeremićem bliži ili dalji formiranju te vlade?

Da se razumemo, Koštuničino bavljenje Kosovom, u kome Kojen ima veoma važno mesto, može da se kritikuje. U prvom redu reč je o tome da su Srbi za sada uspešno sprečili proglašavanje nezavisnosti pokrajine, ali i da se vodi bitka u kojoj teško da možemo da izađemo kao pobednici, tim pre što Zapad posle aprilske sednice Saveta bezbednosti ostavlja utisak sveta spremnijeg da ozbiljno destabilizuje Srbiju nego da joj nešto ozbiljno ponudi. To znači da je, pored onoga što vodi Koštunica, možda i potrebna alternativna kosovska politika koja bi nastojala da Srbiju izvuče sa što manje gubitaka posle eventualnog poraza. Problem je, međutim, što takvu politiku najpre moraš da dogovoriš s Vojom, što o njoj moraš da upoznaš svog glavnog kosovskog savetnika, umesto da pošalješ picopevca s imidžom diplomatskog Feliksa Krula, koji veruje kako je istorija počela njegovim ulaskom u kabinet.

I tu je, ne samo po Kojenu, razlika između istorije i politike, između države i muljačine; tu je, na kraju, razlika između Kojena i Jeremića.

 

 

 
 
Copyright by NSPM