Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Nenad Bjelanović

Delta, ili paranoja jednog tzv. političara

Delta je pod udarom LDP-a. LDP je već pobedio, jer Delta je saterana u ćošak i ne zna kako da se odbrani od upornih napada. Miškovićevo pismo u javnosti nije dobilo onaj značaj koji je bio očekivan. Ovde se od jednog tajkuna ne očekuje da iznosi moralne ocene i niko ih neće uzeti ozbiljno, kao što je tačno i to da se otimanje imućnih ljudi u Srbiji ne smatra za neki bogzna kakav zločin. Delta ne može da odbrani samu sebe, a u odbranu je gotovo niko ne uzima, jer niko ne želi da preuzme rizik svrstavanja uz tajkune. Takav rizik istini za volju niko od naših političara ne može sebi da dopusti, jer nema dovoljno autoriteta u javnosti i jer se dobro zna da narod dugo zlopamti i retko prašta.

Otkuda uopšte ideja za hajku? Otkuda ideja da će onaj ko krene na najveću srpsku kompaniju bezuslovno politički profitirati?

Odgovor se mora tražiti u psihologiji mase i do njega nije preterano teško doći, naime, masa ne voli preterano bogate ljude i njihove imperije, pogotovo u siromašnim društvima. Međutim, nije li paradoks da jedna deklarativno proevropska stranaka, koja se zalaže za nemilosrdna rešenja u svrhu modernizacije Srbije, vodi hajku protiv jedne kompanije koja modernizuje i evropeizuje Srbiju? Između ostalog, pomenuto je i prisustvo Božidara Đelića na otvaranju Delta Siti-ja, što je protumačeno kao podrška zvanične vlasti kriminalnom planu monopolizacije Srbije.

Seća li se neko otvaranja Merkataora? Prisustvovao je Goran Svilanović sa suprugom. U stvari, za gospođu Svilanović nismo sigurni, možda je želela da izbegne neprijatnost, pa se tek sutradan pojavila na radnom mestu. Tada to nikome nije smetalo, barem javno. Štaviše, bilo je popularno. Dokaz naše pameti i otvorenosti, nasuprot zatvorenosti devedesetih. U međuvremenu Merkator se izgleda zaprepastio našim potencijalom, te izgradio nekoliko tržnih centara: u Novom Sadu, Nišu, Čačku, a pokušao je da pazari C-market, kupio Rodić itd. Da li je prirodno da Srbija ima samo jedan trgovinski lanac tipa Pekabete, a da jedan Merkator iz države od dva miliona stanovnika gradi tržne centre po Beogradu i Srbiji, kupuje drugi po veličini trgovinski lanac u zemlji i nesmetano se širi? U ime čega, konkurencije? To je laž, suva ekonomska laž. Čime se to Merkator izborio za sadašnje pozicije, ako ne time što je bio monopolista u Sloveniji i to dugi niz godina, a verovatno je to još uvek. I ko je imao najviše koristi od tog njihovog monopolskog položaja, ako ne njihova država i njihov narod? Ima li slovenačka privreda koristi što ima jedan lanac supermarketa u nacionalnom vlasništvu ili nema? I ako nema, zašto ga čuvaju kao nacionalno blago?

Konkurencija na tržištu nužno vodi snižavanju cena i boljem kvalitetu za potrošača - kažu naši ekonomisti. Jedan uvaženi ekonomista prilikom otvaranja Merkatora objašnjavao je funkciju konkurencije u privredi: "evo, vidite ja sada mogu da kupim moj omiljeni crni hleb kakvog do sada kod nas nije bilo". Po njemu se značaj konkurencije ogleda u boljem zadovoljavanju njegovog probavnog trakta. U tome što naši ekonomisti misle drugim delovima tela, a ne glavom može se videti prvi razlog našeg ekonomskog stanja.

Ali, nije svuda situacija tako sjajna kao u stomaku našeg ekonomiste. Evo primera iz bankarskog sektora. Svi tržišni uslovi zadovoljeni, konkurencija cveta, usluga banaka na svetskom nivou, banke se prosto otimaju o klijente, ne samo da vas opsedaju sa tv-ekrana, već uzimmaju slobodu da vas pozivaju na kućni telefon i nude vam svoje usluge; jednom rečju tržišna utakmica se rasplamsala i prosto joj se ne vidi kraj. Kako to da u jednom takvom konkurentskom raju caruju onakve kamate? To ruši sve zakone i prinicipe liberalne ekonomske misli. Domaće banke bave se jednim starim zanatom - zelenašenjem. To što je imaju zakonsko pokriće druga je priča. To što osim nužde, koriste i pohlepu i lakovernost naših građana, takođe je posebna priča. Ono što je sada važno jeste ovo - konkurencija nije obezbedila fer uslove za "potrošače" bankarskih usluga. Otkuda to? Jer nijedna od stranih banaka nema svest o nacionalnom interesu i nije dužna da o njemu misli. To što naša država omogućava da se njeni građani pljačkaju pod firmom konkurencije govori o njenoj snazi, kao i o pameti onih koji su kreirali našu bankarsku politiku.

Suluda pretenzija jednog čoveka koji je umislio da ima kapaciteta za vladanje Srbijom, te da ga samo mračne sile u tome ometaju, nepogrešivim instinktom svoje bolesne ambicije odabrao je pravu metu za ostvarenje svog cilja. Njegov instinkt se okreće protiv svega što u Srbiji vredi bilo u politici, religiji ili ekonomiji. Ovoga puta je najzad pogodio i na izborima od ove hajke ima šta da očekuje.

 

 

 
 
Copyright by NSPM