Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

 

Iza ogledala

Slobodan Antonić

MIT O „STRAŠNOM TERETU”

Što manje dece, veli Dženkins, više novca na tržištu

U našem omiljenom mediju iz „druge” Srbije pre neki dan objavljen je i jedan prevod. Reč je o tekstu F. Dženkinsa „Neplodni polumesec”. Članak donosi „dobre vesti” iz Irana. Tamo se, naime, rađa sve manje dece. Do revolucije, 1979, Iranke su u proseku rađale sedmoro dece. Tokom devedesetih, prosek je spao na 2,5 deteta. Danas žene u Iranu rađaju 1,7 dece. To je čak manje od stope neophodne za obnavljanje stanovništva (2,1).

Zašto je to dobro? Najpre, objašnjava Dženkins, to je dobro za ekonomiju. Što manje dece, veli Dženkins, više je novca na tržištu. „Ako uopšte nemate decu koju biste izdržavali, menja se i vaš odnos prema budućnosti; što je manje naslednika, veća je verovatnoća da ćete sami trošiti novac; veća potrošnja podstiče privredni rast i, odjednom, industrija cveta.

Druga dobra posledica nemanja dece je, po Dženkinsu, pad uticaja religije. „U zemlji u kojoj ljudi nemaju mnogo dece i unučadi, dok ih poneki nemaju uopšte, lako se može dogoditi da se izgubi osećanje kontinuiteta i tradicije, upravo ono osećanje na kome počiva snaga religije. Zapravo, tek ako zamislimo svet bez dece videćemo koliko se institucionalni život religije oslanja na prenošenje tradicije na mlade, (...), što znači da se polako prekida dovod 'sveže krvi' koja crkvu održava u životu”. A kad opadne religioznost, „države postaju spremnije da se opiru crkvi”. Tako se rešava pitanje nekontrolisanog uticaja sveštenstva na narod.

Ne mislim da iz objavljivanja ovog prevoda izvlačim dalekosežnije zaključke. Ali, i tekst i kontekst zaslužuju malo pažnje. Vidimo, najpre, kako je Dženkins brutalno iskren dok hvali bezdetnost. Jer zaista, prva zapovest konzumerizma, te osnovne ideologije globalizacije, glasi: „Troši i ne misli na budućnost!”. Idealni potrošači zapravo su oni koji sve što zarade odmah i potroše (a onda još uzmu i kredit!). Naprotiv, ljudi koji imaju decu mogu da padnu u iskušenje da požele da im nešto i ostave. Štedeći, oni smanjuju potrošnju. To dovodi do pada tražnje, a zbog toga i proizvodnja počinje da kleca. Zato su mezimci globalističkog konzumerizma upravo LGBT osobe. Njihova kupovna moć samo u SAD procenjena je na 610 milijardi dolara. Oni stvarno mogu da se prepuste „uživanju u životu”. I da ne misle na to da možda nešto treba da ostave i sledećem pokolenju.

Otuda je sastavni deo ideologije konzumerizma mit o tome kako su deca „strašan teret”. U jednom našem šarenom nedeljniku nedavno je objavljen članak: „Da li ste spremni za bebu?”. Da bi onima koji razmišljaju o roditeljstvu mogli da dočaraju sve „strahote” koje ih čekaju, sastavljen je test. Jedan zadatak ovako glasi: „Pripremite džakče sa 4-6 kila peska. Bogato ga natopite vodom. U 3 popodne uzmite ga i pevušite mu do 9 uveče. Lezite da spavate i navijte sat na 10 uveče. U 10 ustanite, uzmite džakče, ponovo ga bogato natopite i pevajte mu sve pesme koje ste u životu čuli. Pa sve tako do 4 ujutro. Navijte sat na 5 ujutro. Ustanite u 5 i napravite doručak. Radite to 5 godina. Delujte srećno”. A drugi test je ovaj: „Zaboravite sportski BMV i kupite kombi. Ostavite kornet sladoleda od čokolade u pregradici za rukavice. Uzmite novčić i zaglavite ga u kasetofon. Uzmite kutiju keksa sa čokoladnim prelivom i izmrvite ga na zadnje sedište. Grabuljama ogrebite obe strane automobila. Tako. Sad je odlično”.

Naravno, pošto je u životu najvažnije imati BMV, osnovni etički stav može biti samo hedonizam i egocentrizam. „Kad bih imala dete”, objašnjava, u drugim šarenim novinama, svoju odluku da nema decu jedna dobrostojeća mlada žena, „ne bih mogla da uradim ni polovinu stvari koje su mi sada normalne. Svake subote u pola jedanaest pre podne, dok smo još u krevetu, moj muž i ja se samo pogledamo i kažemo: 'Hvala bogu što nismo morali da ustanemo u pet ujutru da bismo se brinuli o nekom derištu'”.

A šta globalicizam ima protiv „tradicionalnih religija”? Baš to što one neguju „pogrešne” vrednosti. Oslušnite samo najčešće reklamne poruke i shvatićete etiku globalističkog konzumerizma: „Zabavi se!”, „Ti to zaslužuješ!”, „Misli na sebe!”, „Sledi svoje instinkte!”... A onih deset starih zapovesti kažu tačno suprotno. One pozivaju na samosavlađivanje i na obavezu prema drugome. Od toga, pa sve do činjenice da sveštenici svoju ideologiju još uvek više crpu iz knjiga (a ne gledajući Si-En-En, MTV ili B92), sa globalističkog stanovišta sve je u tradicionalnim religijama štetno. Zato je dobro suzbiti ih. Pa makar i po apsurdnu cenu - po cenu društva bez dece.

Mi zaista živimo u svetu u kome je proklamovan „pluralizam vrednosti”. No, svi znamo da su vrednosti „moderne”, a onda i dobre, samo ako dolaze iz TV kutije. Možda bi priču o pluralizmu trebalo doslovnije shvatiti. Možda bi stvarno trebalo skupiti hrabrost. I sa ramena, jednostavno, zbaciti TV kutiju. A onda, lepo uspraviti glavu i uključiti mozak. Možda nam tada postane jasnije ko je srećniji. I na kome je budućnost. Na vozaču sportskog BMV-a, blistavo belih sedišta? Ili na vozaču kombija prepunog otisaka tih malih, umazanih, ali predivnih stvorenja?

Politički analitičar

[objavljeno: 15.11.2007.]

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM