Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića u Politici

   

 

Slobodan Antonić

POLITIČARI SU ZABRLjALI

Do utorka u ponoć stvar još može da se popravi, a ako ne može ili je nešto drugo u pitanju, ili naši glavni politički akteri nisu racionalni

Dakle - pregovori DS i DSS nisu uspeli, na redu su izbori, ili čak neki oblik vlade sa radikalima. Znam da mnogi teško mogu suzbiti bes i ozlojeđenost. Ali, bešnjenje slabo pomaže da se nešto ispravi. Još gore je prepustiti se propagandnom ratu i medijskoj histeriji. „Dobro došli u devedesete!” i „Srbija juče izgubila 500 miliona dolara!”.

Ako poverujete ovakvim glupostima proći ćete kao moja komšinica koja je ceo utorak preplakala. I upravo zato da ne bismo zaista brzo dobili razlog da zaplačemo, moramo sačuvati trezvenost i razboritost. I ne ponašati se kao goveda u stampedu, koje svaki iskusniji kojot može da potera prema ivici provalije.

Ako trezveno pogledamo stvari videćemo da pregovori DS i DSS, paradoksalno, uopšte nisu išli loše. Obe strane su popuštale u važnim stvarima i koliko je trebalo. Na jednoj strani, DS se složio da DSS dobije premijera. Na drugoj strani, DSS je pristao da od šest ključnih ministarstava - finansija, pravde, policije, vojske, spoljnih poslova i energetike - čak pet njih dobije DS. Ostalo je sporno samo kako tačno podeliti „ministarstva sile”. Čak su se i tu, u jednom trenutku, DS i DSS složili. Prvi će uzeti vojsku, drugi policiju. Zapelo je kada je na red došao direktor BIA-e.

Najpre je DS zatražio to mesto za sebe. Onda je DSS to odbio - jer i oni nisu otvarali zavežljaj ministarstva odbrane (u kome su vojna obaveštajna služba i Generalštab). Onda je DSS predložio „dvostruki ključ”, tj. direktora i zamenika koji se smenjuju i uzajamno nadziru. Na kraju je DS prihvatio „dvostruki ključ”. Ali je za sebe, ipak, odlučio da uzme ministarstvo policije, nudeći DSS-u u zamenu ministarstvo odbrane. Ljudi iz DSS-a su to odbili. Nisu hteli da daju ministarstvo koje kontrolišu u razmeri 0,75:0,25, za ono kojim bi vladali sa 0,50:0,50.

I zbog tih 0,25 jednog ministarstva pregovori su propali. Da se sa ozbiljnim razgovorima nije čekalo dva meseca, verovatno bi se i za tih 0,25 našlo rešenje. Ovako, zbog vremenskog tesnaca u kome su se zadesili, svi su bili prenapeti i razdraženi. A napeti ljudi lako se posvađaju. Tako se u noći između subote i nedelje sve raspalo.

Ali već u tu istu nedelju ozbiljna i trezvena javnost podstakla bi aktere da se ipak nekako smire i pokušaju da se dogovore. Štaviše, izbor Tomislava Nikolića ozbiljnu i trezvenu javnost samo bi podstakao na još veću ozbiljnost i trezvenost. Jer, zaboga, zar 0,25 od jednog ministarstva vredi sve to? Ali, ne samo da su akteri pregovora nastavili da se svađaju.

Javnost koja sebe smatra evropski ozbiljnom i odgovornom u tome im je obilato potpomogla. Sva sumnjičenja i sve mržnje, nagomilane kod naše medijske elite, izbile su ovog ponedeljka i utorka na površinu. Neki su se odmah setili Koštuničine „pohlepe za vlašću” i njegovog „nacionalističkog konzervativizma”. Drugi su se odmah pozvali na „Tadićevu zavisnost od stranih činilaca” i „podložnost uticaju stranačkih tajkuna”. Ali, svi su uživali u vatri koja se pojavila. I činili su sve da je još više rasplamsaju. A čim je vatra bila tolika da ju je i običan svet već mogao videti, iz naših ozbiljnih evropskih medija začuli su se histerični krici: „Gotovo je! Vratismo se u devedesete! Spasavaj se ko može!”.

Ali, ma kolika da je šteta načinjena zbog neuspelih pregovora, još gore će nam biti ako se sada uspaničimo i počnemo da se ponašamo kao ona bića s početka teksta. Političari su zabrljali. Ali, nemojmo i mi sada da brljamo. Ako su pregovori zaista propali samo zbog 0,25 ministarstva, onda za ovih nekoliko dana, što ih je ostalo do utorka u ponoć, stvar još može da se popravi. A ako ne može da se popravi, onda znači da je ili nešto drugo u pitanju, ili da naši glavni politički akteri nisu racionalni. Zahtevajmo da saznamo šta je po sredi. Sada moramo da znamo istinu. Pogotovo moraju da je saznaju birači. Oni koji će za Ivanjdan ponovo raditi ono što su već uspešno odradili za Jovanjdan.

Hladna glava se mora sačuvati baš zbog važnosti tog mogućeg ivanjdanskog posla. Neuspeh pregovora, naime, učiniće da se sva glavna politička pitanja postave u svom najjasnijem i najzaoštrenijem vidu. Koju cenu smo spremni da platimo, kako bismo ušli u Evropu? Da li stvarno imamo strpljenja da čekamo do Cobelove 2032. godine? Ako ne, imamo li drugu alternativu? Hoćemo li da uđemo i u NATO, bez obzira na 1999. godinu? Koliko toga smo spremni da uradimo za Kosovo? Šta ćemo ako se proglasi nezavisna „Republika Kosovo”? Hoćemo li da zaoštravamo odnose, pa makar to bilo i sa najmoćnijom zemljom na svetu?

Građani, tog Ivanjdana, više neće moći da svoju odgovornost za sudbinske odluke prebacuju na političare. Saterani u stupicu, moraće da naprave izbor: novi auto ili stara ikona. A oni koji Srbe guraju u taj ivanjdanski izbor, misleći da već sada znaju šta će Srbija izabrati, neka još jednom razmisle. Ivanjdan u Srbiji je već umeo da iznenadi.
[objavljeno: 10.05.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM