Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića u Politici

   

Iza ogledala

Slobodan Antonić

Ravnoteža naših medija

Od 5. decembra 2006. do 18. januara 2007. u emisiji B92 „Poligraf“ nije bilo ni jednog jedinog gosta iz SRS-a i SPS-a.

Lepo je kada se novinarska udruženja zalažu za uravnoteženo i pristojno izveštavanje. Međutim, kao i u drugim stvarima u Srbiji, čišćenje je nekako krenulo od repa, iako nepodnošljivi smrad dolazi pre svega od glave. NUNS je, tako, tužio Radiodifuznoj agenciji Radio Fokus „zbog zloupotrebe nacionalne frekvencije“. Ova optužba je potkrepljena sa dva argumenta.
Prvi je odsustvo „izbalansiranog informativnog programa“, odnosno „otvoreno promovisanje i podržavanje politike, stavova i funkcionera SRS“. Odmah da kažem – ne slušam Radio Fokus. Ali, očigledno je da ni rukovodstvo NUNS-a ne gleda ili ne sluša mnoge druge TV i radio-stanice. Recimo B92. Ili „izbalansirani informativni program“ ima jedno značenje u slučaju Radio Fokusa, a sasvim drugo u slučaju B92? Kao primer navešću zastupljenost gostiju iz političkih stranaka u glavnoj dnevnoj političkoj emisiji na B92 - „Poligrafu“. Razmotriću isti period koji je i NUNS imao u vidu kada je iznosio zamerke na „odsustvo izbalansiranosti“ Radio Fokusa – na predizborno razdoblje.

Dakle, od 5. decembra 2006. do 18. januara 2007. u „Poligrafu“ je, prema prepisima emisija objavljenim na mrežnoj stranici B92, gostovao 21 političar. Od toga je pet bilo iz DS-a (ili sa njihove poslaničke liste), četiri iz G 17 plus, tri iz DSS-a, dva iz LDP-a, dva iz SPO-a, jedan iz PSS-a i četvoro iz manjinskih stranaka. Nije bilo ni jednog jedinog gosta iz SRS-a, i nije bilo ni jednog jedinog gosta iz SPS-a! Ako udeo gostovanja uporedimo sa glasovima na izborima videćemo da su DS i DSS uglavnom bili zastupljeni prema svojoj izbornoj snazi (učešće u emisiji 38 odsto, glasova 39 odsto). U drugu grupu spadaju stranke koje su bile daleko manje zastupljene u odnosu na svoju biračku snagu: SRS i SPS su bili zastupljeni sa 0 odsto, a osvojili su 34 procenta glasova. U trećoj grupi su LDP, G 17 plus, manjinske i druge male stranke koje su na izborima osvojile manje od 20 odsto glasova, ali su zato imale 62 procenta nastupa.

Naravno da se o programu neke stanice ne može suditi samo po jednoj emisiji, ma koliko značajna ona bila. Ali, sumnja li neko da bi se do drugačijih nalaza došlo ako bi se, recimo, analizirala struktura gostiju „Kažiprsta“ ili „Peščanika“? Ne, za politički program B92 bi se mnogo toga moglo reći. Ali da je baš „izbalansiran“ – teško.

Druga NUNS-ova optužba protiv Radio Fokusa jeste da se u njegovim kontakt-programima mogu čuti uvrede na račun srpskih političara. Recimo, za Božidara Đelića je rečeno da je „lopov“, za Tadića da je „prevarant“, za Rasima Ljajića da je „lopuža“, za Koštunicu da je „Demijan“, za Dinkića da je „kriminalac“ itd. Takvo novinarstvo je zaista neprihvatljivo. Ali, rukovodstvo NUNS-a očigledno nije slušalo ni jednu jedinu emisiju „Peščanika“. Neka pogledaju, onda, na sajtu B92 prepis samo poslednje emisije (16. februar). Tu će pronaći da se za Koštunicu kaže da je „sociopata“, „fašista“ i „psihopata za kojeg treba izgraditi posebnu zgradu iz koje nikada neće izaći, ali će imati medicinsku negu“. Za Milana Parivodića se veli: „Iz njega izlazi takav fašizam”. Dragan Jočić se naziva „maloletnim delinkventom”, a za Vladetu Jankovića se kaže: „Još veći ludak od Koštunice, on govori sve što Koštunica misli, samo eksplicitnije, razgovetnije i sa jednim groznim osmehom na licu.” Ako tako prolazi, kao što se veli, „fašistički DSS”, lako je zamisliti kako tek prolaze ostali. Šešelj je u ovoj emisiji opisan kao „čudovište kakvo nismo imali u svojoj istoriji“ i „oličenje drskosti i prljavštine”. Vođe srpske zajednice na Kosovu su „frikovi”, a ljudi koji su se okupili u ulici Kneza Miloša da protestuju zbog Kosova su „bolesno udruženje”. Najbolje je, međutim, prošao Mlađan Dinkić. On je opisan kao „budala”, „kreten” i „ludak”. Stoga nije čudno da je kandidat za poslanika na listi LDP-a i ugledni član NUNS-a u ovoj emisiji za Dinkića izjavio: „Seckao bih ga sekirom, onako fiskalno sitno”!

Omiljeni primer kojim se ilustruje primitivni, pretcivilizacijski moral jeste izjava nekog afričkog urođenika: „Pravda je kad moje pleme ukrade krave drugom plemenu, a nepravda je kad drugo pleme ukrade krave mom.” Očigledno da je za deo pripadnika naše medijske elite „uravnoteženo” i „angažovano” novinarstvo ono u kojem se ignoriše ili vređa stranka koju ne vole. Naprotiv, „pristrasno” i „primitivno” novinarstvo je ono u kome se ignoriše ili vređa njihova stranka. Rukovodstvo NUNS-a veoma voli Evropu. Ono će vam, bez ikakve sumnje, objasniti da sve ovo radi upravo zato da Srbija što pre uđe u Evropu. Na to se može reći samo jedno: koliko je onaj afrički urođenik, sa svojim shvatanjem pravde, blizu toga da se upiše u civilizovane ljude, toliko je i Srbija, sa takvim shvatanjem „izbalansiranog” i „angažovanog” novinarstva, blizu toga da se upiše – u Evropu.

[objavljeno: 01.03.2007.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM