Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - Prenosimo Danas

   

 

Zoran Panović

5. oktobar: Onda i sada

Vešt marketinški trik bio je ultimativan: Tadašnji predsednički kandidat DOS Vojislav Koštunica predodređen je da pobedi, jer su kremanski proroci navodno rekli da će Srbijom vladati čovek čije je prezime slično imenu sela odakle bi trebalo da potiče (Koštunica - Koštunići), a što se naravno ne spominje ni u jednoj verziji tog proročanstva. Sam Koštunica je celu stvar posle Petog oktobra brzo prizemio naglasivši da je narod taj koji je naterao Miloševića da prizna poraz. Zoran Đinđić je pred Peti oktobar poručio policiji da "to neće biti miting, već strašni sud", Nebojša Čović je u jednom evociranju ocenio "da smo oštricu policije slomili u Kolubari". Vladan Batić je takođe bio na svom mestu jer "tog dana sam predvodio Zvezdine Delije". Momčilo Perišić tvrdi tih romantičnih dana: "Držao sam vojsku pod kontrolom mobilnim telefonom", a s druge strane bio je, između ostalih, i socijalista Branislav Ivković koji je godinu dana posle Petog oktobra posvedočio: "Bio sam spreman da pucam, ako idioti uđu u stan"...

Šest godina kasnije još nismo načisto šta se tada dogodilo, makar u smislu da oni koji su imali novca za vreme Miloševića, danas ga imaju još više, s tom razlikom što su sada legalizovani i ništa manje ugledni. Istina, na nekima su se kola ipak slomila, što u Hagu, što u zemlji. Moguće je i da je Koštunica ispunio jedno od svojih obećanja s Konvencije DOS u Centru Sava 1. septembra 2000. kada je, između ostalog, "dao reč", kako "neće biti pobednika, ni poraženih". Izostala je očekivana lustracija koja je realno bila i teško izvodljiva u situaciji kada je dobar deo opozicionog establišmenta svesno ili nesvesno u pojedinim etapama paklenih devedesetih bio u nekom aranžmanu s Miloševićem.

Tog dana stvarnost je postao jedan od "mitova" opozicije - onaj o "kritičnoj masi". Danas imamo dva moderna mita, ako ne računamo reciklažu kosovskog. Prvi je mit o nedosanjanom "6. oktobru", prema principu "Ej, Zorane, da ti je da ustaneš iz groba i da nas povedeš u borbu, sad sigurno ne bismo grešili". Nadgradnja tog mita je fiksacija o "Sablji broj dva".

S druge strane, nalazi se "haško-mučenički" mit, sa žanrovskim podvarijantama Miloševića, Mladića, Karadžića i Šešelja. Od "devete", Hag je za ovih šest godina postao prva rupa na svirali Vojislava Koštunice, dok je ustav od ritualne misije postao aljkavo čedo iznudice i trulog kompromisa.
Privatizacija je odmakla, napredovalo se i u uvođenju finansijske discipline, ali uprkos svim proevropskim potezima i frazama, izgleda da ćemo još malo vaditi šengeske vize i u ambasadama Bugarske i Rumunije.

Ako je 5. oktobar tada oprao kredibilitet nacije i države, na način na koji to ne bi mogla da uradi ni najbolja, ni najskuplja kampanja, kako je govorio Đinđić, danas je utisak više nego opor, dok su ideali, najviše oni, "iznevereni". Uostalom, ako je Peti oktobar bar "simbol" diskontinuiteta i novog lica Srbije zbog čega on nije nacionalni praznik? Ma, nije valjda zbog toga da ne bismo provocirali nove podele u naciji? Uostalom, ko bi se to danas usudio da predloži Tomislavu Nikoliću ili Ivici Dačiću, a da ne rizikuje koalicioni kapacitet, slom ustavnog ili nekog drugog konsenzusa?

Naravno da je bolje nego nekad, svirala je Metalika u Beogradu, šporet možeš da kupiš na deset rata, ali utisak truleži takođe je neosporan, mada ono što je nekada pisalo na tarabi danas piše na bilbordu. Sovjetska priča o "velikom zastoju" u tranzicionoj Srbiji dobila je svoju interpretaciju. Umesto na rezultate, "demokratske snage" i dalje više računaju na "strah od radikala". Umesto profilisane političke scene, imamo moderni feudalizam. Uprkos svim tiradama i spektaklima antikomunističkog komunizma, praksa je pokazala da je ipak funkcionalniji i racionalniji onaj stari jednopartijski sistem s jednom partijom, nego jednopartijski sistem s više partija.

Peti oktobar nije bio revolucija na planu promene političke kulture. On je, pre svega, bio revolucija u Marksovom smislu, kao naknada zaostalog razvoja, posle perioda koji se zvao "blokirana tranzicija". I posle šest godina iluzorno je očekivati etiku odgovornosti, kada kod političke elite u velikoj većini još nema ni etike uverenja. A, naravno, ima otimačine oko plena, korupcije kao stila života, dodatnih nerazjašnjenih ubistava, piplmetarskog trovanja, takozvanog demokratskog nacionalizma, ali i građanskog autizma i brutalnog kapitalizma u poluperifernoj zemlji u završnom stadijumu prvobitne akumulacije kapitala.

Ali, ko je to očekivao kad se onda ukrcao u "roud muvi" na Ibarskoj magistrali, svestan svih naivnih grešaka Devetog marta.

Antrfile

Kalendar - 5 oktobar

Demonstracije u Beogradu 5. oktobra bile su kulminacija višednevnih protesta i štrajkova, organizovanih zbog odluke Savezne izborne komisije prema kojoj je trebalo da se održi drugi krug izbora za predsednika SRJ. Naime, na izborima 24. septembra 2000. za predsednika SRJ izabran je kandidat DOS i lider DSS Vojislav Koštunica sa 2.470.304 glasova, odnosno 50,24 odsto, pobedivši Slobodana Miloševića koji je osvojio 1.826.799 glasova, odnosno 37,15.

Demonstranti iz cele Srbije su 5. oktobra u Beograd, na plato ispred Savezne skupštine, stigli u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, probijajući buldožerima policijske blokade na putevima. Već u prepodnevnim satima policija je upotrebila suzavac kako bi sprečila demonstrante da uđu u zgradu parlamenta. Bezuspešno. Zgrada saveznog parlamenta je demolirana i zapaljena, kao i zgrada RTS u Takovskoj ulici. Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i pridružila se narodu. U večernjim satima građanima se s terase Skupštine Beograda obratio novi predsednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.

U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posledica srčanog udara. Povređeno je 65 ljudi.

Danas 5 10 2006

 

 

 
 
Copyright by NSPM