Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Draško Velimirović

Kampanja i minuli rad jedne izborne liste

Predizborna kampanja u Srbiji nije se još zahuktala, a stranke kao da čuvaju adute za njenu završnicu. Poranili su jedino G17 plus i koalicija LDP, LSV, GSS i SDU. No to ne znači da su ovi potonji izneli karte na sto. Sudeći prema sloganima koji se vrte na TV kanalima, pre će biti da su Čeda i prijatelji karte nekako podigli sa stola i okrenuli poleđinu, koja treba da probudi ono najbolje u biračima.

„Neću da me sapliću, hoću da me podrže; „Neću da se prašta najgorima, a zaboravlja najboljima”; „Od nas zavisi” – poručuju u spotovima naturščici ove koalicije.

Te reči se i po smislu i po tonu dosta razlikuju od onoga „Sve po spisku”, čime se LDP razmetala dok izbori nisu bili na pomolu. A kad se uporede s ranijim izjavama lidera i istaknutih pojedinaca na izbornoj listi LDP, LSV, GSS i SDU, ovi predizborni slogani, tako puni poleta, deluju nestvarno. Podsetimo se.

Nenad Prokić smislio je rečenicu „Srbija će biti moderna sa Srbima ili bez njih”, dok je Nenad Čanak bio još konkretniji: „Da sam se ja pitao, stadioni bi bili puni političkih protivnika.” Petar Luković je rekao da se ovaj narod ne kupa i da mu je ovaj narod odvratan. Nikola Samardžić, pak, našao je za shodno da primeti kako je demokratija zla kob Srbije, i da srećnim svetom upravljaju prosvećene oligarhije.

Da li je izborni štab tražio od političara sa Liste da sroče po jedan slogan, pa se svako dovijao kako je znao i umeo, te uobličio nešto što bi moglo da se nadoveže na njegovu misao vodilju, koja jeste jezgrovita, sentencionalna, ali i malo nezgodna za kampanju?

Crni je humor, to bi moglo ovako da izgleda:

„Srbija će biti moderna sa Srbima ili bez njih – neću da me sapliću.”

„Da sam se ja pitao, stadioni bi bili puni političkih protivnika. Hoću da me podrže!”

„Odvratan mi je ovaj narod. Neću da se prašta najgorima.”

„Demokratija je zla kob Srbije, a srećnim svetom upravljaju prosvećene oligarhije. Od nas zavisi!”

Šalu na stranu, ali i jedno pitanje: treba li da verujemo spotovima ili programu uživo, koji se emitovao pre nego što su izborni štabovi uzeli stvar u svoje ruke?

 

 

 
 
Copyright by NSPM