Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - Prenosimo NIN

   

 

Ruža Ćirković

Intervju sa Mlađanom Dinkićem: Smenjivanja već ove nedelje

Iako se novopečeni prijatelj Srbije Martin Šlaf u razgovoru sa Benitom Ferero Valdner zadržao dobrih pola sata pošto je zvanični razgovor završen i iako mu je smešno kad u novinama čita da Srbija ne finansira svoje lobiste u svetu, Mlađan Dinkić ovih dana liči na čoveka čiji su izgledi da ispuni svoje obećanje i podnese jednu od dve kovertirane ostavke, kako sam kaže, pola-pola. Obezbedio se sa svih strana: najpre je startovao Nacionalni investicioni plan za ovu i sledeću godinu težak 1,675 milijardu evra, zatim je gotovo aklamacijom delegata izabran za predsednika stranke G17 plus, a onda su najzad neke rezultate dala i njegova uporna nastojanja da izmiri Demokratsku stranku Srbije i Demokratsku stranku. Dakle, za izbore spreman.

Na vanrednoj izbornoj sednici skupštine vaše stranke vi ste obećali još jednu ostavku. Je li to nekoga zastrašujete ili sebe hrabrite?

- Ni jedno ni drugo. Zapravo, obećao sam da ću uvesti G17 plus u parlament na narednim izborima. Za razliku od mnogih, spreman sam da preuzmem punu odgovornost za ono što radim.

Da se vratimo na prvu ostavku koju ste obećali za 1. oktobar ukoliko dotad ne budu nastavljeni pregovori sa EU. U poslednjih mesec dana ste dvaput bili u Briselu. Vi jeste emitovali neke optimističke izjave, ali umete vi to i bolje. Tako da izgleda da tamo to ne ide baš kako ste očekivali?

- S jedne strane, moja stranka i ja nemamo nikakvih mehanizama da utičemo na okončanje haške epizode. S druge strane, ubeđen sam da su čelnici EU zainteresovani da nastave pregovore sa Srbijom. Naravno, oni očekuju da vide pomake u sprovođenju akcionog plana.

Iz razgovora koje ste vodili tamo zaključujete li da će EU kao uslov za nastavak pregovora kategorično zahtevati isporučivanje Ratka Mladića Haškom tribunalu?

- Čini mi se da su u ovom trenutku šanse da se pregovori nastave do 1. oktobra 50 prema 50 odsto.

Kada procenjujete da će biti izbori?

- Sledeće godine. Pokazalo se da opozicija nije sposobna da obori vladu. Sada je već izvesno da će izbore zakazati premijer koji je vladu i formirao.

Znači, on i bez vaše stranke može održati vladu?

- I to je teorijski moguće, ali malo verovatno. Premijer Koštunica je praktično već nagovestio da je potpuno spreman za izbore, jer insistira da se Ustav usvoji do kraja godine, nakon čega automatski sledi raspisivanje izbora. O tome je postignut dogovor i sa predsednikom Tadićem.

Gospođa Sanda Rašković-Ivić je neki dan izjavila da će Srbija vraćati dug Kosova pošto je to naša teritorija i naš dug. Pa kad je naša teritorija i naš dug, što ne naplatimo tamo porez?

- Nisam zapazio tu izjavu. Ministarstvo finansija je nadležno za pregovore oko tzv. kosovskog duga, pri čemu koordiniramo sa našim pregovaračkim timom. Mi smo gotovu svu dokumentaciju koja se odnosi na dug Kosova već prosledili UNOSEK-u. U svakom slučaju, ne može onaj ko ne naplaćuje poreze na nekoj teritoriji servisirati javni dug sa te teritorije. Znači, UNOSEK, koji naplaćuje prihode mora preuzeti i servisiranje duga u iznosu od preko milijardu dolara, plus 170 miliona dolara kamata koje su već otplaćene u periodu od 2001. godine do danas. Pitanje duga je statusno neutralno i tu su stvari kristalno jasne.

U čemu su između vas i Čedomira Antića nepremostive razlike?

- Nema ih u političkom smislu. Jednostavno, nisam ga video kao deo mog potpredsedničkog tima u naredne dve godine, imajući u vidu strategiju koju nameravam da primenim u vođenju stranke.

Pošto je to jedna od omiljenih Antićevih tema, šta vi kažete: kakvu poziciju bi trebalo da zauzme Srbija, u političkoj, međunarodnoj fazi u kojoj se sada nalazi, prema Republici Srpskoj?

- Ja tu nemam nikakvu dilemu – moramo značajno da poboljšamo ekonomsku saradnju sa Republikom Srpskom i pomognemo njen privredni razvoj.

A ne sa BiH u celini?

- I sa BiH, ali prevashodno sa Republikom Srpskom. Prvu ekspozituru Komercijalne banke u BiH otvaramo 26. septembra u Banjaluci. Naravno, kasnije se planira otvaranje ekspoziture i u Sarajevu. Dunav osiguranje je preuzelo stoprocentno vlasništvo nad Kosig osiguranjem, tako da na tu teritoriju Republike Srpske ulazimo sa najvećom nacionalnom bankom i osiguravajućim društvom. Mi smo namenili oko 100 miliona evra za sufinansiranje projekata sa Republikom Srpskom, koji su od regionalnog značaja. Nameravamo da gradimo zajedničke hidroelektrane, mostove, da pomognemo modernizaciju banjalučkog aerodroma. Sa premijerom Miloradom Dodikom sam se dogovorio da ulaganja budu u odnosu 2:1. Znači, mi ćemo da investiramo dva, a oni jedan evro u projekte od zajedničkog interesa.

Mislite li da bi državljanima Republike Srpske trebalo dati pravo glasa u Srbiji?

- To je zanimljiva mogućnost. Znam da Hrvati iz Bosne imaju pravo glasa u Hrvatskoj i čak i neka socijalna prava ostvaruju iz hrvatskog budžeta. To je dozvoljeno Dejtonskim sporazumom. Srbija te mogućnosti do sada nije koristila, ali ne znači da neće ubuduće. O tome tek predstoje ozbiljni razgovori. G17 plus veruje da Srbi treba da iskoriste sva prava koja Hrvati u BiH već koriste u odnosima sa svojom maticom, ali o tome se svakako mora postići širi demokratski konsenzus na relaciji Beograd – Banjaluka.

A poznato vam je da se u Sarajevu ljute što Srbija ekonomske veze jača sa Republikom Srpskom, a ne sa celom BiH?

- Nema razloga za nervozu. Mi smo zainteresovani za jaču ekonomsku saradnju i sa Sarajevom, kao i sa drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Ipak, postoje nacionalni prioriteti u čijem je vrhu Republika Srpska.

Na skupštini svoje stranke najavili ste da ćete raskrstiti sa foteljašima i karijeristima. Zar vi toga imate u stranci?

- Na žalost, toga ima u svim strankama.

Zašto ste smatrali za potrebno da to baš sada istaknete?

- Zato što je novoizabrano rukovodstvo stranke baš antipod takvima.

Jeste li to nekome konkretno nešto poručivali?

- Ukoliko se neko bavi politikom da bi popravio svoje lično imovinsko stanje, ili zadovoljio neki drugi privatni interes, a ne sa ambicijom da popravi stanje u društvu, onda takvom sigurno nije mesto u našoj stranci, posebno ne u njenom vrhu. Mene su takvi slučajevi uvek užasavali dok sam bio potpredsednik stranke, ali nisam bio u prilici da presudno utičem na odluke. Gospodin Labus, sa kojim sam se koncepcijski slagao oko mnogih stvari, bio je, po meni, suviše tolerantan prema takvim pojavama kojih se i sam grozio. Jednostavno, nije želeo da uzburkuje unutarpartijske odnose.

Znači, to ćemo videti u narednom vremenu po kadrovskim potezima koje ćete vući?

- Prve poteze ćemo povući već ove nedelje.

Nekoga ćete smeniti?

- Da.

Državne funkcionere ili nekoga u javnim preduzećima?

- Saznaćete uskoro.

Da pređemo na vašu sada omiljenu temu: nacionalni investicioni plan. Prema vašim procenama, kao ekonomiste, koliko od ovog dugačkog spiska spada stvarno u kapitalne investicije o kojima vi govorite u uvodu? Jer kad govorite o svojim ciljevima, tu su: privredni rast, zapošljavanje, ali i podizanje standarda građana?

- Sve investicije obuhvaćene NIP-om spadaju u kapitalne investicije. U svakom budžetu postoje tekući i kapitalni rashodi. Kapitalne investicije su sva ulaganja u nabavku opreme i ulaganja u građevinske objekte. Kad govorimo o podizanju standarda, mislimo na investicije za izgradnju sportskih terena, pozorišta, biblioteka. Realizacija takvih investicija indirektno podiže standard građana. Ipak, najveći deo novca namenjen je poboljšanju saobraćajne infrastrukture, unapređenju zdravstva, a u vrhu prioriteta su i aktivnosti za poboljšanje privrednog ambijenta – industrijski parkovi, komunalna lokalna infrastruktura, gasovodi. To su kapitalni projekti jer indirektno privlače i privatne investicije, što omogućava brži privredni rast i rast zaposlenosti.

Ipak, ima dvadesetak stavki o adaptaciji fasada. Šta je tu kapitalna investicija?

- Uređenje fasada nacionalnih institucija svakako nije prvi prioritet NIP-a, jer je za te namene opredeljeno svega oko pet miliona evra u odnosu na milijardu i sedamsto miliona evra, koliko će ukupno biti investirano. Ali složićete se da je svaka država koja drži do svog ugleda dužna da renovira fasade zgrada koje su spomenici kulture. S obzirom na to da nam se pare u trezoru u ovom trenutku “prelivaju”, i takvi projekti su konačno došli na red.

I sportska igrališta i domovi kulture koje niko ne koristi?

- Naravno. Baš zbog toga što decenijama nisu održavani, neki domovi kulture se ne koriste, a stanovništvo se iseljava iz tih mesta. NIP-om nisu obuhvaćeni samo projekti nacionalnog značaja, već i oni regionalnog i lokalnog značaja.

Treba li time da se bavi država?

- A ko drugi? Da li očekujete da će privatnik graditi sportsko igralište za masovnu rekreaciju dece? Njega to ne zanima, jer ne donosi profit. On će eventualno napraviti teniski teren, ali će papreno naplaćivati ulaz.

Ali većina vaših kritičara smatra da je ovaj nacionalni investicioni plan trebalo da bude vanredna intervencija države?

- Ako su tako mislili, onda su se grdno prevarili, ili uopšte nisu razumeli našu ideju. Ovo nije vanredna intervencija. To će biti permanentne investicije. Srbija svake godine mora ulagati najmanje pet odsto svog bruto domaćeg proizvoda (to je u ovom trenutku iznosi od oko 1,2 milijarde evra) u kapitalne investicije. Sličan plan se u Irskoj sprovodi preko 20 godina i dao je fantastične rezultate. Struktura investicija kod njih je gotovo identična kao što smo mi planirali. Takvim permanentnim investiranjem Irci su prepolovili stopu nezaposlenosti već nakon pet godina od početka sprovođenja svog plana. Imali su stopu nezaposlenosti preko 20 odsto, pa su je oborili na desetak, a sada imaju stopu nezaposlenosti ispod četiri odsto. Tamo danas ne radi samo onaj ko neće.

A zašto ste najmanje izdvojili za obrazovanje, za ovu i sledeću godinu 54 miliona, za standard građana 140 miliona evra, zdravstvo 170. To me iznenadilo, kad smo već kod

Irske, ona je insistirala na obrazovanju?

- To je potpuno tačno i tako će biti i kod nas. Očekujem da se ulaganja u obrazovanje u Srbiji značajno uvećaju u narednim godinama. Pri sastavljanju plana za prvu godinu imali smo problem sa potpuno različitom spremnošću pojedinih predlagača da kandiduju dobre projekte. Razlika postoji i u kvalitetu projekata koje su predlagala ministarstva, a po kvalitetu se razlikuju i projekti različitih lokalnih samouprava. Zato smo odlučili da već pri sastavljanju plana za 2008. godinu, Projektni centar Ministarstva finansija pomogne da se u manje razvijenim opštinama naprave bolji projekti. Danas su najosposobljeniji da naprave dobre projekte oni koji su već razvijeni, pa postoji opasnost da oni povuku najveći deo novca iz NIP-a. Zbog toga ćemo uskoro objaviti konkurs za zapošljavanje 25 novih stručnjaka u Projektnom centru Ministarstva finansija, od ekonomista do inženjera. Oni će pružiti posebnu pomoć manje razvijenim lokalnim samoupravama da osmisle i naprave odgovarajuće projekte.

Nivo investicija po stanovniku NIP-a već sada je gotovo izjednačen, 133 evra po stanovniku kod nerazvijenih i 117 kod razvijenih?

- Mislim da to još može da se ujednači. U svakom slučaju, ovo je tek početak, uskoro ćemo imati prva iskustva. Zbog toga smo ograničili da se maksimalno do 50 odsto neutrošenih sredstava iz ove budžetske godine može preneti u narednu. To znači da ako realizacija nekog projekta uopšte ne počne – predlagač očito nije bio ozbiljan. Moguće je da neće svi usvojeni projekti doživeti svoj kraj. Neki neće zapravo ni početi, u slučaju da oni koji su zaduženi za njihovu realizaciju nisu sposobni da naprave projektnu dokumentaciju, obave tendersku proceduru, zaključe ugovor sa izvođačem i krenu da povlače sredstva. To će biti neka vrsta “prirodne” selekcije, jer će takvi projekti biti obustavljeni, a umesto njih će se realizovati projekti koji su dobro pripremljeni.

Od kog trenutka počinjete da isplaćujete pare?

- Odmah. Neke smo već isplatili, recimo za Ostružnički most koji se završava, za obilaznicu oko Beograda, koja je počela da se radi, za renoviranje nekih škola, za autoput od Kragujevca ka Batočini, za žičare koje se grade na Kopaoniku i Staroj planini... Moja procena je da dobar deo od 400 miliona evra planiranih za ovu godinu zapravo neće biti utrošen u predviđenom roku. Ja sam upozorio sve ministre da realno odmere koliko mogu da povuku para u 2006. godini i upozorio ih da neće moći da prenesu u narednu godinu više od 50 odsto neutrošenih sredstava za konkretni projekat. Tako da su neki, koji su to ozbiljno shvatili, u poslednji čas promenili dinamičku strukturu svojih projekata. Činjenica je da je Grčka u svom procesu pridruživanja Evropskoj uniji povukla svega oko 40 odsto para koje su joj bile stavljene na raspolaganje, Mađarska je povukla između 55 i 60 odsto, jedino je Slovenija iskoristila oko 98 odsto sredstava koja su joj stavljena na raspolaganje. To je pokazalo kapacitet njihove državne uprave u upravljanju projektima. Tek ćemo videti kako će biti u Srbiji.

Pa kako procenjujete, od ovolikih projekata, koliko će se stvarno realizovati?

- Teško je to reći. Usvojili smo oko 2 000 projekata, ali najvažniji su projekti od nacionalnog značaja: autoputevi na Koridoru X, obilaznica oko Beograda, modernizacija četiri klinička centra u Srbiji i najznačajniji deo sredstava ide za to.

Ne uznemirava vas to što vas zbog ovoga plana toliko kritikuju ?

- Nisam primetio. Barem za sada, ima daleko više pohvala nego kritika. Prva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da postoji dvotrećinska podrška stanovništva ideji nacionalnog investicionog plana. Mi ćemo kao Irska redovno pratiti zadovoljstvo stanovništva realizacijom NIP-a, i na osnovu toga menjati pojedine segmente.

Koje su razlike između nas i Irske koje bi mogle da otežaju realizaciju NIP-a?

- Oni su, kao i mi, imali izuzetno neravnomeran regionalni razvoj; nisu imali politički konsenzus, jer su se stranke međusobno svađale. Permanentno su bili suočeni sa tenzijama oko statusa Severne Irske. Ipak, najpre su napravili dogovor između sindikata, vlade i poslodavaca s jedne strane, i između političkih partija sa druge strane. Dogovorili su se da pokrenu investicioni plan koji će se obnavljati svakih sedam godina, nezavisno od toga ko je na vlasti. Uspeli su to da održe. Danas imaju bruto domaći proizvod od 46 000 dolara po stanovniku i u tom pogledu su drugi u Evropi.

Irci su, međutim, imali značajan priliv američkih investicija. Najveći izvoz Irci danas ostvaruju upravo preko multinacionalnih kompanija. Ipak, najviše radnih mesta obezbeđuju mala i srednja preduzeća koja uglavnom vode domaći preduzetnici. Srbija svakako može da iskoristi i sledi principe na kojima je napravljeno irsko čudo. Zato je moj prvi korak, nakon povratka iz posete Irskoj, bio da napravim konsenzus oko NIP-a sa Borisom Tadićem i njegovom Demokratskom strankom. Predložili smo da predsednik imenuje članove projektnih saveta i tenderskih komisija za sve projekte vrednije od milion evra.

NIN 2907 od 14.9.2006.

 

 
 
Copyright by NSPM