Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Politički život

   

 

Čedomir Antić

USTAV, LAŽI I TV PRENOSI

Nedelja od 9. do 16. oktobra 2006. godine ostaće upamćena po lepim lažima. Pre svih ustavotvorci. Vojislav Koštunica i DSS su još davne 2001. godine od ustava napravili pitanje svih pitanja u našoj zemlji. Dušmani su ih zbog toga čak podsmešljivo zvali „ustavobraniteljima“. Kako je došao na čelo vlade, vrli Vojislav Koštunica skoro da je potpuno zaboravio na ustav. Po staroj tradiciji, ustava i „tužnog Kosova“, u Srbiji se vlastodršci sete samo kad ih skole problemi druge prirode. I tako, kad je neslavno propala državna zajednica, koju je voleo toliko da je mislio da je reč o pravoj državi, a evropske integracije se nasukale na haškom pitanju, setio se i Koštunica ustava. I gle čuda, ustav su prihvatile i demokrate. Pre godinu-dve razumeli bi to kao uspeh DSS-a, sada im je to međutim poslednja nada da dođe do prevremenih izbora. Da bi upecao SRS i SPS srpski premijer udario je na njih njihovim starim oružjem – Kosovom. Kosovo i Metohija se, zamislite, spominju u preambuli ustava. Ko ne glasa za ustav zbog preambule, kao da se oglušio o kneževu kletvu. Nevolja je samo u tome što je Kosovo, kao autonomna oblast, suštinski izbačeno iz ustava i prognano u preambulu gde lepo ali prazno zvuči, i prirodno, nikog ne obavezuje.

U Srbiji svako mora da bude deo politike laži. Ove nedelje formirana je i antiustavna koalicija. Sve same perjanice DOS-ove vlade: Jovanović, Čanak i Korać. Nije jasno šta im smeta kod novog ustava. Preambula? Ne bih rekao. Sličnu su spevali za Ustavnu povelju propale državne zajednice. Način donošenja? Opet pogrešno. Tako su i oni pokušavali da napišu ustav, isto tajno, zaverenički i kozački (što bi rekao Vladan Batić). Razlika je u tome što je Koštunica zaista politički ataman, pa mu je pošlo za rukom da okupi oko sebe Tadića i Nikolića. U vreme DOS-a čak ni vladina većina nije bila spremna da podrži jedan ustavni predlog. No, tu nije kraj. Žarko Korać je tako protiv novog ustava, ali u narodnoj skupštini nije glasao o njemu. Čudno, ali verovatno dosledno.

Ipak, u ovoj nedelji političkih laži, prednjači moja stranka – G 17 Plus. Još 29. septembra Dinkić i troje ministara podneli su ostavke. Ali, ne lezi vraže, hapšenje jednog zamenika tužioca okupilo je već u ponedeljak 9. oktobra poslanike Narodne skupštine. Opozicija je želela da primi na znanje ostavke, pa se ispostavilo da Dinkić, Milosavljević, Dulićka i Živkov nisu podneli ostavke, već obaveštenja. Da bih vam dočarao razliku uporediću „ostavku“ sa novčanicom od hiljadu dinara, a „obaveštenje“ sa jednim iskrenim: „keve mi!“. Ostavke su dakle bile prevara. Pod ostavkom će Dinkić da ministruje do izbora. Toliko duguje premijeru, opoziciji, stranci, kumu i šuraku... Održati reč značilo je zameriti se Koštunici i Tadiću, pošto bi njihove kombinacije bile pokvarene, a politička ljubav prerano otkrivena. Takođe, propala bi upotreba Nacionalnog investicionog plana u predizbornoj kampanji. Dinkić je razumljivo obećao da neće više učestvovati u radu vlade. Ali, kad se vlada sastala u Knjaževcu, naš junak ne samo da je nagario službeni auto da bi uhvatio mesto bliže premijeru, već je tamo otvorio sve što je NATO propustio da sruši, a njegov preteča Milutin Mrkonjić nije ni pomislio da obnovi. Stranka G 17 Plus ne bi bila rekorderka ove nedelje da nema Ivane Dulić-Marković, Koštuničine zamenice i drage, mada najdalje moguće, saradnice. Dulićka je bila ministarka u vladi, koja je dve godine stajala iza jednog ustavnog projekta. Da je Dulićka pročitala taj predlog kao čestita osoba verovatno bi izašla iz vlade ili bi makar još pre dve godine podnela nekakvo obaveštenje. Ali sad, kada je vaskoliko Srpstvo ujedinjeno oko Koštunice i njegovog ustava, a onih stotinak vojvođanskih nacionalista se malo promeškoljilo u nezadovoljstvu, provalio je prkos i iz gospođe Dulić. Pošto stranka G 17 Plus nije više demokratska organizacija, Dulićka se povukla u svoj novosadski feud i najavila bojkot. Onda je u čaši vode nastala bura. Tri dana je grmelo i sevalo. Na Glavnom odboru očekivano je pobedila principijelna koalicija Nikolić-Tadić-Koštunica-Dinkić. Sa tugom je Dulićka prihvatila ustav, grešku, ostala u stranci i u vladi, ali je neko vreme nećemo viđati. Bojkotovaće referendum... razume se, u sebi.

Toliko o ovoj nedelji i njenom značaju. Ljude treba razumeti: bez vlasti se ne može pomoći svom narodu i ući u istoriju. Nevolja je samo što put za istoriju često vodi u laž, a ponekad i u zatvor. I obrnuto, nažalost.

 

 

 
 
Copyright by NSPM