Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Vladimir Radomirović

Antiamerikanizam

Uloga Sjedinjenih Američkih Država u svetu je negativna, misli većina stanovnika planete. Prema istraživanju javnosti, u 63 zemlje sveta, koje su krajem prošle nedelje objavile agencije TNS i „Galup” (među države je tu nekako ubačeno i Kosovo), manje od trećine ispitanih veruje da SAD doprinose svetskom miru.

Procenti po zemljama izgledaju ovako: Amerikancima najmanje veruju Grci. Čak 87 odsto misli da je uloga SAD loša. Slede ih Turci i Argentinci (78 odsto), Švajcarci (76), Islanđani (73) i Hrvati (65). Na drugom, znatno lakšem, tasu ove vage su oni narodi koji misle da su Sjedinjene Države pozitivna sila. Tu su, nema iznenađenja, na prvom mestu Izraelci (74 odsto njih naklonjeno je Americi). Na drugom mestu je, nenadano, najmnogoljudnija muslimanska zemlja na svetu – Indonezija (73 odsto), a na trećem – očekivano – Kosovo (66 odsto građana podržava SAD).

Šta građani Srbije misle o ulozi Amerike možete saznati u specijalnom „Politikinom” istraživanju na stranama koje slede. Ovde je dovoljno reći da se naše kolektivno mišljenje ne razlikuje mnogo od onog grčkog. Nije ni čudno, kad je i kolektivno sećanje na ulogu Amerike u nedavnoj prošlosti Grka i Srba slično. Amerikanci su 1967. podržali vojnu diktaturu u Grčkoj, režim koji je tu zemlju unazadio. Vašington je takođe decenijama „više voleo” glavne grčke suparnike na istoku Mediterana – Turke. Ipak, Grci su pragmatično odabrali da sarađuju s Amerikom bez obzira na gorka iskustva. Iako biste u Evropi teško mogli da nađete zemlju u kojoj se tako često demonstrira protiv SAD, u kojoj se s takvim žarom napadaju predstavništva američkog kapitala i čiji su mediji toliko nenaklonjeni američkoj politici, Grci se ipak oslanjaju na Ameriku. U ekonomiji, trgovini, obrazovanju, njihov je pogled uprt preko Atlantika. Tamo im je, na kraju krajeva – kao i Srbima – jaka dijaspora.

Amerikanci Grke nisu bombardovali, ali jesu kao i kod nas podržavali jedan loš režim i „protivnički narod”, gledajući isključivo svoj kratkoročni (ili ipak dugoročni?) interes. Ne treba, međutim, zaboraviti da su SAD i Srbija, a kasnije i Jugoslavija, zapravo tradicionalni saveznici. U oba svetska rata bili smo na istoj strani i posle oba rata Amerika je pomogla Srbima. Drugo, veliki deo srpskog društva sazrevao je i sazreva uz američku kulturu. Uz stripove, filmove, bluz, rokenrol, književnost. Nijedna druga kultura nije u poslednjih sto godina više uticala na srpsku nego američka. Od Amerikanaca se može najviše naučiti o funkcionisanju tržišta i o obrazovanju. Veliko, slobodno tržište omogućava praktično svakome sa dobrom idejom i viškom ambicije da napravi dobar posao. Često se govori da su američki đaci „neobrazovani”, ali se previđa da ti „neobrazovani đaci” na univerzitetima nadoknade sve propušteno i nauče mnogo više nego njihovi vršnjaci u Evropi. Zato ne čudi što su ove godine sve Nobelove nagrade iz naučnih oblasti osvojili upravo Amerikanci.

Postoji, dakle, osnova za popravljanje odnosa, a iskustvo drugih naroda svedoči da se raspoloženje prema SAD može promeniti. Indija je u drugoj polovini dvadesetog veka bila jedan od najvećih protivnika SAD u svetu i izgledalo je kao da ništa ne može promeniti radikalno antiameričko raspoloženje u narodu i vrhu vlasti. Danas je situacija potpuno drugačija. Indijci veruju da je sa Amerikom na čelu svet bezbedniji, iako kritikuju rat u Iraku. Na drugoj strani, posle godina zaziranja, Vašington sada u Indiji vidi svog glavnog saveznika u Aziji i odlučuje da Nju Delhiju pokloni tehnologiju za nuklearno naoružanje. 

O svom imidžu u svetu Amerikanci su ozbiljno počeli da razmišljaju tek posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine. Tek tada su shvatili da negde u svetu ima mnogo ljudi koji SAD ne vide kao „svetionik slobode” i „najbolju naciju na svetu”. Njihova reakcija bila je preterana. Nepromišljeni ratovi u Avganistanu i Iraku samo su povećali broj onih koji misle da Sjedinjene Države loše utiču na svet.

Spoljna politika koju vodi Vašington loša je i to Amerikancima treba govoriti. Mi koji smo je osetili na svojoj koži imamo puno pravo na to. Ali, kao žrtve jednog isključivog pogleda na stvari, moramo reći da Amerika nije samo to što radi njen vrh, kao što ni Srbija nikada nije bila samo Slobodan Milošević i njegova politika. Oni koji i dalje sumnjaju, trebalo bi možda da se zapitaju da li bi Nikola Tesla danas bio najveći srpski naučnik da je umesto u Sjedinjene Države emigrirao u neku drugu zemlju. Na primer u – Rusiju.


[Politika, objavljeno: 19.11.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM