Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića u Politici

   

Iza ogledala

Slobodan Antonić

RADIKALSKI MIŠIĆI

Postreferendumska sumiranja

,,Referendum je prošao na mišiće”, čulo se ovih dana. Ali, na čije? To svakako nisu bili DSS mišići. Tih mišića, posle 2004, ionako nema previše. A i sama stranka je bila uspavana prognozama da će na referendum izaći četiri miliona birača. Stoga, da se samo DSS probudio, u nedelju u tri po podne, od ustava danas svakako ne bi bilo ništa.

To izvesno nisu bili ni DS mišići. Njihova moćna stranačka mašinerija, poznata po akcijama „od vrata do vrata” i „siguran glas”, ovoga puta je radila ne u prvoj brzini, već gotovo na leru. Ta stranka je i inače naučila da funkcioniše sa dve vrste poruka. Jedne su za javnost, druge su za stranku. Svedočenje Čedomira Jovanovića, izneseno u njegovoj knjizi „Moj sukob sa prošlošću” (2005), pokazuje kako je tom metodom sabotiran drugi krug predsedničkih izbora Koštunica –Labus (2002). Kada je, naime, posle prvog kruga postalo jasno da će Koštunica da dobije Labusa, sastao se vrh stranke. „Složili smo se da više ne možemo da pobedimo Koštunicu s našim kandidatom, već sa cenzusom. To je značilo da izbori ne smeju da uspeju tako što na njih neće izaći dovoljan broj birača” (str. 128). I dok su se u javnosti slali pozivi da se izađe i glasa, ispod žita se poručivalo da „izbori ne smeju da uspeju”. Tako Koštunica, i pored dva miliona glasova, nije izabran za predsednika.

Ovoga puta, naravno, cilj nije bio da referendum ne uspe. Ali, stranka se nije baš ni preterano angažovala da referendum uspe. „Nećemo da se polomimo oko referenduma”, verovatno se mislilo tamo. „Jer, šta god da bude, nama će biti dobro. Ako referendum uspe, i mi smo učestvovali u tome. A ako pak ne uspe, to je Koštuničina bruka. Mi ćemo lepo da se vratimo na našu priču o ustavotvornoj skupštini. U oba slučaja imaćemo izbore i vladu koju ćemo mi praviti”. Tako je DS zapravo više glumio kampanju, nego što ju je imao. Uostalom, činjenica da je DS čak vratio deo novca dobijenog za propagandu referenduma dovoljno govori kakvog je intenziteta ta propaganda bila.

Ko je onda izgurao referendum? Evo šta je o tome rekao Zoran Lučić, izvršni direktor Cesida: „Najveći odziv je bio na jednom od stratuma u Srbiji, dakle u Srbiji bez Vojvodine, bez Kosova i bez Beograda, na stratumu gde su radikali bili strahovito jaki i gde je odziv bio 65 posto biračkog tela. Još na jednom stratumu, gde su radikali veoma jaki, odziv je bio 66 odsto biračkog tela. Jednostavno, radikalski birač je izašao na ovaj referendum, to je ono što bih ja rekao na osnovu ovog što možemo da zaključimo na osnovu uzorka” („Kažiprst” B92, 31. oktobar). Dakle, čak i Cesid ne može, a da ne prizna jasnu zaslugu radikala . SRS je, te nedelje, posle dva sata, očigledno spasao stvar. Nisu oni, naravno, jedini zaslužni što je taj teški kamen odgurnut. I drugi su ga pogurali. Ali, ako ćemo pravo, njihove mišice ipak su bile presudne.

Zašto je uopšte važno ovo pitanje? Zato što su radikali, učestvujući u izradi i donošenju ustavnog štiva, i svojski se potrudivši da referendum uspe, nesumnjivo zaslužili da se upišu u „sistemske stranke”. Jer, ako je ustav demokratski, ako je sistem demokratski, onda su njegovi tvorci i jemci, uz ostale, i radikali. Oni su pokazali dovoljnu meru privrženosti demokratskim procedurama . Štaviše, učestvovali su u njima iskrenije i lojalnije od mnogih drugih „demokratskih” stranaka. Stoga se radikalima, ma šta mislili o njima, više teško može uskratiti demokratska licenca.

Ali, avaj, vozačka dozvola još ne čini dobrog vozača. Tek što se referendum završio, naša medijska elita nametnula je pitanje – kada će izbori? To pitanje je, razume se, pogodovalo DS-u. I demokrate su istog časa rekle: „Mi smo ispunili svoj deo pogodbe, dali smo vam ustav. Sada je na vas red da ispunite svoje i date nam odmah izbore.” I svi su to primili kao potpuno ispravan zahtev. Radikali su izgubili živce – zar oni koji su najmanje radili sada opet najviše zahtevaju ? Stoga su uzvratili: „Mi smo protiv izbora odmah samo zato što to traži Boris Tadić. Naš stranački interes je da se izbori održe posle rešenja kosovskog pitanja .”

I tako su se radikali ponovo našli u ulozi retardiranog Herkula. Naljutivši se, oni su zaboravili na pravila lepog ponašanja. Ne, u demokratskoj politici nema mesta za argument lične netrpeljivosti, za argument inata, za argument – „to nije interes naše stranke”. Sve to, naravno, ne može, a da ne postoji. Ali na to se ne poziva. Traže se opšti razlozi, argumenti od opšteg interesa. Javnost ne zanima Nikolićev inat prema Tadiću. Ali je zanima: zašto je za Srbiju – ne za SRS – bolje da izbori budu u maju nego u decembru? Za to može da postoji razlog i radikali treba da ga kažu. A njega svi naslućujemo: ako je rešenje kosovskog pitanja nepovoljno po Srbiju i ako je ono već sada doneto, onda je možda zaista svejedno kada će biti naši izbori. Nije valjda funkcija nove vlade samo da amortizuje to nepovoljno rešenje? I da li se sve ovo čini samo zato što će nova vlada biti anestetički jača od sadašnje, pa će Srbija lakše da podnese onu bolnu amputaciju koja joj je spremljena? Ako je tako, možda Srbija ne želi anesteziju. Možda želi da pod punom svešću gleda ko joj i kako vrši amputaciju – kako bi to mogla zauvek da zapamti!

Javnost Srbije bi morala i o tome da razmisli. A radikali bi joj, samo ako se malo oslobode svoje lične netrpeljivosti, u tome možda mogli bar malo da pomognu.

Politički analitičar
Slobodan Antonić
[objavljeno: 07.11.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM