Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

 

 

Branko Pavlović

Podela besplatnih akcija-zavadi pa vladaj

U tekstu „Besplatne akcije-nadoknada ili milostinja“ izneli smo (14.11.2007.godine) sledeće zaključke:

1.- Neopohdna je javna rasprava pre usvajanja predloga zakona od strane Vlade.

2.- Zahtevi sindikata za ostvarenje prava zaposlenih u javnim preduzećima na poseban procenat do 15% su dobri i za nas građane koji nemamo veze sa javnim preduzećima.

3.- Kad smo čekali godinama, ne treba podleći histeriji da se stvari moraju prelomiti brzo i moramo upravo sada pokazati strpljenje i otvorenost za argumentaciju.

4.- Nikako ne smemo podleći podsticanju međusobnog optuživanja i mržnje među različitim kategorijama stanovništva. Naš interes je zajednički protiv predlog g. Dinkića.

5.- Važno je da imamo svoj investicioni fond i da ne dozvolimo državi da se meša u našu svojinu.

6.- Važno je da strategijom privatizacije javnih preduzeća bude obuhvaćeno svih 570 preduzeća i da se kao najvažniji strukturni problem privrede Srbije reši eliminacija partijskog upravljanja javnim preduzećima.

7.- Nismo elaborirali problem kapitalizacije penzionih fondova, zato što model g. Dinkića to pitanje potpuno ignoriše, ali sada samo ukazujemo da je privatizacija javnih preduzeća poslednja šansa za finansijski oporavak penzionih fondova i rasterećenje budžeta za oko 3% (poređenja radi 3% je iznos koji se iz Budžeta ukupno odvaja za prosvetu).

I danas ( 26.11.) ostajem kod svih iznetih stavova. U međuvremenu je objavljen tekst Zakona o podeli besplatnih akcija na sajtu Ministrastva za ekonomiju i regionalni razvoj, a juče je isti tekst pretrpeo značajne izmene. Uz napomenu da Vlada nije još ništa usvojila, pa da samim tim nikakva javna rasprava ,u smislu propisa koji reguliše proceduru donošenja zakona, nije ni počela, ovim tekstom razmatramo izmene u tekstu nadležnog ministarstva.

Od ideje da svi, i zaposlenu u javnim preduzećima (misli se uvek samo na one u navedenih 6 kompanija) i mi koji nemamo nikakve veze sa javnim preduzećima, dobijemo najmanje duplo manje od onoga što nam pripada po sada važećem modelu podele besplatnih akcija, g. Dinkić je došao na ideju da zaposleni u javnim preduzećima dobiju nešto manje od onoga što im pripada, a da mi ostali ostanemo uskraćeni za pola.

Manevar je dobar, sa gledišta tehnike vlasti. Udruženi smo previše jaki. Ovako postoji šansa da sindikati nekih ( ambicija je svih) javnih preduzeća prihvate ponuđeno i da se zakon na brzinu progura pre nego što ostali građani shvate koliko je on za njih štetan.

Kada se i stigne do rasvetljavanja šta sve taj zakon znači, mržnja građana će se preusmeriti na zaposlene u javnim preduzećima koji su nam kao navodno krivi što smo mi dobili, ili ćemo dobiti malo. Pod tim talasom mržnje, u drugom koraku, pošto se predviđa naknadno donošenje posebnih zakona o privatizaciji svakog od 6 pobrojanih preduzeća, široko su otvorena vrata smanjivanju prava i pojedinačnoj grupi zaposlenih u svih 6 preduzeća. Sam model, inače zaista nije dobro proračunat. On je uopšte tehnički izvodljiv za NIS i EPS, ali ne i za Telekom,JAT i Galeniku ( tako da ga u ovakvom obliku Vlada sigurno ne može usvojiti. Polazim od pretpostavke da će neko ipak uzeti olovku u ruke.).

Ono što se nudi grđanima, sasvim jednostavno rečeno, ali ne i netačno glasi:

A) građani koji nemaju veze sa javnim preduzećima, a nisu dobili besplatne akcije, dobiće samo polovinu od onoga što im obezbeđuje model koji je sada na snazi,

B) zapolseni u 6 preduzeća ( EPS,NIS,Telekom, JAT, Galenika Aerodrom Beograd) imaju ponudu na otprilike 80% od onoga što ima pripada po važećem modelu,

V) zaposleni u drugim javnim preduzećima ( oko 560 preduzeća) nemaju definisan status,

G) položaj zaposlenih u nabrojanih 6 preduzeća može se pogoršavati ( sigurno ne popravljati) naknadnim pojedinačnim zakonima o privatizaciji njihovih preduzeća.

Pred nama je samo jedno pitanje: da li ćemo više voleti da mrzimo druge nego da vodimo računa o sopstvenom interesu.

Pred zaposlenima u javnim preduzećima, pre svega NIS-u i EPS-u je takođe samo jedno pitanje: da li ćete pristati na manje nego što danas imate uz veliki rizik da vam se i to nanknadno,pod opravdanjem mržnje ostalih građana , smanji.

Znamo ko vlada. Ako se mi građani međusobno zavadimo ishod je iszvestan.

U Beogradu,26.11.2007.godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM