Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika - Prenosimo Politiku

   

 

Milan Lazarević

Cene namirnica kod nas i u Češkoj

Paprene cene u Beogradu: U Pragu 50 odsto jevtiniji prehrambeni proizvodi

Beograd je za čak 50 odsto skuplji od Praga, barem kada je reč o osnovnim životnim namirnicama – zaprepašćujući je rezultat našeg malog istraživanja. Za korpu u kojoj se nalaze osnovne životne namirnice, poput mleka, ulja, šećera, mesa, sokova i slatkiša, Česi izdvajaju oko 400 dinara. Beograđani, koji u radnji pazare iste namirnice, na kasi ostavljaju najmanje 600 dinara, ili upola više.

Da nisu posredi različit kvalitet i različiti proizvođači pokazuju i proizvodi iste marke koji se prodaju i u Beogradu i u Pragu. Čokolada „milka” od sto grama, primera radi, u glavnom gradu Češke košta 55-60 dinara, dok se u našoj prestonici, u proseku, prodaje po ceni 87-90 dinara. Cena dvolitarske „koka-kole” na rafovima praških supermarketa je 70-75 dinara, a u beogradskim radnjama isto to gazirano piće prodaje se za 89 dinara....

Specijalno za „Politiku”

PRAG, decembra – Nemilosrdna konkurencija ne jenjava na maloprodajnom tržištu Češke, najotvorenijem i najrazvijenijem u bivšim postkomunističkim zemljama srednje i istočne Evrope. Nedavno  je saopšteno da sa ovog tržišta odlazi belgijski koncern „Delez” koji je ovde bio prisutan 15 godina s lancem supermarketa „Delvita”. Posle nekoliko godina grcanja u gubicima ovaj lanac od 96 supermarketa, smatranih za „trgovine srednje klase”, prodat je ekspresno za 100 miliona evra nemačkom koncernu „Reve”, koji u Češkoj drži supermarkete „Bila” i diskonte „Peni market”. Pre dve godine sa ovog tržišta je već nestao lanac supermarketa, takođe pionir u modernoj trgovini  u Češkoj, austrijski „Julius Meinl” – preuzeo ga je holandski „Ahold” (ovde drži supermarkete „Albert” i hipermarkete „Hipernova”). Lane se povukao i francuski „Karfur”, svetski broj dva maloprodajni koncern, čije je hipermarkete kupio britanski „Tesko”. Nestao je lanac „Edeka”, koji je preuzeo „Tesko”.

Na vrhu je sada velika petorka čiji je lanjski obrt pojedinačno bio između 33 i 37,5 milijardi kruna (jedan evro vredi oko 28 kruna), a među njima prvi nemački „Metro”, koji ovde drži hipermarkete pod nazivom „Makro”. Slede, nemački „Švarc” s lancima diskonta „Lidl” i „Kaufland”, „Tesko”, „Ahold” i „Reve”. Ostalih pet-šest igrača su osetno slabiji i, uglavnom, u bici za preživljavanje na ovom tržištu na kome je, kao i na većini takozvanih tržišta u razvoju, daleko najvažnija cena.

Upravo na tome najviše padaju supermarketi koji ne mogu da izdrže konkurenciju jeftinijih hipermarketa u većim gradovima, a u manjim mestima diskonta (o prednostima hipermarketa gde su na jednom mestu i hrana i razne kućne potrebe, ali i bela tehnika, tekstil, auto-oprema, nameštaj... da se i ne govori) Ta nemilosrdna utakmica je dovela do takvih cena koje u ogromnoj većini slučajeva, kada je u pitanju ista roba istog proizvođača ili međusobno uporediva ista roba raznih proizvođača, daleko niže nego u Srbiji (u okviru dajemo pregled cena nekih artikala koje možete uporediti s cenama u Srbiji)

Još negde sredinom devedesetih Prag je imao slabije razvijenu trgovinu na malo nego Beograd početkom devedesetih. Supermarketi su potom relativno brzo ovladali Češkom. Prava revolucija je, međutim, nastupila sa stupanjem na ovo tržište međunarodnih lanaca trgovine i otvaranjem hipermarketa, diskonta i velikih trgovinskih centara koje je usledilo sa okretanjem zemlje prema stranom kapitalu i stimulisanjem stranih ulaganja. Prvi hiperamarket – „Makro”, tj. „Metro”, otvoren je krajem 1997. u praškim Pruhonicama, uz auto-put za Brno.

Razvoj je išao gotovo geometrijskom progresijom. Sada u Češkoj već ima blizu 200 hipermarketa. Istraživanja pokazuju da se u njima snabdeva 40 odsto stanovništva, u diskontima 22, u supermarketima 15 i u ostalim (tj. klasičnim trgovinskim radnjama) 20 odsto.

Sva predviđanja ukazuju da će se ovaj tok nastaviti, od čega polaze i planovi gradnje novih trgovinskih centara čija je osnova veliki hipermarket, oko kojeg su pod istim krovom druge trgovine, razni butici, apoteke, banke, bioskopi, restorani, kafane, igrališta za decu... a pored njih su i bazeni (u novije vreme počinju da se uz njih grade akvaparkovi, koji su postali velika moda), sportska igrališta, čak i specijalne pumpe na kojima je gorivo – najjeftinije. Već sada ukupna površina trgovinskih centara iznosi oko 1,4 – 1,5 miliona kvadrata, za dve godine dostići će blizu dva miliona čime bi se Češka izjednačila s prosekom zapadne Evrope, gledano po stanovniku. Najveći među centrima prelaze 50.000 kvadrata i nalaze se u Pragu. Onih velikih, sa po 20.000 do 30.000 kvadrata, ima u Brnu, Ostravi... a grade se i u drugim gradovima. U poslednje vreme planovi za gradnju hipermarketa i velikih centara počinju da se „spuštaju” i na gradove sa manje od 50.000 žitelja.

Novi fenomen su takozvani autlet (outlet) centri koji prodaju robu poznatih marki, ali po cenama koje su garantovano 40 i više procenata manje nego u  prodavnicama tih firmi. Jedan takav centar na izlazu 66 (tako se i zove „Egzit 66”) autoputa Prag – Brno uskoro počinje da gradi „Devo grupa”, firma koja je u vlasništvu srpske porodice Sparavalo (sinovi Dejo i Vojo, skraćeno Devo, od oca Pera, dugogodišnjeg poznatog jugoslovenskog privrednika u Čehoslovačkoj).

--------------------------------------------------------------------------

Antrfile

Mleko 27, pivo oko 15 dinara

Dugotrajno polumasno mleko (1,5 odsto masti), najviše kupovano, svuda u hipermarketima je ispod psihološke granice od 10 kruna, tj. manje od 27 dinara. Čokolade, one jevtinije, koštaju isto toliko, dok je jedna „milka” recimo 55-60 dinara, nes-kvik za decu (pola kilograma) oko 150, nes-kafa od 200 grama nešto ispod 200, koka-kola od dva litra 70-75 , kisela voda od 1,5 litar – 15-20 dinara, dvolitarski domaći gazirani sokovi od 10 do 35, kifla od 60 grama oko 4,5 dinara, a kilogram senfa u tubi pedesetak dinara.

Flaša boljeg piva košta oko 20, a lošijeg 12-15 dinara. Litar španskog vina u tetrapaku može se naći za samo 50 dinara, a konzerve tunjevine za 20-30, koliko koštaju i sardine. Kilogram sveže piletine je 90-100, kilogram šećera oko 50 dinara, litar suncokretovog ulja 55-60, „Podravkina” supa u kesicama 25-30, „Trajalove” zimske gume za „fabiju” nešto više od dve hiljade dinara...

Najjeftinija je roba tzv. privatnih marki, odnosno onih koje se prodaju pod firmom trgovine, a od nedeklarisanih proizvođača (npr., „lidl” čokolade, mleko, pivo...). Proizvođači pristaju da prodaju trgovinama jeftinije, ali zato nemaju troškove reklame, marketinga, zapošljavaju na duži rok viškove kapaciteta... Takve robe u asortimanu već učestvuju sa 25-30 odsto. 


[objavljeno: 13.12.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM