Vladimir Kršljanin
Kosovo i Metohija, stabilnost Balkana i budućnost Srbije
Deo vlasti u Srbiji je pre nekoliko meseci priznao da nas je NATO
bombardovao „radi otimanja Kosova i Metohije". I naknadna pamet je –
pamet, pa moramo tu izjavu prihvatiti kao pozitivnu, iako je izrečena
tek kad su od Rusije dobijene garancije da će se suprotstaviti
bespravnom proglašenju nezavisnosti ove srpske pokrajine. U stvari,
onaj ko je davao garancije bili su najviši srpski rukovodioci. Oni su
Rusiji morali obećati da neće prihvatiti nezavisnost Kosmeta!
Kosovo i Metohija su čvor angloameričkog rata protiv Jugoslavije i
srpskog naroda (naravno, kada se kaže angloameričkog, ne sme se
potceniti uloga Nemačke i Vatikana – ona je bila ista kao u Drugom
svetskom ratu; reč je o angloameričkom vođstvu, koje je u Drugom
svetskom ratu bilo prikriveno, a sada je bilo otvoreno). Jedna od
poluga ekstremne emigracije koja je najviše ojačala u okrilju zapadnih
službi da bi bile upotrebljene za razbijanje Jugoslavije je upravo
albanska sa Kosmeta. Saradnju albanskih emigranata sa italijanskom
mafijom u trgovini drogom u Americi, kao i zatvorenost, patrijarhalni
karakter albanske zajednice i činjenicu da albanski jezik malo ko na
svetu razume, iskoristila je CIA da napravi novu mafiju. Direktno su
primenjena iskustva iz Latinske Amerike. Tako su se angloamerikanci
pokazali mnogo produktivnijim od dr Frankenštajna – stvorili su više
strašnih čudovišta. Danas su najpoznatija Al Kaida i albanska mafija.
Po moći, količini novca i uticaju, kao i vodećoj ulozi u kontroli
tržišta narkoticima u Zapadnoj Evropi i SAD, ova druga je još uvek
nedovoljno otkrivena za zapadnu javnost. Sem toga, rat protiv
Jugoslavije, bez obzira što je vođen na evropskom tlu, još uvek je, u
većem delu zapadne javnosti prihvaćen kao opravdan. Ovo su razlozi
zbog kojih angloamerikanci (a i deo njihovih evropskih saveznika koji
su u tom ratu učestvovali) ostaju zarobljenici plana za davanje
„nezavisnosti" Kosmetu, bez obzira na posledice (rat koji može
zahvatiti nekoliko država na jugu Balkana, to već lokalni vojni
komandanti NATO-a otvoreno priznaju!). Imperija već pada i nada se da
će taj pad ublažiti ako spreči da iz kosmetskog ormana počnu da
ispadaju kosturi. Ali to se ne može sprečiti, možda se može samo malo
odložiti.
Angloamerička „unipolarna" avantura se bliži neslavnom kraju.
Izgubljeni ratovi, izgubljeni kredibilitet, krah špekulantskog sistema
imperije i svetskih finansija... A o kakvoj „izvoznoj" ili bilo kakvoj
drugoj demokratiji tu može biti reči? O „svetskom moralnom liderstvu"?
O „perspektivama razvoja" koje se drugima nude? Nema tu nikakvog
razvoja. Tadić nam je ovih dana kao primer za ugled naveo Bugarsku!
SAD i Britanija katastrofu mogu izbeći samo ako potpuno promene svoje
ponašanje na međunarodnoj sceni i prihvate pruženu ruku ravnopravne
saradnje koju im novi centri svetskog razvoja na Istoku nude. A zašto
im pružaju ruku? Jer su nesporno najmoćniji, ne ponašaju se po
očajničkoj agresivnoj imperijalnoj logici i jer znaju da bi totalni
kolaps SAD i Britanije bolno osetili i svi drugi na svetu. Ali ako
ruka ne bude prihvaćena, Rusija i Kina će izdržati. Imaju realnu
ekonomiju i ogromne zlatne rezerve (Kina – 1,434 a Rusija 470
milijardi dolara). EU tek treba da se opredeli, ali njeno opredeljivanje
neće biti lako ni brzo. Moraće da plati skupu cenu svog učešća u
angloameričkim imperijalnim avanturama! Na planu realnog, zar Srbija
uopšte treba da ima neku dilemu? Okupacija od strane angloameričke
osovine koja je pred kolapsom i vezivanje za njihove problematične
institucije ili sloboda i prijateljsko savezništvo sa Rusijom i drugim
megaekonomijama slobodnog Istoka? Srbija i nema dilemu, jer Srbija još
nema svoj glas. Ono što gledate je virtuelna politička utakmica
zapadnih marioneta „proizašlih iz DOS-a"! A za promenu je potrebno da
svako od nas za sebe odluči da neće u ponor.
Srbija je, deklaracijom svog parlamenta, proklamovala „vojnu
neutralnost" u odnosu na NATO. Predstavnici DSS i SRS to smatraju za
trajno opredeljenje, a predstavnici DS i G17+ za stav koji je na snazi
„do referenduma", ukazujući (sa pravom) da pitanje ulaska Srbije u NATO
„još nije na dnevnom redu" (sasvim im je udobno i dovoljno to što je
Srbija pod NATO okupacijom). Oni se istovremeno hvale „odličnom
saradnjom" sa NATO, čiji su komandadnti „obećali" da će zaštiti Srbe na
Kosmetu, u slučaju da proglašenje nezavisnosti bude praćeno nasiljem.
Pritom, oni skrivaju od javnosti da se ni sada NATO snage na Kosmetu
nisu rasporedile tako da zaštite Srbe, već su pojačale svoje pozicije
na „administrativnoj granici", valjda da bi sprečile eventualni ulazak
srpskih trupa na sopstvenu teritoriju.
U odnosu prema NATO-u, na delu su dve velike obmane srpske javnosti.
Prva se odnosi na „Partnerstvo za mir". Javnost je tu obmanu već
progutala. Naime, tvrdi se, da je članstvo u ovoj „organizaciji",
benigno i čak korisno, a uostalom i „Rusija je članica Partnerstva".
Tu se namerno prećutkuje da „Partnerstvo za mir" nije nikakva
međunarodna organizacija, već sistem bilateralnih ugovora. Svaka zemlja
koja hoće da uđe u „partnerstvo" sa NATO-om potpisuje poseban ugovor,
po kome prihvata određene obaveze (prilagođavanje svojih vojnih
standarda natovskim – o svom trošku i stavljanje svoje vojne bezbednosti
na uvid i pod kontrolu NATO-a), a sam NATO ne preuzima nikakve obaveze
u odnosu na svog „partnera"! Takođe, ovi bilateralni ugovori nisu
jednaki i svakome bi trebalo da bude jasno da obaveze koje je Rusija
preuzela u odnosu na NATO ne mogu biti iste kao obaveze koje je
preuzela neka mala zemlja, koja je uz to, pod NATO okupacijom. Druga
obmana, koja uz pozitivan razvoj događaja može prestati da to bude,
odnosi se na „vojnu neutralnost". Vlasti čak, ponekad, nevoljno,
priznaju očiglednu činjenicu, koju su tek nedavno otkrili, da je Kosmet
pod NATO okupacijom (već devetu godinu!). Međutim, za delovanje Srbije
i za očuvanje njene teritorijalne celovitosti, mnogo je važnija činjenica
da je Srbija pod NATO okupacijom! O kakvoj „neutralnosti" može biti
reč ako angloamerički, natovski, kontrolori i „savetnici" sede u
Ministarstvu odbrane, Generalštabu, VBA, Policiji, BIA, svim
ministarstvima i mnogim privrednim, finansijskim i drugim ustanovama?
Kad zapadni diplomati i tajne službe kadruju u Srbiji? Kad u Srbiji
dnevno prisustvo u medijima dobijaju jedna marionetska politička
partija (LDP) i mnoštvo agenturnih nevladinih organizacija koje ne
reprezentuju ništa srpsko, već direktno angloameričku politiku i
njihove interese ('Kosovo treba da dobije nezavisnost, a Hag je vrhunac
pravde'). O nekakvoj „neutralnosti" možemo govoriti tek onda kada svi
natovci koji sede u državnim i drugim institucijama napuste Srbiju, a
NATO propaganda na srpskoj javnoj i političkoj sceni bude onemogućena.
Bez obzira na mnogovekovne korene problema na Kosovu i Metohiji, ne
treba nikad zaboraviti da su se svi sukobi između balkanskih naroda u
istoriji dešavali samo kao posledica uplitanja velikih sila. I danas,
nisu „albanci" ti koji hoće da nam otmu Kosovo i Metohiju. Kosovo i
Metohija su pod okupacijom NATO i marionetske albanske narko-mafije,
koja je i protiv albanskog stanovništva pokrajine primenjivala iste
mere terora (ubistva, kidnapovanja, mučenja, silovanja) kao i protiv
Srba, kako bi se učvrstila na vlasti, a njihovi vođi, najkrvoločniji
zločinci, bili promovisani od strane Olbrajt i Holbruka kao
„političari" i „borci za slobodu". A njihove žrtve su građani Srbije!
Dakle, obaveza Srbije nije samo da zaštiti svoj teritorijalni
integritet, već i da zaštiti svoje građane, bez obzira na etničku
pripadnost, od terora! Krvava NATO-teroristička kosmetska mašinerija
ima najstrašnije ciljeve: profit od trgovine drogom i drugih oblika
međunarodnog kriminala, ugrađivanje baze najveće američke baze u
Evropi, „Bondstil" kod Uroševca u „sanitarni kordon" protiv Rusije,
korišćenje izmanipulisanih i militarizovanih Albanaca za stvaranje
trajnog problema evropskom jedinstvu i zaštitu NATO-naftovoda za krađu
kaspijske nafte koji nikada neće biti izgrađen, eksploatisanje
prirodnih bogatstava Kosmeta i stalni pritisak na Srbiju i srpski
narod.
Dakle, mi već imamo „NATO marionetsku kvazidržavu" na Kosmetu. Šta
učiniti? 1. Proterati NATO kontrolore iz Beograda; 2. Zabraniti
partije finansirane iz inostranstva; 3. Onemogućiti da strane vlade
finansiraju domaće organizacije i ograničiti donacije pojedinaca; 4. U
slučaju angloameričkog priznanja „nezavisnosti" Kosmeta, zatražiti
rusku vojnu pomoć i osloboditi bar deo teritorije pokrajine; 5.
Uspostaviti tesne veze sa građanima Srbije albanske narodnosti radi
njihove zaštite od terora.
Ali za to treba promeniti vlast u Beogradu!? Pa šta nas sprečava da je
promenimo?
Sve ovo se mora učiniti sada. Moglo se učiniti i lakše i ranije da
marionetski režimi u Beogradu nisu sedam godina sejali za Srbe strašnu
iluziju o evroatlantskim integracijama i zapadnoj demokratiji. Da smo
na vreme mogli ući u političko, ekonomsko i vojno savezništvo sa
vodećom suverenom demokratijom savremenog sveta – Rusijom. Ovako,
gotovo bez države, vojske, finansija i ekonomije, imamo težak zadatak.
Mogućnost uspeha je realna, jer angloamerički faktor ophrvan morem
svojih problema, nema više mogućnosti za intervenciju, a snaga Rusije
i drugih slobodnih zemalja već je postala dominantna u svetskim
odnosima.
Na srednji i duži rok, radi prevazilaženja posledica razorne
angloameričke politike na Balkanu i na Kosmetu, Srbija kao suverena
demokratija mora sprovoditi svoju politiku odlučno i paralelno u
nekoliko strateških pravaca:
1) Jačanje svih oblika saradnje sa Rusijom, uključivanje u Evroazijsku
Ekonomsku Zajednicu i Organizaciju Ugovora o kolektivnoj bezbednosti;
2) Stvaranje uslova za reintegraciju svih konstitutivnih delova srpskog
naroda u jednu državu;
3) Tesno povezivanje pravoslavnih slovenskih naroda Balkana – stvaranje
„Balkanskog Beneluksa" koji bi činile Srbija, Bugarska i Makedonija;
4) Aktivno učešće u svim oblicima multilateralne saradnje na Balkanu.
Predizborne kampanje u Srbiji koje kontrolišu zapadne službe i zapadne
finansije pretvaraju se u medijsko arlaukanje laži i obmana. Oslobođenje
Srbije (i Kosmeta) nije moguće samo pomoću izbora koje kontroliše
Zapad. Neophodno je puno mobilisanje i objedinjavanje svih patriotskih i
kreativnih potencijala zemlje i naroda.
(odlomak iz neobjavljene knjige „Slobodna Srbija – priručnik za oslobođenje") Autor je predsednik Narodnog pokreta Srbije
|
|