Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

   

 

Marisa Morison

Promena plana?

Tokom nedavnog boravka u Srbiji, urednik lista "National Interest", Nikolas Gvosdev, intervjuisao je nekoliko srpskih zvaničnika koji su bili zbunjeni politikom Sjedinjenih Država prema Balkanu. "Da li oni [u Sjedinjenim Državama] znaju da je Slobodan Milošević preminuo?" upitao je Gvosdeva jedan od kreatora srpske politike. Zaista, od kada je bivši srpski predsednik preminuo u martu 2006. godine, lideri iz Evrope i SAD trebalo bi da ponovo razmisle o njihovom pristupu Kosovu, srpskoj pokrajini koja je pod upravom Ujedinjenih Nacija.

Juče (29.05, prim.prev.) su u Nikson Centru, Gvosdev i Andru Parasiliti, potpredsednik 'Barbour Griffit and Rogers International'-a, diskutovali o predlogu Ujedinjenih Nacija o konačnom statusu Kosova – i o tome zbog čega je on neadekvatan. Ovaj predlog, koji je sačinio Marti Ahtisari, Specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN za Kosovo, poziva na nezavisnost pokrajine.

Iako je ova oblast od velike kulturne i istorijske važnosti za Srbe, oko devet desetina stanovništva Kosova čine Albanci. Uzavrela etnička napetost dovela je do oružanog sukoba između albanskih separatista i Miloševićevih jedinica tokom kasnih 90-ih. Konačno, NATO je preduzeo bombardovanje da natera Miloševića - optuženog za vođenje kampanje etničkog čišćenja na Kosovu - da prihvati mirovni sporazum NATO-a. Kada je Milošević prihvatio uslove mirovnog plana, Ujedinjene Nacije su stavile Kosovo pod svoju kontrolu.

Godine 2000, uličnim protestima Milošević je zbačen sa vlasti; manje od dve godine kasnije suđeno mu je za ratne zločine pred Tribunalom Ujedinjenih Nacija u Hagu.

Gvozdev i Parasiliti su primetili da današnja Srbija malo liči na onu Srbiju iz doba Miloševića. Parasiliti je opisao demokratsku tranziciju u Srbiji posle doba Miloševića kao "uspešnu političku priču", koja nije uvek u potpunosti shvaćena ni cenjena u Vašingtonu. U Srbiji su sada na vlasti posvećene demokrate, nekadašnji Miloševićevi protivnici. Ova nova generacija srpskih vođa "nije opterećena teretom prošlosti", primetio je Gvosdev. Nedavno formirana koaliciona vlada, dodao je, ima "mandat da postigne više od prostog opstanka".

Srpska vlada je nedavno pokušala da se okrene susednim državama, uključujući i Hrvatsku, i formulisala je "dobrosusedski" plan kako bi svoje delovanje usmerila prema ostalim državama Balkana. Srpske vođe razumeju čak i to da je "status quo na Kosovu neodrživ", rekao je Gvosdev.

Iako je Srbija funkcionalna demokratija sa reformističkim vođama, efektivno je isključena iz učestvovanja u sastavljanju Ahtisarijevog plana. U razgovoru između srpskog zvaničnika i Gvosdeva nametnuo se sledeći osećaj: Mnogi su videli pregovore koji su prethodili objavi plana kao "smokvin list" za prikrivanje Ahtisarijeve čvrste odanosti prema nezavisnom Kosovu. Čak i na početku pregovora, Srbi su smatrali da se njihovo mišljenje nije uzimalo u obzir. Prema Gvosdevljevom srpskom sagovorniku, približno pola aneksa Ahtisarijevog plana uopšte nije bilo na dnevnom redu tokom razgovora u Beču između srpskih zvaničnika i zvaničnika kosovskih Albanaca.

Postupanje Generalnog sekretara UN Ban Ki Mun-a prema kosovskom pitanju pojačalo je brige Srba da njihove žalbe niko ne čuje. Kada je grupa srpskih zvaničnika posetila Generalnog sekretara, on je bio nezainteresovan za kosovsko pitanje i neinformisan. Ovi zvaničnici su opazili da Ban - sa kojim su se sastali na 15 minuta, umesto na planirana dva sata - na ovo pitanje gleda kao na "gotovu stvar". Takva indiferentnost delovala je Srbima začuđujuće zbog direktnog pristupa koji je u rešavanju teritorijalnih nesporazuma ispoljavao Banov prethodnik. Na primer, pokušavajući da reši konflikt između grčkih i turskih Kiprana, bivši Generalni sekretar UN Kofi Anan aktivno je učestvovao u procesu pregovora i napisao je pet verzija svog plana.

Svojim sadašnjim oblikom, Ahtisarijev plan može izazvati - više nego rešiti - konflikte u regionu. Gvosdev i Parasiliti su primetili da stabilnost na Balkanu zavisi od stabilnosti u Srbiji, i da će kosovski plan samo dodati ulje na vatru srpskom radikalizmu. Pošto praktično obara srpski ustav i izraženu volju Narodne Skupštine Srbije, Ahtisarijev plan bi sadašnjoj srpskoj vladi umanjio mogućnosti da zadrži demokratski legitimitet.

Parasiliti smatra da bi nezavisno Kosovo donelo veliki broj problema. Korupcija, visoka stopa nezaposlenosti, prisustvo organizovanog kriminala i trafikinga negativno utiču na ekonomski i politički razvoj Kosova. Ako bi pokrajina dobila nezavisnost, rekao je Parasiliti, ona bi započela svoj život kao propala ili propadajuća država. Drugo, nezavisnost Kosova postavila bi neprihvatljiv presedan i na Balkanu i u Ujedinjenim Nacijama, jer bi suverena, demokratska država bila prinuđena da ustupi teritoriju protiv svoje volje. Treće, pošto se Rusija protivi predlozima Ahtisarijevog plana, neslaganje Saveta bezbednosti oko ovog plana može još više da zategne odnose Rusije sa Evropskom unijom i Ujedinjenim Nacijama, pristalicama plana, u vreme kada je Sjedinjenim Državama potrebna podrška Rusije za rezoluciju Saveta bezbednosti UN koja nameće strože sankcije u Iranu.

Konačno, Kosovski Srbi, koji čine oko 10 odsto stanovništva Kosova, već su suočeni sa zastrašivanjem i nasiljem; oni strahuju da, u slučaju da Kosovo dobije nezavisnost, njihova prava neće biti zaštićena - pogotovu ne od strane Amerikanaca ili Evropljana, koji su nevoljni da svoje vojnike izlože opasnosti.

Nije iznenađujuće to da su Srbi postali skeptici po pitanju spremnosti SAD ili Evropske unije da obezbede stabilnost u regionu – i upotrebom vojske, ako je potrebno – ako se Ahtisarijev plan primeni. Jedan od Gvosdevljevih sagovornika naveo je da bi bilo kakva intervencija Sjedinjenih Država u regionu bila "ponavljanje 'uspešne misije'", kada je Džordž W. Buš preuranjeno objavio pobedu u Iraku 2003. godine. Gvosdev je primetio da je ovaj nedostatak poverenja posebno upečatljiv u situaciji u kojoj je grupa sadašnjih srpskih vođa "veoma pro-evroatlantski" orijentisana. Mogućnost članstva u Evropskoj Uniji Balkanskih zemalja, uključujući i Srbiju, pomoglo bi da se podupre poljuljano poverenje regiona u Zapad, smatra Gvosdev. Štaviše, uključenje Balkana u Evropsku uniju pomoglo bi da se čitav region stabilizuje.

Izgledi za Balkan bi sigurno bili svetliji kada bi međunarodna zajednica osmislila trajno rešenje za pitanje Kosova. Gvosdev i Parasiliti su se složili da bi se do takvog rešenja došlo samo ako bi Srbija učestvovala u procesu pregovora. Parasiliti je predložio da bi više međunarodne pažnje trebalo posvetiti srpskom predlogu za autonomiju Kosova ili nastavku direktnih pregovora između Srbije i Kosova uz međunarodno posredovanje. Iako je Gvosdev priznao da bi davanje autonomije kosovskim Albancima, koji su jako naklonjeni nezavisnosti, bio izazov koji "niko ne bi trebalo da potceni", dodao je da bi ispravan podsticaj mogao da poljulja mišljenje kosovskih Albanaca.

Parasiliti je obrazložio da bi ponovno pokretanje pregovora bio presudan korak prema trajnom rešenju konačnog statusa Kosova. Takođe je upozorio da lažan osećaj hitnosti upravlja pregovorima Saveta bezbednosti o Kosovu. "Ne postoji aktuelna kriza na Balkanu koja se može rešiti nametnutom odlukom koja bi dovela do nezavisnosti Kosova", rekao je; "Nemojmo stvarati krizu nametanjem takve odluke ovog časa."

(Marisa Morison je urednik pripravnik 'The National Interest'-a.)

Naslov originala: “A Change of Plan?” by Marisa Morrison, May 30, 2007 The National Interest

Prevod: NSPM

 

 

 
 
Copyright by NSPM