Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

   

Priština, četvrtak 5.april 2007.

Koha ditore:

Saveti albanskim pregovaračima

LOBIRANJE DA, ALI NE SAMO U NJUJORKU*

Analiza

Priština, 30. mart – Poznato je da kosovski tim jedinstva namerava da započne intenzivnu kampanju lobiranja u traženju podrške država koje su još neodlučne povodom Ahtisarijevog predloga.

To je dobro, ali je pogrešno slati emisare samo u Njujork da bi kontaktirali sa članovima država Saveta bezbednosti OUN (SB OUN). Razlog je što ambasadori zemalja članica SB OUN ne formulišu zvanične stavove svojih zemalja u odnosu na politička pitanja – ti stavovi se kreiraju u glavnim gradovima njihovih država, a ambasadori samo prenose gledišta formulisana u ministarstvima inostranih poslova i stavove vlada njihovih država.

Sasvim je u redu da neko neprestano bude prisutan u Njujorku kako bi bio informisan o tokovima koji se tamo odvijaju, ali je takodje neophodno da se pošalju i izaslanici u same države, kao što je i Veton Suroi u poslednje vreme putovao u nekoliko država.

Predlažem da se izaslanici pošalju u sledeće države:

Panama – član SB OUN; Peru - član SB OUN; Indonezija - član SB OUN (uz rezerve prema nezavisnosti Kosova, inače, najveća islamska država); Katar - član SB OUN (veoma bogata arapska država); Južna Afrika - član SB OUN (smatra se da ima rezerve u odnosu na nezavisno Kosovo, država sa velikim uticajem u Africi); Gana - član SB OUN (smatra se da ima rezerve prema nezavisnom Kosovu); Kongo - član SB OUN (smatra se da ima rezerve prema nezavisnom Kosovu); Egipat: arapska i islamska država sa velikim uticajem; Saudijska Arabija: arapska i islamska država sa velikim uticajem, zemlja veoma bogata naftom, dala je veliku finansijsku podršku Bosni; Malezija: islamska zemlja sa velikim uticajem, mogla bi da utiče na mišljenje susedne Indonezije; Nigerija: zemlja sa velikm uticajem u Africi, sa problemima koji bi mogli da je podstaknu protiv podrške nezavisnom Kosovu.

Bilo bi korisno da se formiraju dve delegacije – jedna za islamske zemlje (Egipat, Saudijska Arabija, Katar, Malezija, Indonezija) i druga za neislamske zemlje (ostale države koje su pomenute).

Pristup u lobiranju ne treba da bude uniforman, treba da bude prilagodjen specifičnim okolnostima svake zemlje koja će biti posećena i zbog toga izaslanici treba da prouče istoriju, etničku demografiju i moguću istorijsku povezanost izmedju Albanaca i država koje će izaslanici posetiti (takav je slučaj sa Egiptom, gde je Albanac Muhamed Alji uspostavio temelje moderne egipatske države u prvoj polovini 19. veka).

Najznačajnija tačka diplomatskih napora treba da bude otklanjanje straha u vezi sa Kosovom kao secesionističkim presedanom, i zato treba objašnjavati istorijsku pozadinu Kosova koja ga je učinila jedinstvenim slučajem koji nije primenjiv u drugim zemljama sa secesionističkim problemima.

Tri su glavna razloga zašto je Kosovo jedinstven slučaj u široj istorijskoj perspektivi:

•  Srbija je izvršila aneksiju Kosova;

•  Srbija je kršila obaveze koje je imala u vezi sa ljudskim pravima koja su deo zakonskih akata na osnovu kojih je Srbiji priznat suverenitet nad Kosovom;

•  Status koji je imalo Kosovo kao konstitutivna jedinica federacije bivše Jugoslavije (to je nedavno elaborirano u listu „Koha ditore“ od 28.03.2007. godine).

Naravno, ovaj element više treba naglašavati u zemljama koje se suočavaju sa secesionizmom ili su potencijalno ugrožene time.

Glavni cilj poseta islamskim državama treba da bude igranje na kartu islamske solidarnosti kako bi se stekla podrška (ne samo politička, već i vojna i ekonomska) više od 50 islamskih država.

Neophodno je da izaslanici koji budu odlazili u posetu islamskim državama imaju muslimanska imena (ne ilirsko-albanska), kao spoljni znak njihove religije i identiteta, dok muslimanski klerici, takodje, treba da budu članovi ove delegacije (sa druge strane, u lobiranju na Zapadu, katolički klerici treba da odigraju korisnu ulogu).

Kako bi slučaj Kosova predstavili što je moguće bolje, sagovornicima treba uručiti i neke poklone – na primer, knjiga novinara Tima Džude „Kosovo: rat i osveta“ je odlična zbog nepristrasnog, objektivnog pristupa, dok bi u islamskim zemljama bilo veoma korisno poklanjati foto-albume sa fotografijama džamija koje su porušile srpske snage.

Važno je da se ne gubi vreme, jer je značajno da se lobira kod vlada pre nego što one donesu odluku, jer će biti veoma teško da se promeni već formirano mišljenje oko nekog pitanja.

Kao dodatak posetama, potrebno je poslati pisma na prominentne adrese, a zadatak je države Albanije da uz svoje diplomatske resurse bude angažovana u ovim aktivnostima.

  Pažljivo prema severu!

Tokom poslednjih pet dana bilo je tri napada na Srbe i njihovu imovinu u severnom delu Mitrovice. Ne zna se da li su Albanci odgovorni ili ne, ali sigurno je da će oni biti prvi u koje će se posumnjati za ovakva delovanja.

Značajno je da institucije Kosova snažno osude ova akta, jer njihovo ćutanje budi sumnje i daje prednost Srbima u ovom osetljivom trenutku.

Vode se intenzivne diplomatske aktivnosti u vezi sa Kosovom. Biće održano javno zaedanje SB OUN oko Kosova, a neprijatelji Kosova jedva čekaju argumente kako bi Srbe predstavili kao žrtve albanskog terora a greše oni koji smatraju da je nezavisnost Kosova u sadašnjim granicama gotova stvar.

Niko na Kosovu ne može da radi protiv interesa Kosova tako što će delovati ili neće delovati (ćutanjem).

 

* Autor je anlitičar iz jedne od država EU, a analiza je napisana uz uslov anonimnosti. Ime autora poznato je redakciji.

 

 
 
Copyright by NSPM