Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

VNovosti 11. februar 2007

Dušica Radeka

Intervju sa Leonom Koenom

Leon Kojen: Ahtisari će reći - Nezavisnost!

U PREDLOGU za rešenje statusa Kosmeta, koji je Beogradu dostavio specijalni izaslanik UN Marti Ahtisari, predviđa se da KiM dobije pravo da traži članstvo u međunarodnim organizacijama, da ima zastavu, grb i himnu... Nezavisnost kao rešenje eksplicitno se ne navodi. Leon Kojen, član srpskog pregovaračkog tima i savetnik predsednika Republike, za "Novosti" tumači sadržaj ovog dokumenta i govori o pregovorima koji slede.


Da li ovako definisana prava sugerišu da je predloženi status nezavisnost?

- Ahtisarijev predlog nedvosmisleno znači nezavisnost Kosova i Metohije, i to iz dva razloga. Prvo, on nigde ne pominje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije u odnosu na Kosovo, pa samim tim nagoveštava promenu međunarodno-pravnog statusa Pokrajine. Drugo, njegov predlog izričito daje KiM niz atributa koji imaju samo suverene države: i pravo da sklapa međunarodne ugovore i traži članstvo u međunarodnim organizacijama, i pravo da ima sopstveno državljanstvo, i pravo da suvereno organizuje svoj sistem političkih i ekonomskih institucija, i pravo na sopstvene oružane snage (uz vlasništvo i kontrolu nad vazdušnim prostorom). Srbija se u Ahtisarijevom dokumentu pojavljuje samo kao država koja treba da što pre reši sva "sporna pitanja" sa ovako zamišljenim Kosovom. A kako Ahtisari zamišlja taj proces, najbolje se vidi po tome što predlaže da sva pokretna i nepokretna imovina naše države u Pokrajini jednostavno postane svojina Kosova.

ZAŠTO se onda u predlogu ne pominje i sama reč "nezavisnost"?

- Odgovor je pravne, a ne političke prirode. Savet bezbednosti UN, kojem Ahtisari upućuje svoj predlog, sam nema pravo da neku teritoriju proizvede u nezavisnu državu. On sadržinom svoje rezolucije može samo da otvori put takvom rešenju, faktički dajući "zeleno svetlo" da se na toj teritoriji, po ispunjenju određenih uslova, proglasi nezavisnost. A onda stupaju na scenu postojeće države, članice UN, koje tu novu tvorevinu priznaju ili ne priznaju kao nezavisnu državu. Sam Ahtisari će, po mom mišljenju, izričito reći da je za nezavisnost kada bude upućivao svoj predlog SB. To će najverovatnije biti u nekom propratnom tekstu, a ne u samom predlogu.


Da li je satnica koju je Ahtisari izneo (više sastanaka u Beču do početka marta) dovoljan period u kojem nešto može da se promeni - pogotovu kada vidimo da SAD insistiraju na što skorijem završetku pregovora?

- Ako Narodna skupština odluči da se ide u Beč, a mislim da će doneti takvu odluku, to će biti još jedna prilika da Srbija izloži svoj celovit stav o kosovskom pitanju: odbijanje svakog nametnutog rešenja, suštinska autonomija za KiM unutar Srbije, ozbiljna decentralizacija sa novim srpskim opštinama (a ne ono što Ahtisari danas nudi), stvarna zaštita SPC u Pokrajini i njenih manastira... Držeći se mandata koji bude dobio od Skupštine, pregovarački tim će u Beču, kao i dosad, pokazati dobru volju i spremnost na kompromis. Na Ahtisariju je da odluči hoće li to da iskoristi ili ne: i njemu, posle godinu dana pregovora, mora da bude jasno šta je za nas prihvatljivo, a šta nije.


U delu predloga o decentralizaciji daju se neke dodatne nadležnosti opštinama sa srpskom većinom. Da li je taj deo za srpsku stranu zadovoljavajući?

- U pogledu pojačanih nadležnosti koje smo tražili za srpske opštine u šest važnih oblasti (obrazovanje, kultura, zdravstvo, socijalna politika, policija, sudstvo), Ahtisarijev predlog nudi ne samo manje od onoga što smo mi tražili, nego i manje od onoga što je sam Ahtisari prihvatao tokom pregovora. Najbolju ocenu ovog dela njegovog predloga dali su sami Srbi na KiM. Sigurno ste primetili koliko puta je s njihove strane rečeno da im Ahtisari daje daleko manje prava i ovlašćenja nego što sad faktički imaju, tamo gde žive relativno kompaktno, pre svega, na severu Pokrajine i u Štrpcu.


ŠTA je to što je prihvaćeno, a posle "iščezlo" iz predloga?

- Mi smo, recimo, u Beču posebno insistirali da srpske opštine dobiju posebna ovlašćenja u oblasti socijalne politike, koja bi im omogućila da, uz pomoć naše države, obezbede pristojan životni standard i za socijalno najugroženije porodice. Ahtisari je sve vreme ovo manje-više prihvatao, da bi na kraju podneo predlog u kojem o tome nema ni jedne jedine reči. Meni je teško da razumem u kakvoj je vezi takav stav s njegovim stalnim izjavama da se posebno brine kako da obezbedi siguran, pristojan i dostojanstven život Srbima na Kosovu.

Kakav tretman imaju nove srpske opštine u Ahtisarijevom dokumentu?

- Ahtisari predviđa tri takve opštine u Kosovskom Pomoravlju, uz proširenje postojeće opštine Novo Brdo, ali sve to na daleko manjoj teritoriji nego što smo mi s pravom tražili. To je u stvari nekoliko međusobno nepovezanih geta, koja ni socijalno ni ekonomski ne predstavljaju održive celine. Na centralnom Kosovu Srbima se daje samo jedna nova opština (Gračanica) umesto tri, pa i ona bez prirodne veze sa našim opštinama u Pomoravlju. I to je, u stvari, sve. Ahtisari je, doduše, spreman da i Severnoj Mitrovici da status opštine, ali samo pod uslovom da se ponovo spoji sa Južnom Mitrovicom, preko zajedničke uprave u kojoj bi Srbi bili manjina. Čega tu ima prihvatljivog za Srbe u Pokrajini?

AKO bi se desilo da Savet bezbednosti dobije predlog za budući status KiM bez uvažavanja naših primedbi, kakav rasplet očekujete?

- Do nove rezolucije u SB neće doći bez približavanja stavova između Rusije i Kine, s jedne, i zapadnih sila, s druge strane. U najvažnijim pitanjima kojima se trenutno bavi SB: Iran, Liban, izraelsko-palestinski odnosi, Severna Koreja - uvek se uporno traga za saglasnošću, a upozorenje da je određeno rešenje neprihvatljivo za jednu od stalnih članica SB s pravom veta najčešće je dovoljno da se od tog rešenja odustane. S obzirom na to da Rusija i Kina sasvim drukčije gledaju na budući status KiM nego zapadne sile, pre svega SAD, mene posebno ne brine šta će tačno sadržati konačna verzija Ahtisarijevog predloga. Mnogo je bitnije da Srbija dočeka konsultacije velikih sila u Njujorku s razložnim i doslednim stavom kakav je dosad zastupala. U tom slučaju verujem da neminovan kompromis u SB neće biti nepovoljan po nas.

 

 

 
 
Copyright by NSPM