Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija - prenosimo Politiku

   

 

Slobodan Kljakić

Smrt i brojke

U izveštajima agencije Rojters o hapšenju generala Vlastimira Đorđevića rutinski je, onako usput, navođeno i da je „najmanje deset hiljada ogromnom većinom albanskih civila” ubijeno tokom sukoba na Kosovu i Metohiji.

Kod nas je malo ko uočio da su se zapadni mediji još pre osam godina, tačnije od jeseni 1999. godine, počeli služiti brojkom od „oko deset hiljada” ili „do deset hiljada” poginulih i nestalih pripadnika prilikom bombardovanja i u sukobima srpskih snaga bezbednosti sa pripadnicima OVK. Ta brojka odnosila se tada na pripadnike svih etničkih grupa koje su živele na Kosovu, dakle i na Srbe i na Albance.

Toj proceni su, kao što je poznato, prethodile strahovito preuveličane tvrdnje o albanskim žrtvama, iz NATO-a i drugih zapadnih izvora. Ministar odbrane Velike Britanije Džordž Robertson govorio je o blizu „stotinu hiljada nestalih albanskih muškaraca”. Po dolasku trupa NATO-a na Kosmet brzo se pokazalo da su te apokaliptične tvrdnje bile čista propaganda. Tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte izjavila je na konferenciji za novinare, održanoj 19. novembra 1999. u Njujorku, da su „iz masovnih grobnica na Kosovu i Metohiji ekshumirani ostaci 2.108 tela”, ali je i tada tvrdila da je poginulo barem 12.000 ljudi.

Do kraja 1999. godine na Zapadu je postignuta neka vrsta konsenzusa da je na Kosmetu ubijeno oko četiri hiljade ljudi, dok ih je oko šest hiljada nestalo.

Tome u prilog išla su i kasnija saznanja da su haški istražitelji tokom 1999. i 2000. godine ekshumirali ukupno 4.019 tela i identifikovali 2.001 žrtvu (samo jedna od tih žrtava bila je srpske nacionalnosti).

Kako smo svojevremeno pisali u „Politici”, za 2.018 ekshumiranih tela nikakvi podaci nisu do danas saopšteni, a i posmrtni ostaci ovih nesrećnika sahranjeni su na javnosti nepoznat način.

Srpski izvori veruju da je ovde reč o žrtvama od početka 1998. godine do NATO agresije, o stradalima tokom agresije, kao i u prvim mesecima po uspostavljanju međunarodne kontrole na Kosovu i Metohiji.

I u Komisiji za nestala lica Vlade Republike Srbije tvrde da je od 1. januara 1998. godine, tokom NATO bombardovanja pa do danas, ubijeno ili nestalo 8.700 osoba, od toga 6.200 Albanaca i 2.500 Srba, Roma i drugih nealbanaca (6.580 je ubijenih i 2.120 nestalih).

Uverljivih dokaza koji bi opovrgli ova i slična saznanja, odnosno procene broja stradalih i dalje nema. Što samo dodatno osnažuje pitanje iz kog izvora Rojters crpi saznanja, tvrdeći da je „najmanje deset hiljada ubijenih albanskih civila”.

No, zato postoje uverljivi dokazi da su bile lažne dugogodišnje zapadne informacije o 250.000 muslimanskih žrtava u građanskom ratu u BiH. Međunarodni eksperti su na kraju prebrojali i popisali žrtve i utvrdili da je ukupno stradalo sto hiljada ljudi iz redova sva tri naroda, i da je oko trećina žrtava bila srpske nacionalnosti. Toliko je, procentualno, iznosilo i učešće Srba u predratnoj populaciji Bosne i Hercegovine.

[objavljeno: 20.06.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM