Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

Džulija Gorin

POSLEDICA KLINTONOVIH BALKANSKIH RATOVA

Vašington, 21. novembra - Mnogima u Americi se čini da se Moskva vraća ''hladnoratovskom'' ponašanju bez ikakvog razloga. Takvo ponašanje bi se svakako moglo smatrati zbunjujućim s obzirom na to da se - kako su neki oštroumni analitičari već primetili - radi o istoj onoj Rusiji koja je opozvala sve jedinice Crvene armije koje su bile stacionirane van granica Rusije, istoj onoj Rusiji koja je dozvolila svojim satelitskim državama da se oslobode njene vlasti, istoj onoj Rusiji koja je nedavno prigrlila slobodu i kapitalizam i pustila nas da joj pokažemo kako to da učini.

Međutim, nije dugo potrajalo a SAD je učinio nešto čime je sabotirao - i na kraju potpuno poništio - ovaj napredak, čime je Rusiju doveo u situaciju da je opravdano oprezna kada je reč o američkim ''interesima'' i naveo je - kao i druge zemlje - da zaključi da Amerika nije ništa bolja od nje. Bombardovali smo Evropu. Tačnije Srbiju, i to zbog zločina koji se sastojao iz kretanja u protivnapad na teroriste, koji su na Kosovu podigli ustanak sa ciljem da otmu petnaest procenata srpske teritorije. A sada Sjedinjene Države - bez obzira na razumno protivljenje Moskve - podržavaju odluku terorista koji vladaju ovom pokrajinom da se Kosovo narednog meseca otcepi od Srbije putem jednostranog proglašenja nezavisnosti, čime će biti postavljem presedan u međunarodnom pravu. Jedan od tih vladara iz redova terorista je i ''premijer'' Kosova Agim Čeku, koji je prošle nedelje u ''Vol strit džernalu'' izložio njihov stav.

Ni do danas skoro niko ne shvata koliku je štetu samo vojna intervencija iz 1999. godine nanela američkom ugledu i američkom kredibilitetu, pošto je SAD tada NATO pretvorio u agresorsku organizaciju nagovorivši ga da napadne suverenu zemlju koja se samo borila protiv separatista finansiranih iz islamskih fondova i to na sopstvenoj teritoriji.

Sadašnja zbunjenost ponašanjem Rusije budi sećanje na razgovor za posao za koji sam konkurisala u Veću predsednika velikih organizacija američkih Jevreja. Sa mnom je razgovarao zamenik generalnog direktora, čovek po imenu Malkolm Henlajn. Pošto je saznao da sam iz Rusije - pa se čak i setio mog prezimena sa spiskova osoba kojima sovjetske vlasti nisu dozvoljavale da emigriraju iz zemlje, a koje su on i ostali jevrejski aktivisti sedamdesetih godina prošlog veka pravili kako bi mogli da te osobe pronađu prilikom svojih tajnih izleta iza ''gvozdene zavese'' - ispričao mi je kako je sa još nekim predstavnicima velikih jevrejskih organizacija nedavno posetio Moskvu. Njihova misija bila je da ruskoj vladi prenesu zabrinutost Amerike zbog rasprodaje ruskog vojnog arsenala kupcima koji daju najveću ponudu.

Henlajn je rekao da su on i njegove kolege bili zatečeni hladnim i arogantnim prijemom na koji su naišli u Moskvi. ''Smejali su nam se'', kazao mi je. ''Rekli su: 'Zašto bismo radili ono što nam kažete vi Amerikanci?' Kako su se samo ophodili prema nama - kao da se radilo o sedamdesetim godinama''.

Razmislila sam malo, a zatim ga upitala misli li da bi to moglo da ima neke veze sa našom nedavnom intervencijom u Jugoslaviji (koja se, inače, odvijala u isto vreme dok smo Rusima davali uputstva da prema svojim pobunjenicima - Čečenima - blaže postupaju). Henlajn me je pogledao zapanjeno: ''Kakve to ima veze sa bilo čim?'', brecnuo se ljutito. Međutim, u tom trenutku je zazvonio telefon i posle se nismo vraćali na tu temu.

Uprkos tome što ga al-Kaida i Iran smatraju svojim najvećim trijumfom u poslednje vreme, Balkan je i dalje region koji se po pitanju rata protiv terorizma najupornije zanemaruje - u medijima, u blogosferi koja bi trebalo da nadgleda medije i među našim političarima - pošto su svi oni zaokupljeni ''uspešnim'' rezultatima naših tamošnjih samoubilačkih mahinacija.

Uvreženo je mišljenje da ovaj zaboravljeni i komplikovani region nema nikakav značaj. Većina ljudi se jedva seća pojma ''Kosovo'', a čak i pripadnici konzervativne (i liberalne) intelektualne elite začuđeno dižu obrve kada ga neki čudak pomene.

Pa ipak, zahvaljujući tom toliko ''beznačajnom'' Kosovu došlo je do izbijanja novog ''hladnog rata'', udareni su temelji novoj muslimanskoj državi u Evropi, terorizam se proširio na susedne države - Makedoniju, Grčku, Crnu Goru i Srbiju, prekršeno je međunarodno pravo, postavljen je presedan koji ide u prilog secesionističkim pokretima širom sveta, Amerika je u potpunosti promenila svoje imperative u ratu protiv terorizma i ratu protiv droge, a al-Kaida je stekla dugo priželjkivanu bazu u Evropi.

Ukratko, zbog Kosova je Amerika izdala samu sebe, ali i čitav slobodni svet koji je nekad predvodila.

Da je desnica shvatila koliko su užasne posledice Klintonovih ratova na Balkanu i razotkrila laži vodećih medija koje su do tih ratova i dovele, Bušova politika prema Balkanu je mogla da bude sasvim drugačija - dosledna stavu Amerike nakon 11. septembra 2001. godine - a konzervativci bi sada u predizbornim debatama bili u nadmoćnoj poziciji umesto da stalno moraju da opravdavaju rat koji su poveli u Iraku.

Da su se u makar jednom jedinom uglednom blogu potrudili da ukažu na ovaj debakl - za koji će se tek pokazati da se radi o krivcu za propast slobodnog sveta - ne bi bilo ni govora o tome da se na predsedničkim izborima 2008. godine kandiduje jedan Klinton.

Tekst je prenesen iz The Washington Times

 

 

 
 
Copyright by NSPM