Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

G-2 BILTEN (G-2 Bulletin)

Bilten za geopolitičke i obaveštajne preglede (SAD)

Džozef Fara

Sumnjivi razlozi za kosovsku nezavisnost

«Ovo je podsećanje većinsko-muslimanskim vladama u svetu da je ovo još jedan primer kako Sjedinjene Države predvode napore za stvaranje jedne većinsko-muslimanske države u samom srcu Evrope. Ovo treba da imaju u vidu odgovorna rukovodstva vlada islamskih država, poput Indonezije, kao i džihadisti svih boja i nijansi. Principi Sjedinjenih Država su univerzalni i, u ovom slučaju, Sjedinjene Države nedvosmisleno podržavaju stvaranje jedne nadmoćno većinske muslimanske države u samom srcu Evrope.» - Kongresman Tom Lantos, Demokrata iz Kalifornije, predsednik Spoljnopolitičkog komiteta Predstavničkog doma, govoreći o svojoj podršci kosovskoj nezavisnosti, 17. april, 2007.g.

Šta je to što je navodilo Sjedinjene Države da, još od 1996. godine, intervenišu – vojno i diplomatski – na strani muslimanskog stanovništva u Bosni i na Kosovu, a na uštrb hrišćana na Balkanu? To je pitanje na koje je bilo teško dati odgovor od samog početka. Prvo je predsednik Klinton rekao Amerikancima da je intervencija bila neophodna radi zaustavljanja «etničkog čišćenja». Da li je bilo nasilja i krvoprolića u tim državama? Naravno. Besneli su građanski ratovi. Ljudi na obe strane – često nevini – bivali su ubijani.

Ali to nije bila slika koja se «prodavala» ni američkom narodu, ni narodu Evrope. Umesto toga, Klinton i Toni Bler su tvrdili da je reč o jednostranom masakriranju muslimana od strane Srba. S druge strane, mnogi koji se danas zalažu za kosovsku nezavisnost a juče su se zalagali za napadanje Srbije u korist balkanskih muslimana sada tvrde da je Irak izgubljena bitka upravo zato što je reč o građanskom ratu – između dugo-zavađenih verskih sekti.

Možda je kongresman Tom Lantos u pravu. Možda je njegova iskrena izjava na zasedanju komiteta prošle sedmice bacila svetlo na istinu o američkom mešanju na Balkanu. Možda je zbilja reč o davanju primera muslimanskom svetu, pravljenju političkog gesta koji treba da dokaže da SAD nisu u ratu protiv islama, o pokušaju da se kupi dobra volja – čak i na štetu stotine hiljada hrišćana. Pročitajte Lantosovu izjavu. Mnogi su nagađali zašto su se SAD opredelile za jednu stranu, možda čak i pogrešnu stranu, na Balkanu. Još 1996. kada je Klinton zagovarao intervenciju u Bosni na strani Muslimana, bilo je nagoveštaja da je ta inicijativa imala malo veze sa samim Balkanom a više sa Bliskim istokom.

Nedavno je jedan ugledni posmatrač ovako postavio stvar: «Kosovo nema nikakve veze sa pravljenjem obruča oko Rusije, a sve moguće veze sa sve neuspešnijim američkim naporom da održi koaliciju prijateljskih arapskih sunitskih država naspram iranskog izazova u Persijskom zalivu.»

U predstojećim danima i nedeljama, bićete svedoci velikog napora od strane Lantosa, američkog Stejt departmenta i drugih u korist kosovske «nezavisnosti».

Ovo znači da SAD i Evropa daju muslimanima na Kosovu zeleno svetlo da eliminišu preostalih 100.000 hrišćana u regionu. Oko dve trećine izvornog hrišćanskog stanovništva je ili uništeno ili pretvoreno u izbeglice tokom poslednjih sedam godina, otkako je Kosovo proglašeno protektoratom od strane NATO-pakta.

Može li biti da je 78-dnevna bombaška kampanja NATO tokom 1999. koja je prouzrokovala smrt 557 civila i nanela štetu u vrednosti od preko 30 milijardi dolara infrastrukturi Srbije, bila samo običan gest prema muslimanskom svetu?

Činjenice, uključujući i Lantosovu izjavu, postaju sve ubedljivije.

Ranije ove godine, senator Džo Bajden, Demokrata iz Delavera, napisao je u Fajnenšal tajmsu da će kosovska nezavisnost označiti «pobedu za muslimansku demokratiju», kao i pružiti «preko potreban primer američko-muslimanske saradnje».

Izgleda da niko ne razmišlja o ceni ovog malog društvenog eksperimenta – koji, uzgred, nije sprečio 11. septembar i druge terorističke napade koji su usledili. Cena na Kosovu nije ograničena samo na onih 100.000 hrišćana koji su tamo ostali, a koji će biti primorani da žive kao građani drugog reda, ili gore. Takođe se šalje poruka nemuslimanskom svetu, a pogotovu onih 7 miliona Srba koji će se sigurno osećati izdanim od strane Zapada.

Srbi su preživeli islamsku invaziju Evrope koja je stigla do samih kapija Beča. Oni su se ponovo borili protiv Otomanskog carstva tokom Prvog svetskog rata i protiv nacista u Drugom.

U Prvom svetskom ratu, Srbija je izgubila 28 posto svog stanovništva i 58 posto svoje muške populacije. Ista nacija je podnela slične žrtve tokom svog otpora protiv nacista. U isto vreme, muslimansko stanovništvo na Balkanu borilo se na strani Adolfa Hitlera i Nemaca, čak formirajući muslimanske brigade koje su se borile protiv njihovih hrišćanskih suseda.

Pomislili bi da bi Lantos, koji je sam preživeo Holokaust, trebalo da zna bolje.

23.4.2007.g.

(Džozef Fara je osnivač i glavni i odgovorni urednik najčitanijeg američkog nezavisnog informativnog internet sajta, WorldnetDaily (http://wnd.com/) , i G-2 Biltena )

Prevod: Aleksandar Pavić

 

 

 
 
Copyright by NSPM