Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo NIN- Intervjui

   

 

Ruža Ćirković

Intervju sa Mlađanom Dinkićem: Đelić je kukavica i spletkaroš

On tvrdi da sam ja hteo da ga uhapsim? Pa on zna da ja uradim sve što odlučim da uradim

Mlađan Dinkić priznaje da je oborio vladu Zorana Živkovića, a tek na više puta ponovljeni pritisak priznaje sličnu ulogu i u padu vlade Vojislava Koštunice

Od oktobra 2000. godine Vojislav Koštunica, vi i Boris Tadić najduže ste bili na visokim državnim funkcijama. Kolike su vaše zasluge za ono što je u tom periodu učinjeno dobro, a kolika vaša odgovornost za ono što nije?

- Ja jesam bio guverner od novembra 2000. do jula 2003. a onda ministar finansija od marta 2004. do novembra 2006. godine, znači na državnim funkcijama oko 5,5 godina. Mislim da su učinci Narodne banke Srbije verovatno najveći uopšte u celom toku tranzicije u Srbiji – stabilizacija dinara, makroekonomska stabilnost i reforma bankarskog sistema. Ključni potez je bila liberalizacija deviznog tržišta. Narodna banka je tada imala svega 360 miliona dolara deviznih rezervi, a odluka moga tima je bila da pusti slobodnu kupoprodaju deviza iako je tada moglo da se kupi samo 100 evra mesečno. A kao ministar finansija: uveli smo, čini mi se, red u poreskom sistemu, mada to može još bolje da bude, jer najveći problem sa kojim sam se kao ministar suočio bila je neadekvatna organizacija Poreske uprave, okoštalost i prilična birokratizacija...

Dakle, smatrate da su stabilan dinar, reformisane banke i red u poreskom sistemu vaš najveći profesionalni uspeh, a vidite li svoju odgovornost za nešto što se nije postiglo a trebalo je?

-  Poreska uprava je mogla bolje da funkcioniše... ali za to je očigledno potrebno pet-šest godina. A sređivanje pravosuđa je glavna stvar koja nije učinjena posle 5. oktobra, a trebalo je. Ali ja za to nisam imao nikakvu odgovornost. Za time, sledi spora reforma obrazovanja...

I Đinđićeva i Živkovićeva vlada imale su i neke druge slabosti, ali vlada pada kad izgubi većinu u Skupštini, a vi ste na neki način taj uslov isposlovali i Živkovićevoj vladi i vladi Vojislava Koštunice. Šta ste suštinski zamerali Živkovićevoj, a šta Koštuničinoj vladi?

-  Živkovićevu vladu jesam oborio. Koštuničinu nisam, ona je sama odlučila da sebi skrati mandat.

Kako niste, da nije bilo ni Ustava ni pregovora o Kosovu, vi ste najavili da ćete iz vlade i Skupštine izaći 1. oktobra ako pregovori sa EU ne budu nastavljeni. Da ste izašli, kako bi se vlada održala?

-  E, onda bi vlada pala, ali onog časa kad je premijer shvatio da mi ozbiljno mislimo, njegovi su eksperti za ustav ubrzali rad na ustavu. Mada, mogli su da nastave da rade kao super manjinska vlada.

Kako bi u tom slučaju izglasali budžet?

- Zbog toga što su zamrznuti pregovori sa EU, vlada je morala da ima ograničen mandate. U pravu ste. Ali posledice se nisu osetile, ipak smo Koštunica i ja napravili dogovor.

Šta ste suštinski zamerali Živkovićevoj vladi? Mada ste već bili u sukobu i sa vladom Zorana Đinđića?

-  Nisam bio u sukobu sa Đinđićevom vladom, nego sa njegovim ministrima koji nisu dobro radili svoj posao.

A kako ste gledali na ono što je radio Đelić?

- Đelić je bio, pre svega, kukavica da sprovede reforme. On je po prirodi plašljiv čovek, iako ima visoko znanje, a druga loša osobina mu je što je loš organizator. Čak, nešto manje znanja možete da nadoknadite uz savetnike, ali organizatorske sposobnosti su ministru neophodne. Wegov je problem: nema hrabrosti i loša organizacija. Ali, on je čovek veoma velike inteligencije... A, ima još jednu lošu osobinu: on je torpedo za bilo koju organizaciju jer uništava međuljudske odnose, velika je tračara i spletkaroš. To vam mogu potvrditi i kolege iz njegove stranke.

Je li istina da ste smatrali da ima osnova da Đelić bude uhapšen zbog 2,4 milijarde dinara poreza na ekstraprofit koje je vratio Bogoljubu Kariću?

- On laže. Ako me poznajete, znate da sve što naumim, to i uradim. A ta ministarstva sile me nikad u životu nisu zanimala. Meni su neki iz DSS-a prigovarali što se nisam aktivno bavio istragom o vraćanju tih para. Mislio sam da treba gledati u budućnost i da je ta stvar sa Đelićem zauvek završena, kad...

Tvrdite da niste bili u sukobu sa Zoranom Đinđićem, a već tada ste počeli da formirate stranku?

- Ali ne zbog Đinđića. Da nije bilo Đinđića i Koštunice ja nikad ne bih postao guverner. Ja sam na neki način bio neformalni savetnik Zorana Đinđića, još od one kampanje “pošteno” iz 1993. godine. Tad sam radio ekonomski deo u njegovoj kampanji, tad sam ga i upoznao. Doveo me moj kolega Ivan Vujačić u marketinšku agenciju „Spektra” koja je to radila. Od 1995. godine, na nagovor Gorice Mojović, mi smo počeli ozbiljno da sarađujemo, s tim što smo se dogovorili da se to ne zna u javnosti kako se njegovi ljudi iz stranke ne bi osećali zapostavljenim. Ja sam sa njim sarađivao sve dok nije izabran za gradonačelnika Beograda. Nakon toga otišao sam na jednu stipendiju u Italiju. Opet smo počeli da sarađujemo dve godine pred 5. oktobar, a dve godine pred taj datum, sećam se, kod njega u stanu sam ga pitao: znaš li ti uopšte šta ćemo raditi kad dođete na vlast, jer Slobu ćemo oboriti. On je rekao: daj prvo da oborimo Slobu, pa ćemo onda razmišljati. Ja sam rekao: ne, bolje da odmah razmišljamo, a ako ne znaš nikog ko bi mogao da ti sredi monetarni sistem, daj meni šansu. On se tada smejao, mislio je kako će jednom asistentu dati šansu. Ja sam rekao da ja to ozbiljno mislim i dve godine sam razmišljao šta bih uradio ako postanem guverner. Čak sam 1998. godine Radovana Jelašića, pošto sam na jednom konferenciji video kako je veliki stručnjak, pitao: ako jednog dana postanem guverner, da li bi došao u Srbiju da budeš viceguverner. Kad se desio 5. oktobar, ja sam samo Đinđića podsetio na razgovor u njegovom stanu i on mi je dao šansu. Koštunica me samo formalno predložio. Problem u odnosima između mene i Đinđića stvarali su ljudi oko njega koji su bili inferiorni u odnosu i na njega i na mene.

Ali i on je imao prigovore na vašu politiku kursa dinara?

- U jednom trenutku, njemu su mišljenje počeli da kreiraju ljudi koji su bili ljubomorni na moje uspehe kao guvernera. Na moju veliku žalost, i Boža...

Prigovarao vam je i Goran Pitić da usko vodite računa samo o svom sektoru?

- Jeste, ali svima koji su mi dobronamerno prigovarali, ja sam dobronamerno odgovarao. Ali ako neko to radi samo da ti napakosti, što je jadna od najlošijih srpskih osobina, onda ja ne slušam. Što se kursa tiče, uvek sam mislio da je on bitan za ukupnu ekonomiju, a ne samo jedan njen segment, pa bio i tako važan kao što je izvoz. I danas tvrdim, kao što sam tvrdio pre pet godina: u ovoj fazi tranzicije, kurs još ne utiče presudno na vrednost izvoza, koji već drugu godinu uzastopno raste po 30 odsto. Preovlađujuća determinanta izvoza kurs će postati tek možda za tri-četiri godine, kad završimo privatizaciju društvenih firmi i liberalizaciju cena.

Dakle, niste imali sukob sa Đinđićem?

- Ne, nego sa nekim ljudima iz njegove vlade. Odlučio sam da formiram političku stranku kad sam video da bez političke stranke reforme ne mogu dalje da idu. Vrlo dobar zakon o NBS na Skupštini su oborili Dušan Mihajlović i Nenad Čanak, za pet glasova zakon nije prošao. Kad sam ih pitao: zašto, rekli su mi: da vidiš da bez naš ne možeš.

I onda ste vi njima pokazali da oni ne mogu bez vas?

- Nisam hteo da dozvolim da reforme zavise od samovolje političara koji nemaju ni zrno stručnosti u svome radu.

Jeste li vi lično očekivali da vam EU više izađe u susret kad ste obećali da ćete iz vlade izaći ako pregovori sa EU ne budu nastavljeni. Jer, ispalo je da vi tamo stojite lošije nego što se misli?

-  Ni jedno ni drugo nije tačno. Nakon skoro šest godina provedenih u javnom životu, shvatio sam da velike zanimaju samo njihovi sopstveni interesi. Suštinski ih ne zanima mikrosituacija u malim zemljama kao što je Srbija. Sve vreme sam znao da izlazak G17 plus iz vlade neće biti razlog da oni promene svoju odluku o zamrzavanju pregovora sa

Unijom. Kao što ih je baš briga i za Borisovu inicijativu.

Ispada da je najjačim zemljama u Evropi i SAD jako stalo da se Demokratska stranka vrati u vladu. Ako je to tačno, zašto mislite da im je toliko stalo?

-  Njima je stalo da nema problema u Srbiji. Oni jedva čekaju da povuku svoje vojnike sa

Kosova, na primer. Mi malo preuveličavamo značaj Srbije, a umanjujemo značaj njihovih sopstvenih interesa. Oni su sebični, takođe...

Prigovoreno vam je da ste izbegli da usvojite budžet za 2007. godinu kako se pred izbore ne bi otkrio prikriveni budžetski deficit. Pa, je li budžet u deficitu ili suficitu, kako vi tvrdite?

- Izmenom Zakona o budžetskom sistemu predvideli smo da se ove godine budžet, izuzetno, Skupštini dostavi do 1. decembra. Dakle, nikakav zakon nije prekršen. Do tog odlaganja je došlo jer nismo znali koliki će biti prihod od treće licence, da li će biti prijavljen...

Pa gde ste smestili prihod od treće licence?

- Kao neporeski prihod.

Kao neporeski budžetski prihod, a ne kao prihod od privatizacije?

-  Kao neporeski budžetski prihod, jer tako je po našem Zakonu o budžetskom sistemu. MMF je prihod od licence za kazino prošle godine isto tako knjižio. Ali prihod od treće licence biće uknjižen u januaru, dakle u budžet za 2007. godinu.

I koliki je na kraju suficit u procentima od BDP?

- Biće 1,1 odsto. Čak i da odbijemo prihod od druge licence, imaćemo suficit.

Krug ljudi koji se pitaju zašto smo mi za tolike pare prodali Mobtel, pa ih sad uz nisku kamatu držimo na računu, širi se. Pa, jesmo li time na gubitku?

- Nismo. Dobijamo kamatu za taj novac. U novembru smo iz privatizacionih prihoda vratili Svetskoj banci 400 miliona dolara, a iz deviznih rezervi smo vratili dug MMF-u.

Opet će na kraju godine država imati dve milijarde evra na računu kod NBS. Kolika je kamata na taj novac, zašto bar ne vratimo spoljne dugove?

- Nema razloga da ubrzano smanjujemo javni dug jer je on već sada svega 35 odsto BDP, što je manji javni dug nego što ga imaju Francuska, Italija, Belgija, Grčka... A sledeće godine ćemo javni dug svesti na svega 30 odsto BDP-a.

Kolika je kamata na spoljne dugove, a kolika kamata koju dobijamo na pare od Mobtela?

- Znam, ali ako bismo parama od Mobtela vratili spoljne dugove, čime bismo gradili puteve?

 

 

 
 
Copyright by NSPM