Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - jun 2008.

 

Daily Telegraph, 17. jun 2008. – Uvodnik

EU otkriva svoju antidemokratsku prirodu

Dejvid Miliband, britanski ministar inostranih poslova, izjavio je juče u Donjem domu da se „mora poštovati“ to što je Irska juče odbila Lisabonski sporazum.

Izjavio je i to da su pravila Evropske Unije „jasna“ – da sporazum pada ukoliko ne dobije jednoglasnu podršku svih dvadeset sedam država članica. Naglasio je i da ne sme biti nikakvih pritisaka na Irsku da promeni svoju odluku.

Sve ovo lepo zvuči. Međutim, Miliband je potom sve ove izjave potpuno preokrenuo jasno naglasivši da evropska vladajuća elita neće prihvatiti hrabro protivljenje Irske, da će uprkos svemu Vlada nastaviti sa ratifikacijom sporazuma i kako Irci treba da zaustave haos – drugim rečima, moraju se predomisliti.

Ovako neprijatne akrobacije su neizbežne kada se prave pokušaji da se pomiri nepomirljivo. Pozicija vlade je sada neodrživa iz dva razloga.

Otvorenim kršenjem obaveze iz manifesta, vlada nije dozvolila referendum o novom sporazumu. Ipak, Miliband je juče odbacio sugestije da je ponavljanje referenduma u Irskoj najbolji izlaz iz ovog ćorsokaka.

Kako je primetio Vilijam Hejg, Milibandov parnjak iz vlade u senci Konzervativne stranke, vlada želi da Irci glasaju dva puta, iako to Britancima nije dozvoljeno nijednom.

Vlada će se po svoj prilici još više zaglibiti ove nedelje kada se lideri Evropske Unije sastanu u Briselu, jer će se njen otpor ka ulasku u Evropu na dva koloseka sudariti sa Francuskom i Nemačkom, koje na to gledaju kao na najbolji način za izlazak iz krize. I Berlin i Pariz su veoma jasno stavili do znanja kako su spremni da zbog ovog zastranjivanja stave nezahvalne Irce na margine Evropske Unije.

Ovako siledžijsko ponašanje je još jedna mrlja na Evropskoj Uniji. Kada su 2005. godine glasači u Holandiji i Francuskoj odbacili evropski ustav, ovakvih zlokobnih i besmislenih najava nije bilo. Istog trenutka je prihvaćeno da od ustava nema ništa.

Ovo daje neugodnu poruku da će nepovoljna demokratska presuda biti prihvaćena ukoliko potiče od velikih zemalja, ali ukoliko dolazi od malih, takva presuda će biti ignorisana, zaobiđena i osujećena.

Ovo takođe potvrđuje, ukoliko je to zaista i potrebno potvrditi, da Evropska Unija nije nedemokratska, već antidemokratska. Uloga vlade u svemu ovome je sramotna. Verujemo da će Gornji dom na sutrašnjem glasanju odbiti Lisabonski sporazum i time pokazati irskom narodu kako nije sam.

A politički lideri Evrope bi trebalo da budu na oprezu. Prisutno je buntovničko raspoloženje koje zacelo neće splasnuti ukoliko se ljudima uskrati pravo da se demokratski izjasne. Kako je Hejg juče izjavio, bez pristanka naroda se u demokratskim društvima ne mogu izgraditi trajne demokratske institucije.

 

 

 
 
Copyright by NSPM