Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronike - jun 2007.

   

Branko Mikašinović Vašington VOA 12/06/2007

Džon Zavales: Evropa za produžetak pregovora - SAD za nezavisnost Kosova

U svetlu evropske turneje američkog predsednika Džordža Buša, posebno posete Albaniji i Bugarskoj i izjavama u vezi sa statusom Kosova, Branko Mikašinović razgovarao je sa nezavisnim političkim analitičarem Džonom Zavalesom.

Zavales: Nakon samita zemalja G-8 u Nemačkoj i izjava predsednika Buša u Albaniji i Bugarskoj, jasne su dve stvari: Evropa, posebno francuski predsednik Sarkozi, a i nemačka kancelarka Merkel, naklonjeni su izvesnom produžetku pregovora, dok se predsednik Buš zalaže za što skoriju nezavisnost Kosova. Predlog predsednika Sarkozija da se produže pregovori na ograničeno vreme predstavlja u stvari potvrdu da Ahtisarijev plan nije izbalansiran, niti je osnova za trajno rešenje. Ako dodje do daljih pregovora, biće potrebno da neka zemlja, kao što je, recimo, Francuska, ako Velika Britanija ili SAD, nisu voljne da to učine, izvrše  pritisak na Albance da na pregovorima učine dalje ustupke, jer oni neće biti motivisani da budu konstruktivni pošto im odogovara Ahtisarijev plan.

Što se tiče Beograda, bez obzira da li se zvanično prihvati šestomesečni produžetak pregovora, kao što je Sarkozi predložio, Beograd će morati da prihvati da se bar delovi Kosova, po svemu sudeći, otcepe od Srbije, mada to ne bi bila idealna solucija niti bi doprinela stabilnosti. Dakle, u pitanju bi mogla da bude podela Kosova, možda ograničena  nezavisnost, tako da ono ne bi imalo vojsku i mesto u UN, uz dalje i neograničeno prisustvo medjunarodnih snaga. Isto tako, ukoliko bi Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost, Beograd bi svakako mogao da preduzme odgovarajuće korake u smislu otcepljenja pretežno Srbima naseljenih oblasti, posebno severno od reke Ibra.

Glas Amerike: Šta očekujete od razgovora početkom idućeg meseca izmedju predsednika Buša i Putina u Kenebankportu u pogledu Kosova?

Zavales: Nije verovatno da će predsednici Buš i Putin značajnije promeniti svoje stavove o Kosovu na tim razgovorima. Predsednik Buš smatra da je nezavisnost Kosova neizbežna i poželjna, mada se očekivala odluka koja bi više uzela u obzir američke nacionalne interese u pogledu regionalne stabilnosti, pa i objektivnosti. Predsednik takodje verovatno veruje da će mu podrška nezavisnosti Kosova doneti političke poene medju islamskim zemljama, što mislim da je naivno i nerealno.

Predsednik  Putin će na razgovorima u Kenabankportu uspostaviti obrazac direktnog pristupa i razgovora sa SAD, što nosi sa sobom i eksplicitno priznanje Rusije kao supersile. Da li će jedna ili druga strana učiniti neke kompromisne poteze, kao što bi na primer bili - pristanak Rusije da Vašington stacionira raketni sistem u Poljskoj i Češkoj, u zamenu za, recimo, nepriznavanje nezavisnosti Kosova ili podelu te pokrajine, ostaje da se vidi. Putin bi takodje mogao da ukaže na mogućnost da se nezavisnošću Kosova uspostavi potencijalno opasan medjunarodni političko-pravni model. Da bi se sprečio taj presedan medjunarodna zajednica bi trebalo da oteža secesionizam, a ne da ga olakšava. Način da se to učini jeste da se ne prepusti secesionističkoj strani sve što ona zahteva i da se ona privoli na ustupke, jer bi suprotno rešenje išlo u prilog svim secesionističkim pokretima.

 

 

 
 
Copyright by NSPM