Stiven Majer: Sve više postaje jasno
da ne postoji zajednički stav Vašingtona i Brisela
Vašington, 25.10.2007. (Glas
Amerike)
Branko Mikašinović zamolio
je profesora na vašingtonskom Nacionalnom univerzitetu za odbranu i
stručnjaka za Balkan, Stivena Majera, da prokomentariše značaj
razlika u stavovima Sjedinjenih Država, Evropske unije i Rusije
prema budućem statusu Kosova.
Majer: Sve više postaje
jasno da ne postoji zajednički stav Vašingtona i Brisela, već da se
razvijaju dva gledišta, jedno američko, a drugo Evropsko, s tim što
i u samoj Uniji postoje razlike u stavovima o budućem statusu Kosova.
Interesantno je da se sada razmatra niz opcija i predloga, a dok je Ahtisarijev plan bio u fokusu, Zapad je bio relativno jedinstven i
usredsređen na taj plan.
U pogledu Rusije, kosovsko
pitanje je postalo ključni kamen spoticanja, dok ona zauzima sve
otresitiji i kategoričniji stav o statusu Kosova. To ne bi bio
slučaj pre samo četiri do pet godina i to govori o političkom i
ekonomskom usponu Rusije. Što se tiče Srbije, smatram da je novi i
tvrđi stav Beograda, koji je izneo premijer Koštunica, pravi kurs
akcije za Srbiju. Srbija doživljava Kosovo kao deo svoje istorijske
prošlosti i baštine i stoga nastoji da brani svoje interese i
teritoriju svim raspoloživim sredstvima. Drugim rečima, ako Srbija
ne ustane u odbranu svojih interesa, niko drugi neće.
Glas Amerike: Da li se
povećala razlika u gledištima Evropske unije i SAD o kosovskom
pitanju i kuda to vodi?
Majer: SAD su, manje više,
obavezne da kažu da podržavaju nezavisnost Kosova, pošto je to bila
dugogodišnja američka politika, od koje se sada ne može lako
odstupiti. Mislim da bi Bušova administracija radije želela da se
postepeno povuče u pogledu kosovskog problema. Taj trend se ogleda i
u činjenici da je Vašington već delimično marginalizovan, sudeći po
tome da se umesto isključivo nezavisnosti sada razmatraju i druge
opcije. Dok se pregovori nastavljaju, istovremeno se iznose
mišljenja da se ne treba kretati suviše brzo ka nezavisnosti i da
treba razmotriti posledice takvog akta, odnosno pitanje izbeglica,
moguće nasilje, siromaštvo itd. U Evropskoj uniji takodje imate
podeljena mišljenja - Nemačka se, na primer, zalaže za nezavisnost,
dok se susedne zemlje Srbije, pa i dalje - Španija, Grčka, Češka,
zalažu za nastavak pregovora. Udaljenije zemlje, kao što su Rusija,
Kina i Indija ne žele nezavisnost, i boje se presedana koje bi to
uspostavilo za njihove regione. To znači da Srbija sada ima bolju
priliku da se založi za svoj stav nego ranije.
Glas Amerike: Pregovarački
proces bi trebalo da se završi do 10. decembra. Šta očekujete posle
toga?
Majer: Ako posle 10. decembra Vašington saopšti da priznaje
nezavisnost Kosova, to stvara nove probleme, ali to automatski ne
znači da su pregovori završeni. Većina evropskih zemalja neće
prihvatiti da je pregovorima došao kraj. Nadam se da će SAD
saopštiti da i dalje podržavaju nezavisnost Kosova, ali da ne
podržavaju jednostrano proglašenje nezavisnosti i da će se pregovori
nastaviti, uz snažnije angažovanje EU, što bi bio elegantan i
diplomatski način da SAD smanje svoju ulogu. Dakle, ako posle 10-tog
decembra ne bude postignut sporazum, proces će se, bez obzira na sve,
nastaviti uz razmatranje drugih opcija. EU počinje da uočava da nema
magičnog datuma ili formule i to je stvarno pravi i razuman pristup.
|