Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - februar 2007.

   

 

Marija Patrasko: Moskva uverena u pouzdanost svog stava o Kosovu

BRISEL, 22. februara (Tanjug) - Rusija je uverena u pouzdanost svog stava o Kosovu i Metohiji i spremna je da igra na tu kartu da bi ostvarila svoje strateške, diplomatske ciljeve, ocenila je ruska analitičarka Marija Patrasko u autorskom prilogu pod nazivom “Moskvin stav o Kosovu” za prvi broj analitičkog biltena briselskog Instituta 4S, "In Press".

Pozicija Rusije je, prema njenim rečima, jasna i principijelna od početka: Moskva se zalaže za "univerzalne principe" u medjunarodnoj politici, za rešenje na osnovu Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN i za ispunjenje standarda na Kosovu i Metohiji.

Rusija, takodje, smatra da Kontakt grupa mora da bude posrednik u traganju za kompromisom, a ne da se ponaša kao neko ko želi da jednoj od strana nametne odluku. Zato bi, u slučaju pokušaja da rešenje bude nametnuto, Rusija mogla da u Savetu bezbednosti UN iskoristi svoje pravo veta.

Patraskova ističe da je Rusija zainteresovana za kosovski slučaj iz još dva razloga - pored svoje “tradicionalne podrške pravoslavnoj i slovenskoj Srbiji”.

Prvi razlog je Čečenija koju, kako kaže, na Zapadu često nazivaju “ruskim Kosovom”, a drugi su secesionističke republike u Gruziji i Moldaviji.

“Čak i ako bi Kosovo dobilo nezavisnost kao takozvani ‘jedinstven slučaj', taj presedan ne bi bio poželjan za rusku vladu, s obzirom na mogućnost uticaja na preostalih 20 republika Ruske federacije”, kaže ruska analitičarka.

Što se Južne Osetije, Abhazije i Pridjenstrovlja tiče - secesionističkih republika u Gruziji i Moldaviji koje su prošle godine još jednom, na referendumima, istakle svoju želju za nezavisnošću - Rusija će, verovatno, u slučaju da se Beogradu nametne nezavisnost Kosova ili da Kosovo samostalno proglasi nezavisnost, odgovoriti priznanjem nezavisnosti tih triju republika, kaže Patraskova, ističući da bi u tom slučaju Kosovo poslužilo kao “presedan”.

“Dakle, rešenje statusa Kosova je kontroverzna stvar za Rusiju: s jedne strane, Čečenija ugrožava teritorijalni integritet federacije, a s druge strane, nezavisno Kosovo otvara mogućnost medjunarodnom priznanju secesionističkih proruskih republika”, kaže ona.

Stoga, naglašava ruska analitičarka, Rusija insistira na principima.

“Vernost principima je jasna: status mora da dovede do trajnog rešenja problema, a u budućnosti ne sme da dodje do bilo kakvih zahteva koji bi mogli da dovedu do ponavljanja sukoba”.

To znači da, kako je istakla, status mora da bude podržan u Savetu bezbednosti UN a, naročito, moraju ga priznati velike sile.

“Ako Kosovo dobije nezavisnost pod takvim uslovima, druge secesionističke republike koje čekaju na presedan imale bi manje šansi da dobiju nezavisnost i priznanje”, kaže Patraskova.

“Ukoliko, pak, Kosovo dobije nezavisnost na bilo koji drugi način - na primer, nametanjem rešenja - Rusija će biti prva koja će priznati pomenute secesionističke republike”, naglašava ona.

Ova argumentacija, ističe Patraskova, sugeriše da “ruska vlada ima poverenja po pitanju rešavanja čečenskog problema u svoju korist, da se ne plaši secesionističkih tendencija unutar federacije i da stoga može da igra na ‘kosovsku kartu' zarad ostvarenja sopstvenih strateških, diplomatskih ciljeva”.

 

 

 
 
Copyright by NSPM