Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - septembar 2007.

 

Ivana Kuhar Vašington VOA 24/09/2007

Vašingtonski analitičari plaše se da Srbija kreće opasnim putem ka izolaciji

Ohrabreni podrškom Moskve stavu Beograda prema Kosovu, nacionalisti u Srbiji sve više pozivaju na tešnje veze sa Rusijom, što pokreće i strahovanja da se Srbija možda udaljava od svog cilja da se pridruži institucijama Zapada. U međuvremenu, neki analitičari se plaše da se Srbija kreće opasnim putem ka izolaciji.

Premijer Srbije Vojislav Koštunica nedavno je rekao da će Beograd “znati kako da se zahvali Rusiji” za njenu podršku u vezi sa budućim statusom Kosova. Neke analitičare začudila je ta izjava predsednika srpske Vlade. Da li se Srbija udaljava od svog cilja - pridruživanja zapadnim integracijama? I ako je tako, zbog čega je to važno? Martin Slecinger iz vašingtonskog Centra Vudro Vilson kaže:

“Mislim da bi za ljude u Srbiji i njihovo rukovodstvo bilo vrlo kratkovido da misle da će Rusi pomoći srpskim interesima po svaku cenu. Rusi rade ono što rade iz svojih razloga i jedino za sebe. Ne zbog Srba”.

Analitičari se generalno slažu da Rusija, svojim protivljenjem planu Zapada za Kosovo, pokušava da uspostavi ravnotežu globalnog uticaja sa SAD i EU. Hans Maul sa Univerziteta u Triru, u Nemačkoj, kaže: 

“U pitanju je tvrda, hladna ruska računica, a ne “slovenska solidarnost”, kao što možda Srbija veruje”. 

Džejms O'Brajen , analitičar u konsultantskoj firm “Olbrajt grupa”, kaže da Moskva želi da odloži konsolidaciju EU i NATO-a. Bivši specijalni savetnik predsednika za Balkan tvrdi da Kremlj koristi Beograd kao piona u nadmetanju za uticaj, što šteti dugoročnijim interesima Srbije:

”Mogućnost srpskog naroda da se pridruži EU, da putuje i trguje slobodno zavisiće od ruskog predsednika Vladimira Putina. Mislim to nije ono što bi Srbi želeli“.

Slecinger dodaje da Ruska umešanost u pitanje Kosova na strani Srbije nije u potpunosti negativna, jer ona doprinosi ravnoteži, u kako kaže, jednostranim naporima vlada zapadnih zemalja da pomognu Kosovu da dobije nezavisnost. Međutim, oni takođe ukazuju da Rusija Srbiji ne nudi suštinsko, izuzev neodredjene podrške u slučaju Kosova:

“Budućnost Srbije, kao i svih njenih suseda je u EU i NATO-u, posebno u Evropskoj uniji. Rusija ne nudi ništa osim računa za gas. Ponekad on može da bude jeftin, ponekad će biti skup“.

Poznavalac prilika na Balkanu Ed Džozef kaže da srpski premijer Vojslav Koštunica pokušava da iskoristi konfrontaciju između Zapada i Rusije na isti način na koji je to bivši jugoslovenki predsednik Josip Broz Tito učinio pre pola veka. On međutim dodaje da je ta strategija osuđena na propast:

“Ne verujem da možete da uđete u Evropsku uniju, a da ne prihvatite sve tranzicione promene u vašoj Vladi ili društvu. Ne možete da sedite na dve stolice, morate da izaberete”.
 
Dvadesetsedmočlana Evropska unija ponudila je zemljama Balkana, uključujući i Srbiju, mogućnost punopravnog članstva, pod uslovom da sprovedu demokratske reforme. SAD podržavaju integraciju celog evropskog kontinenta u jedinstvenu slobodnu i prosperitetnu zajednicu.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM