Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Kosovo i Metohija / Hronika

   

12. septembar 2006

 

Obraćanje premijera Vojislava Koštunice Narodnoj skupštini

"Poštovani narodni poslanici,

Vi ste početkom godine jednoglasno poverili ovoj izvršnoj vlasti i njenoj pregovaračkoj ekipi da zastupaju interes naroda i države u pregovorima o budućnosti Kosova i Metohije. Mi smo tada preuzeli obavezu da vas redovno obaveštavamo o toku pregovora i o svemu što preduzimamo, i tu smo obavezu, kao što vidite, ispunili.

Vi, kao i svi građani Srbije, morate znati da u proteklom periodu nije bilo argumenta koji nismo izneli, mogućnosti koju nismo ispitali, vrata na koja nismo zakucali, da nismo ništa propustili i ni pred čim ustuknuli. Sačuvali smo strpljenje i pribranost, držali smo se okvira koje ste vi, kao Skupština, svojom Rezolucijom odredili.

Suočeni sa teškim predrasudama, predubeđenjima i pristrasnostima, sa odsustvom protivrazloga i nespremnošću na kompromis, nastojali smo i, verujem, uspeli da ostanemo čvrsti i razumni. Sve su to razlozi što je Vlada Srbije tražila sazivanje ove sednice i priliku da stane pred vas sa izveštajem o učinjenom i predlozima budućih poteza.

Na sve nas, poštovani poslanici, i na celu našu generaciju, u ovom istorijskom trenutku pada sudbinska odgovornost da se izjasnimo i zajednički donesemo odluku o Kosovu i Metohiji.

Mi nismo prvi koji se u istoriji našeg naroda i naše države izjašnjavamo o Kosovu, ali znamo da je taj odgovor u svim vremenima bio jedan i jedino moguć. Još od onih koji su pre više od šest vekova na Kosovu polju ostavili živote, preko svih pokolenja koja su živela, borila se i umirala za Kosovo, taj odgovor je glasio da je Kosovo oduvek bilo i da će zauvek biti sastavni deo Srbije.

Time je naš položaj u ovom istorijskom trenutku istovremeno olakšan i otežan. S jedne strane, on je otežan zato što moramo biti svesni najveće odgovornosti i dostojni da odgovor damo, a s druge strane je olakšan zato što odgovor na sudbinsko pitanje Kosova ne može biti nov, jer dok je Srbije drugi odgovor ne postoji.

Tim pre što se to pitanje nama danas postavlja na način na koji nikome pre nas nije postavljano i što se danas od nas traži nešto što se nikad ni od koga nije tražilo. Od nas se, poštovani narodni poslanici, zahteva ni manje ni više nego da se odreknemo Kosova i Metohije i saglasimo sa nečuvenom namerom da se na našoj teritoriji formira još jedna nezavisna albanska država.

Država Srbija danas mora ponovo da se izjasni o Kosovu i mi to moramo da uradimo sa punom svešću o težini i dalekosežnosti istorijskog pitanja pred kojim smo se našli. Kada je reč o Kosovu i Metohiji, apsolutno ništa ne sme da ostane nedorečeno, ništa mutno, maglovito i nejasno.

Naprotiv, mi moramo, gledajući se oči u oči sa onima koji odlučuju o sudbini Kosmeta, a time i o sudbini same Srbije, svim demokratskim sredstvima braniti svoj suverenitet i pred celim svetom oglasiti i ozakoniti svoj stav.

Od kada postoji Srbija, svaki pripadnik našeg naroda rađa se i umire sa svešću da je Kosovo uvek bilo i da će zauvek biti sastavni deo Srbije. Nama, koji u ovom trenutku predstavljamo građane Srbije, pala je u deo najveća obaveza da ovu istinu iznova potvrdimo upisujući je velikim i neizbrisivim slovima u novi ustav Srbije.

To znači samo jedno: za državu Srbiju Kosovo nikada neće biti nezavisno. Isto tako, to znači da će za Srbiju, čak i kad bi pravnim nasiljem bio otet, Kosmet po ustavu države uvek biti njen sastavni deo.

Ako danas donesemo odluku da u novi ustav Srbije zapišemo neoborivu istinu da je Kosmet sastavni deo Srbije, donećemo sudbinski važnu i jedino moguću odluku. Na taj način mi svima šaljemo nedvosmislenu poruku da državu Srbiju, kada je reč o Kosovu i Metohiji, obavezuje jedino i isključivo ono što stoji u njenom ustavu. Drugim rečima, čitav svet mora znati da će, sve dok postoji država Srbija, Kosovo za nas biti njena neodvojiva pokrajina.

Zbog svega ovoga, danas je suštinski interes Srbije da donese novi ustav u kome ćemo jednodušno, voljom svih partija, i što je od svega važnije, voljom čitavog naroda i svih građana izraženom na referendumu, potvrditi da je Kosovo i Metohija jednostavno Srbija.

Ako je do sada i bilo više ili manje opravdanih i objektivnih prepreka da se donese novi ustav, sada, kada je Kosovo u pitanju, sve mora da se potčini ovom najvišem državnom i nacionalnom interesu. Unapred možemo odbaciti svaku pomisao da referendum o novom ustavu možda ne bi uspeo, jer čvrsto verujem da svi delimo uverenje da nema građanina Srbije koji ne bi izišao na referendum o novom ustavu samo zato da potvrdi kako je Kosovo naše i kako zauvek ostaje sastavni deo Srbije.

Vama je, uvaženi narodni poslanici, poznato da smo 24. jula u Beču razgovarali sa predstavnicima albanske zajednice sa Kosova i Metohije. Sve što su oni, a neke od njih naša država osnovano sumnjiči da su im ruke krvave od ratnih zločina počinjenih nad Srbima, saopštili u prisustvu međunarodnih predstavnika može se u potpunosti svesti na to da bi Albanci jednostavno voleli da imaju još jednu albansku državu, i to ovu novu na teritoriji Srbije.

Svoju snažnu volju i žarku želju da im se pokloni 15 odsto srpske teritorije, kako bi imali još jednu državu, nijednim, ama baš nijednim argumentom i iole racionalnim razlogom nisu uspeli da potkrepe ili obrazlože. Želim da vam saopštim da se u tom razgovoru po svakom merilu daleko nadmoćnom pokazala naša argumentacija, koja se temeljila na načelima pravde, međunarodnog prava, demokratskih vrednosti i evropskih standarda.

Pošto smo u toj, kao i u svim drugim prilikama, ostali uskraćeni da čujemo makar jedan argument u prilog nezavisnosti Kosova, na narednoj rundi pregovora, 8. avgusta, međunarodni posrednik Marti Ahtisari se postarao da našoj delegaciji pruži do sada jedini argument u prilog nezavisnosti.

Taj nečuveni argument da se našem narodu oduzme teritorija danas zna već čitav svet, i on glasi da su "Srbi krivi kao narod". Ako se neko danas u Srbiji ili u međunarodnoj zajednici još pita da li je Ahtisari zaista rekao da su "Srbi krivi kao narod", odgovor je kategoričan, on je rekao baš to, i tačno tim rečima.

Mi smo na ovaj Ahtisarijev stav reagovali staloženo i principijelno, a ne preterano kako se ponegde može čuti. Najmanje što smo očekivali bilo je da se Ahtisari izvini srpskom narodu. Ali pokazalo se da je ovom diplomati bilo teže da se izvini nego da čitav jedan narod uvredi. I on ne samo što nije uradio ono što je samo po sebi bilo i prirodno i pravedno, nego je ubrzo izašao sa novim optužbama protiv Srbije.

Kada je to već tako, onda je Narodna skupština Srbije pred obavezom da jasno i nedvosmisleno osudi Ahtisarijevu izjavu da su Srbi krivi kao narod. Koliki je posle svega autoritet međunarodnog posrednika, i koliko se još može verovati u njegovu nepristrasnost i objektivnost, bar što se Srbije tiče suvišno je govoriti.

Skupština Srbije mora da nađe trajan i sveobuhvatan odgovor na sve moguće teškoće koje nam predstoje oko Kosova. Ja sam čvrsto uveren da naš najbolji odgovor, i po dalekosežnosti i po snazi potrebnoj da kroz vreme izdrži sve pritiske i iskušenja koji se mogu izroditi, jeste u tome da jednodušno u najkraćem roku, do kraja decembra, donošenjem novog ustava u Skupštini Srbije, potvrdimo jedinstven i neodustajan stav da je Kosovo sastavni deo Srbije.

S druge strane, svako rešenje koje bi se zasnivalo na nametanju, sili i pravnom nasilju ne bi predstavljalo ništa drugo do golo i brutalno otimanje naše teritorije. A kada se otima skoro jedna šestina teritorije jednoj slobodnoj, suverenoj i demokratskoj zemlji, onda se tresu svi temelji i ruše sve demokratske vrednosti, krše se načela međunarodnog prava i poretka, a zapravo se dovodi u pitanje ustrojstvo savremenog sveta. I naravno - sve to zajedno ozbiljno ugrožava stabilnost celog našeg regiona.

Naš stav je savršeno jasan. Srbija, kada je reč o Kosovu, govori o svom Ustavu, govori o načelima međunarodnog prava na kojima počivaju UN i celokupni međunarodni poredak, govori o opšteprihvaćenim demokratskim vrednostima i govori o evropskim standardima rešavanja manjinskih pitanja. Srbija govori o kompromisu i o istorijski pravičnom rešenju.

Ona govori i o tome da su Srbi vekovima živeli zajedno sa Albancima i kaže da mi hoćemo da se taj zajednički život u pokrajini po prvi put u istoriji utemelji na demokratskim principima u vidu suštinske autonomije za Kosovo i Metohiju. Šta u tome može biti sporno? Šta je to pogrešno u ovakvim stavovima koje zastupa Srbija? Da li je pogrešno to što zastupamo poštovanje načela međunarodnog prava na kojima počiva današnji međunarodni poredak ili možda grešimo kada se zalažemo za kompromisno rešenje?

U svakom slučaju pre nego što bilo kome padne na pamet da nam kaže da treba da se odreknemo jedne šestine naše teritorije, i to teritorije na kojoj je ponikla naša država i gde se rodio duh naše nacije i kulture, morao bi razmisliti o tome da se takav slučaj, ili bolje reći eksperiment još nije desio u evropskoj istoriji.

I države kojima bi mogla biti bliska ideja o nezavisnom Kosovu morale bi razmisliti koliko predstavlja 15 odsto njihove teritorije, da bi bolje razumele šta je to što traže od Srbije. Teško da ima ubedljivijeg argumenta od neosporne istine da takve otmice nikada i nigde nije bilo, i da nijedna država na to nije pristala niti bi mogla pristati.

Ako bi se javila neka država koja je spremna da, umesto Srbije, pokloni 15 odsto svoje teritorije, možda bi tako moglo da se iziđe u susret ispoljenoj volji Albanaca da stvore još jednu svoju državu.

A što se Srbije tiče, Kosovo i Metohija je naša teritorija i niko neće moći da poklanja ono što je naše. Za Srbiju u 21. veku moraju važiti ista pravila i isti principi kao i za sve evropske demokratske države i pokušaj nametanja presedana baš kada je u pitanju Kosovo, značio bi da se od nas traži da se kao država i narod ponizimo, da se odreknemo svoga dostojanstva i da obraz cele nacije bacimo pod noge.

Svi mi više nego dobro znamo da ne može jedan čovek odbraniti Kosovo, kao što ga jedan čovek ne može ni izgubiti. Kosovo može da odbrani samo celi narod ili ga celi narod, ako tako odluči, može izgubiti. Od kada postoji, Kosovo je bilo i ostaće opštenarodna svojina i briga, stvar cele Srbije i celog srpskog naroda.

Čvrsta i usmerena narodna volja, ako njome bude zapečaćen referendum o novom ustavu, kojim će biti potvrđeno da je Kosovo srce Srbije, predstavljaće najpouzdanije jemstvo da smo na novom istorijskom ispitu o Kosovu dali dostojan odgovor.

Vlada Srbije smatra izvanredno dobrom i mudrom odluku ove Skupštine da odobri učešće u razgovorima o budućem statusu pokrajine, koje je pokrenuo SB UN. Srbija je time pokazala da je sposobna da preuzme svoj deo odgovornosti za pronalaženje kompromisnog rešenja, koje bi zadovoljilo suštinske interese kako Srbije tako i albanske zajednice u pokrajini.

Naša pozicija je objektivno olakšana činjenicom da su svi relevantni argumenti na strani Srbije. Nasuprot njima stoje vrlo opasne, manje-više pritajene ideje o etnički čistom i nezavisnom Kosovu, što se ne temelji ni na čemu osim na argumentu sile. Naš pregovarački tim je na najozbiljniji način bio pripremljen za svaku od tema i svaki oblik razgovora koji su do sada bili vođeni.

Odgovorno i argumentovano smo u svim prilikama obrazlagali naše stavove i upravo je snaga naših argumenata najverovatniji razlog što do sada nema nikakvog napretka u razgovorima. Jednostavno, albanska strana uopšte nije zainteresovana da ozbiljno pregovara, nadmena u komotnom uverenju da je Albancima unapred dato ono što im ne pripada, nezavisno Kosovo.

Kada je reč o Kosovu, Srbiji nisu dopuštene nikakve proizvoljnosti ni olakosti. Mi zato nećemo dopustiti ni da se jedna jedina zapeta stavi na pogrešno mesto, bez obzira da li se razgovara o decentralizaciji, ekonomiji ili bilo kojoj drugoj temi. Više puta se sa raznih strana mogla čuti kritika o navodnom nekonstruktivnom ponašanju Beograda u dosadašnjim razgovorima.

Moramo biti otvoreni i reći da ova kritika zapravo znači da se Beograd smatra nekonstruktivnim samo zato što odbija da pristane na nezavisnost Kosova. Prava istina je u tome da je, upravo zato što ne pristaje i nikada neće pristati da joj se otme teritorija, Srbija izabrala najkonstruktivniju i najodgovorniju ulogu kada se dugoročno posmatraju stabilnost, mir i prosperitet našeg regiona, što nesumnjivo predstavlja najviše i trajne vrednosti.

Svako treba da zna da Srbija neće podržati nijedno lakomisleno i brzopleto rešenje koje bi stvorilo presedan i samo pogoršalo i ovako više nego složen kosovski problem. Svima koji se žure da pošto-poto što pre reše ovo pitanje, na vreme skrećemo pažnju da mi a ne oni živimo u ovom regionu, i posebno naglašavamo da oni o čijim se životima radi znaju koliko više vredi dobro i održivo rešenje od svake preuranjene, nervozne i iznuđene odluke.

Takođe je pravo mesto i prilika da podvučemo da to što naša zemlja odgovorno učestvuje u razgovorima o statusu Kosmeta nipošto ne znači da bi Srbija, samom činjenicom svog učešća u razgovorima mogla da da legitimitet i nekom nametnutom rešenju.

Srbija može, spremna je i svakako će dati legitimitet onom rešenju koje je rezultat dogovora i koje predstavlja kompromis. Naše dokazano opredeljenje za kompromis daje nam pravo da, saglasno Rezoluciji koju je usvojila ova Skupština, odlučno odbacimo i proglasimo nevažećim svako rešenje koje ne bi bilo plod dogovora sa Srbijom.

Poštovani narodni poslanici, iako su naši argumenti svi do jednog nadmoćni i neosporni, oni moraju biti još snažnije potkrepljeni potvrdom nepokolebljive volje naroda Srbije da se, svim političkim i pravnim sredstvima, brani ono što je naše, Kosovo i Metohija.

Jednodušno uverenje celog naroda da se borimo za pravednu i istinitu stvar ostavlja nas bez drugog izbora: danas više nego ikada, obavezni smo da se pravom i pravdom suprotstavimo svakom pokušaju nametanja nezavisnosti Kosova. Ako za Kosovo i za Srbiju zaista učinimo onoliko koliko možemo i moramo, naš narod i istorija nam to neće zaboraviti.

Zahvaljujem na pažnji", navodi se u obraćanju Vojislava Koštunice.

 

 
 
Copyright by NSPM