Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Srbija i Crna Gora - Prenosimo Vreme

   

Izbori u Crnoj Gori

Neđeljko Rudović

Referendumski vetar u leđa

Prvi parlamentarni izbori u nezavisnoj Crnoj Gori donijeli su promjene, ali samo na opozicionoj sceni. Nošeni referendumskim uspjehom, vješto koristeći bojazan suverenističke većine da bi državna samostalnost mogla biti dovedena u pitanje ako oni ne nastave da drže kormilo crnogorskog broda, vladajuća koalicija Đukanovićeve Demokratske partije socijalista i Krivokapićeve Socijaldemokratske partije ponovo je zgazila svoje konkurente, pokazujući da još nema dostojnog rivala. Najveći gubitnik je doskorašnja najjača opoziciona Socijalistička narodna partija Predraga Bulatovića.

DPS-SDP koalicija sa osvojenim četrdeset jednim poslaničkim mandatom, od ukupno osamdeset jednog došla je do apsolutne većine, a Bulatovićev SNP sa dosadašnjih 19 pao je na samo osam mjesta u parlamentu.

Novi lideri crnogorske opozicije su Andrija Mandić, predsjednik Srpske narodne stranke i nosilac Srpske liste, koja ima 12 mesta u skupštini, i Nebojša Medojević, čiji je Pokret za promjene osvojio 11 mjesta u Skupštini Crne Gore.

U parlament su još ušli koalicija Liberalne partije i Bošnjačke stranke sa tri mandata, dok su tri albanske liste – koalicija Bardhijevog Demokratskog saveza i Partije demokratskog prosperiteta, Demokratska unija Albanaca i Albanska alternativa, osvojile po jedno poslaničko mjesto. Tri grupacije nijesu prešle cenzus od tri odsto – Građanska lista (GP i Zelena partija), Demokratska stranka Crne Gore Predraga Drecuna i Savez komunista Jugoslavije – Komunisti Crne Gore.

GUŽVA U OPOZICIJI

Proizilazi da su se izbori 10. septembra sveli, u stvari, na opštu tuču za opoziciono biračko tijelo, koje je na referendumu mahom podržavalo opstanak državne zajednice sa Srbijom.

Tu se Andrija Mandić, podržan srpskim radikalima i nekim manjim prosrpskim strankama, mnogo bolje snašao od Bulatovića. Upornom pričom o potrebi zaštite prava 32 odsto Srba u Crnoj Gori uzeo mu je više od jedne trećine biračkog tijela, dok se za ostalo pobrinuo Nebojša Medojević, čije je snažno zagovaranje brzih reformi privuklo dosadašnje nezadovoljne glasače SNP-a, umorene od konstantnih izbornih poraza. Oni su jednostavno tražili nešto novo, a to su im ponudili Mandić i Medojević.

Đukanović je, s druge strane, prilično lako održao na okupu svoje biračko tijelo uporno ponavljajući kako su izbori drugo poluvrijeme referendumske utakmice i kako samo pobjeda vladajuće koalicije garantuje stabilnost najmlađe članice Ujedinjenih nacija.

Poruke Srpske liste i Narodne stranke, koja je bila Bulatovićev koalicioni partner, kako će oni kada dođu na vlast raspisati novi referendum o ponovnom ulasku u zajednicu sa Srbijom, samo su dale za pravo Đukanoviću. Kao da su ga pitali što treba da kažu da bi mu pomogli da još četiri godine ostane na vlasti.

Iako istraživanja javnog mnjenja već godinama pokazuju nezadovoljstvo većine građana radom Vlade, DPS-SDP koalicija 10. septembra uspjela je da zadrži isti broj birača kao na oktobarskim izborima 2002. Apsolutna vlast i naredne četiri godine ostaje u istim rukama, između ostalog, i zbog državnog pitanja jer većina koja je obnovila državnu samostalnost nije htjela da se kocka sa referendumskom premijom.

"Oštra retorika Srpske liste o mogućoj promjeni državnog statusa čini mi se da je uplašila ljude koji su iskreno glasali za suverenu Crnu Goru. Time su učinili najveću uslugu vladajućoj koaliciji", kaže prof. dr Svetozar Jovićević.

Drugi razlog, po njemu, jeste taj što je SNP stao na sredini puta transformacije u građansku partiju sa crnogorskim utemeljenjem, tako da nije mogao postati alternativa za suvereniste.

"I najzad, neke aktivnosti čelnika PzP-a prije referenduma zbunile su mnoge i, po meni, u velikoj mjeri neopravdano svrstale PzP u unionistički blok. Zato su se izbori sveli na redistribuciju unionističkih glasova, a suverenistički većinski dio je prosto prepušten vladajućoj koaliciji", kaže Jovićević, nekadašnji politički ideolog PzP-a, ranije Grupe za promjene.

Sunovrat SNP-NS-DSS koalicije sa 26 na 11, odnosno SNP-a sa 19 na osam poslaničkih mandata, mogao bi se objasniti nedefinisanom pozicijom Bulatovićeve stranke, makar u poređenju sa Srpskom listom, koja je pred birače izašla sa vrlo jasnom porukom. Makar i po cijenu da bude svrstan u ekstremne političare, to se Andriji Mandiću isplatilo. Srpsku narodnu stranku sa četiri doveo je do devet poslanika, a pojedinačno najjača stranka u opoziciji biće Pokret za promjene sa 11 mjesta.

To se može smatrati ogromnim uspjehom s obzirom na to da je PzP osnovan manje od dva mjeseca pred izbore. Ipak, PzP nije ostvario glavni cilj jer je zanemarljivo mali broj glasova uzeo DPS-u i SDP-u.

APSOLUTNA VLAST

Na nedjeljnim izborima DPS-SDP koalicija imala je oko 4000 glasova manje nego 2002. kada je osvojila 167.166, ali je procentualno, zbog manje izlaznosti, rezultat popravila za 1,5 odsto. Kada se sabere rezultat Srpske liste koalicije, SNP-NS-DSS i PzP-a, dolazi se do skoro iste cifre koju su na izborima 2002. ostvarili SNP i prosrpske stranke, računajući radikale i Narodnu socijalističku stranku Momira Bulatovića – oko 142.000.

To ne mora da znači da je Pokret za promjene u nedjelju uzeo samo glasove razočaranih unionista, ali jasno sugeriše da u PzP-u za sada nadu mahom vide nezadovoljni glasači SNP-a i ostalih manjih stranaka koje su se zalagale za zajednicu sa Srbijom. Prema procjenama agencija za istraživanje javnog mnjenja, oko 20 odsto podržavalaca PzP-a čine nekadašnji glasači Liberalnog saveza, nekada vodeće indipendističke stranke, i DPS-a i SDP-a.

Rezultat DPS-a i SDP-a pokazuje da su moguće iz SNP-a nadoknadili gubitak onih koji su se okrenuli Pokretu za promjene, što se vidi po tome da su značajno popravili rezultat u Beranama i drugim sjevernim opštinama.

DPS je u Beranama preuzeo vlast od SNP-a i Srpske narodne stranke, a njen kandidat za gradonačelnika Vuka Golubović pobijedio je u prvom krugu. Kako su se istovremeno sa parlamentarnim u 14 od dvadeset jedne opštine održavali lokalni izbori, Đukanovićeva partija je i na tom nivou pokazala nadmoć, demonstrirajući da i u lokalnim sredinama ima predstavnike znatno kvalitetnije od opozicionih.

Već u prvom krugu kandidati DPS-a glatko su pobijedili u Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Baru, Rožajama i Danilovgradu, dok je u svim ostalim opštinama DPS popravio rezultat u odnosu na prethodne lokalne izbore.

Kada se izborni rezultat uporedi sa ishodom referenduma, proizilazi da je SNP-u i opozicionim prosrpskim strankama naudila apstinencija. Od 185.000 koji su zaokružili "ne" 21. maja, SNP-NS-DSS koalicija i Srpska lista dobile su ukupno 97.000 glasova i, ako se računa da je još značajan dio unionista ovaj put zaokružio PzP, a manji broj DPS, onda ispada da je oko 40.000 unionista u nedjelju ostalo kući.

I na strani DPS-SDP koalicije i ostalih suverenističkih stranaka nedostaje oko 40.000 glasova u poređenju sa referendumskim rezultatom. Na referendumu je "da" zaokružilo 230.711 građana Crne Gore, a prekjuče su sve suverenističke stranke, računajući albanske, imale oko 190.000 glasova.

Za političkog analitičara prof. dr Srđana Darmanovića rezultat izbora nije iznenađenje, a DPS i SDP zadržali su apsolutnu vlast i zato što je rezultat referenduma dao vjetar u leđa pobjednicima.

"Kada se rješavaju tako krupna pitanja uvjek je lakše pobjednicima da drže u mobilnosti svoje biračko tijelo. Ovi drugi treba da nađu motive. Drugi razlog je da je DPS jedna od najbolje organizovanih izbornih mašinerija u jugoistočnoj Evropi, a to se ne mijenja tako lako. Uz to, koalicija sa SDP-om postaje trajna, djeluju skoro kao jedna partija, a SDP je pokazao samostalnim nastupom u opštinama da se ne šlepa uz DPS, nego da apsolutna većina bez njih ne bi bila moguća", ocjenjuje Darmanović, dodajući i da liderska figura samog Đukanovića nije za potcjenjivanje.

On smatra i da suverenisti nijesu htjeli da rizikuju državnu nezavisnost.

"Oni su se opredijelili za stabilnost. Čak i ako nijesu vjerovali u navodne prijetnje opozicije da će raspisati ponovo referendum o državnoj zajednici, nijesu htjeli da se situacija nepotrebno komplikuje. DPS i SDP su na to odgovorili sloganom o drugom poluvremenu referenduma i stabilizaciji pobjede, što je naišlo na recepciju u biračkom tijelu", ističe Darmanović.

NEDODIRLJIVI

I pored slavlja zato što je "Crna Gora politički veoma stabilna i čvrsto na evropskom kolosjeku", Đukanović je u izbornoj noći poručio kako zamišlja mandat nove vlade. "Koliko sjutra okrenuti smo sa punom energijom i radnim elanom ka ostvarivanju novih radnih pobjeda kojima ćemo Crnu Goru u bliskoj budućnosti učiniti još demokratskijom, još više ekonomski razvijenom, sa većim brojem radnih mjesta, sa višim nivoom plata i penzija i kojima ćemo Crnu Goru konačno približiti ka našem cilju, punopravnom članstvu u društvu razvijenih evropskih naroda i država. Neka nam je srećna pobjeda i neka nam je vječna Crna Gora", bile su Đukanovićeve riječi. I dok su Andrija Mandić i Nebojša Medojević negdje u isto vrijeme izražavali zadovoljstvo partijskim rezultatima, ali i ogorčenje što režim nije pao, Predrag Bulatović je ćutao. Kao i nakon referenduma, kada se dvoumio da li treba da podnese ostavku, sada je u istoj fazi, ali niko još sa sigurnošću ne može reći što će biti njegova konačna odluka.

Problem Socijalističke narodne partije, koja sada najavljuje korjenite promjene u stranci, jeste što za posljednjih osam godina, koliko formalno postoji, još nije iznjedrila dovoljno jaku i prepoznatljivu ličnost koja bi mogla preuzeti lidersku poziciju. Za razliku od DPS-a, koji, ako Đukanović krene u biznis što najavljuje godinama, ima, recimo, Svetozara Marovića, koji je stekao dovoljno autoriteta da preuzme kormilo DPS-a.

S druge strane, ako ostane, Bulatović će još jednom potvrditi kolika neodgovornost vlada na crnogorskoj političkoj sceni i koliko se ne poštuju elementarna pravila da onaj ko konstantno gubi izbore svoje mjesto treba da ustupi novim snagama. Ignorisanje tih pravila moguće da je najviše uticalo da Đukanović i poslije 17 godina na vlasti ostane nedodirljiv.

Vreme, br. 819 od 14.09.06

 

 
 
Copyright by NSPM