Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Kosovo i Metohija - Prenosimo Politiku: Tema nedelje: Kako sačuvati Kosovo?

   

 

AGRON BAJRAMI

Da li Srbija može sprečiti nezavisnost Kosova?

To je pitanje koje „Politika” postavlja, a na koje, nema sumnje, većina srpskih političara ima već spreman potvrdan odgovor za javnost, a privatno znaju da ne može.

Kad bi bili pitani, većina političara na Kosovu dala bi suprotan odgovor. Oni su uvereni, ne bez razloga, da se cela igra oko kosovskog statusa već previše približila kraju da bi ishod mogao biti mnogo drugačiji od onoga što većina građana na Kosovu i očekuje.

Kao novinar i običan smrtnik, pitanje koje sebi postavljam jeste da li je važnije šta političari veruju da će biti, ili ono što se u stvari i dešava, a što običan narod, i albanski i srpski, svakako vidi bez uobičajenih zamagljenja koja, ništa čudno, proizvodi dnevna politika.

Nezavisnost Kosova, kojom je Srbija predugo plašila Srbe na Kosovu i van njega – kao što roditelji, nesposobni za maštovitije prilaze, plaše malu decu babarogom –već je na vratima i nije nevažno kako ćemo svi mi utrošiti preostalo vreme od nekolika meseca.

Jer, treba misliti na sutra koje dolazi posle statusa – nezavisnosti. A to sutra, za sve na Kosovu i oko njega, uveliko će zavisiti od pitanja koja se postavljaju u Beogradu danas.

Dakle, Beograd ne može sprečiti nezavisnost Kosova, ali može otežati život, pre svega, Srba i Srbije sa tom nezavisnošću i pored nje. Kao što je, uostalom, bio slučaj i od 1999.

Jer, već je osma godina kako Kosovo postoji u nezavisnosti od Srbije, van njene kontrole i vlasti. To je realnost, svidelo se to nekome ili ne.

Pravno-politički status Kosova, kako god da se on zvao na kraju, ne može biti u suprotnosti sa tom stvarnošću koja postoji na Kosovu.

Ta je stvarnost proizvod tri faktora: sistematske politike aparthejda iz Beograda, velikog broja žrtava albanskog naroda i razaranja na Kosovu koje je proizvela ta politika i, što je možda najvažnije, odlučnog odgovora zapadnih demokratija na taj državni teror.

To se desilo pre skoro osam godina.

Danas, cilj pregovora oko statusa nije promeniti postojeću realnost već overiti je u pravno-političkom smislu.

Zapad je spreman da prizna realnost kosovske nezavisnosti. I Srbija će jednog dana biti primorana da ide istim putem. A zašto to ne bi uradila danas? Kad ionako Srbija nije više ta koja može odlučivati o Kosovu, a još uvek odlučuje o kosovskim Srbima, koje, uzgred budi rečeno, ovakva politika Srbije drži kao taoce.

Kad su Kosovo i albanski narod u pitanju, ne samo u vreme Slobodana Miloševića, nego tokom celog prošlog veka, u Beogradu su postavljana pogrešna pitanja i vođena pogrešna politika. A na pogrešna pitanja nema ispravnih odgovora. Na politiku koja proizlazi iz toga, ne treba podsećati.

I danas, na kraju priče o toj babarogi, pravo pitanje, u stvari, nije da li Srbija može sprečiti nezavisnost Kosova. Pravo pitanje je da li Srbija uopšte treba da pokušava to da radi.

Nema sumnje, odgovor je ne. Jer Kosovo će u svakom slučaju nastaviti svoj put. A vreme je da i Srbija odabere svoj. Samo tako, budućnost Kosova i Srbije, pa i celog Balkana, biće drugačija od naše prošlosti.

A za one koji još veruju u politiku iz prošlosti, odgovor na pitanje iz prvog reda je: ne, Srbija ne može sprečiti nezavisnost Kosova.

Glavni i odgovorni urednik najvećeg kosovskog lista „Koha ditore”
[objavljeno: 03.12.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM