Vilijam Montgomeri
Može li Obama pobediti?
Prema
bezmalo svakom normalnom standardu, Barak Obama trebalo bi ubedljivo
da pobedi na predsedničkim izborima. Sve ankete pokazuju da će
Demokratska partija kao celina zabeležiti velike dobitke na
nacionalnom, državnom i lokalnom nivou. Nedavna prethodni
predsednički izbori demokrata privukli su rekordni broj glasača,
uključujući mnoge mlade ljude koji su prvi put glasali i mnoge
nezavisno orijentisane. Senator Obama je jedan od najdarovitijih
govornika našeg vremena i njegovi skupovi u okviru kampanje privlače
mase ljudi gotovo iste veličine kao i neki rok koncert.
Preovlađujuća većina američkog naroda deli njegovo gledište o
iračkom ratu, dok njegov protivnik o ovom i mnogim drugim pitanjima
izgleda odražava gledišta svog vrlo nepopularnog republikanskog
kolege, predsednika Džordža Buša. Obamini saradnici u kampanji nisu
načinili gotovo nijedan pogrešan korak i pokazali su izuzetnu
sposobnost za organizaciju, prikupljanje fondova i održavanje
unutrašnje kohezije - nasuprot njegovom protivniku, koji je izgleda
prolazio kroz periode ozbiljnih kadrovskih promena. Privreda je u
strašnim problemima, što je obično katastrofalno za partiju koja
drži predsednički položaj. Pored toga, Džon Mekejn pokazuje da je
dosadan i neinspirativan predsednički kandidat.
Zašto, onda, toliko mnogo nacionalnih anketa
pokazuje tako tesnu trku kandidata koje deli samo nekoliko
procentnih poena? Nedavna izuzetno uspešna strana turneja trebalo je
Obami da omogući znatan "skok" u anketama, ali se to nije dogodilo.
Šta se događa?
Realnost je da je Hilari Klinton sasvim malo
zakasnila da promeni ishod trke za demokratsku dominaciju kad je
konačno shvatila kako se Obama može pobediti i počela da to radi.
Njoj je jednostavno ponestalo vremena i prethodnih izbora pre nego
što je mogla da okonča taj posao. Obama je hramljući prešao liniju
cilja s malom prednošću zbog broja delegata što ih je nakupio
ranije. Ali u poslednjim fazama svoje kampanje Hilari Klinton je
bila uspešna u nastojanjima da poseje značajno seme sumnje u Obamu u
radničkoj klasi Amerike. Mekejnova kampanja je glavni dobitnik tog
procesa koji je tokom nominacije oslabio demokrate. Ne radi se samo
o tome da je taj proces oslabio Obamu (možda i trajno) u ključnom
delu izbornog tela; on je takođe pokazao njegove slabosti i najbolji
način kako da se one eksploatišu.
Hilari je shvatila da Obamu treba silom
skinuti s njegovog govorničkog pijedestala i spustiti ga "na zemlju"
stalnim ličnim napadima. Obama je konstantno bio neuspešan u
suprotstavljanju takvim napadima i takođe nije agresivno
eksploatisao greške svojih protivnika. To jednostavno nije njegov
stil. To je protiv njegove prirode, a i protiv imidža "ujedinitelja
a ne delitelja" koji je kultivisao tokom čitave svoje karijere.
Pored toga, Obama ima jednu potencijalno fatalnu manu kao američki
političar. Mada je sjajan kad se radi o pripremljenim govorima, on
nema sposobnost da se potpuno opusti i da mu je ugodno kad se obraća
belim pripadnicima radničke klase. To jednostavno nije deo njegove
prirode i to se veoma jasno pokazuje kad god on to pokušava da
učini. Na kraju se to završi tako što on izgleda "udaljen". Za
Evropljane to ne mora izgledati velika stvar, ali u Americi - to je
zaista tako!
Najznačajniji element strategije Hilari
Klinton u kampanji, međutim, bio je da namerno - bez obzira na sve
suptilnosti - naglasi rasno pitanje. Najvažnija "municija" u tom
smislu bio je radikalni, rasistički i ponekad ludački govor Obaminog
dugogodišnjeg pastora i prijatelja, prečasnog Džeremije Rajta. Mada
je Obama na kraju osudio Rajta i potom sjajno govorio o pitanju
rasnih odnosa, šteta je bila učinjena. Birači iz radničke klase
počeli su da se pitaju kako je Obama mogao da prisustvuje tolikim
mnogim propovedima prečasnog Rajta i da sada ima razumevanja za
njihove (radničke) vrednosti. Seme sumnje je bilo posejano i počelo
je da donosi plodove. Odjednom, Obama za mnoge više nije bio
kandidat za "promene", već "crni kandidat". Gaf njegove supruge
Mišel, koja je posle jedne pobede na početku prethodnih izbora rekla
da je po "prvi put" bila ponosna što je Amerikanka, izazvao je nova
pitanja. Na kraju, masovno glasanje crnaca za Obamu u poslednjim
fazama prethodnih izbora demokrata poslužilo je da se rasno pitanje
samo još više pojača.
Sada postoje dve radikalno različite grupe u
afro-američkoj zajednici. Prva je deo rastuće srednje i gornje klase
koja je iskoristila višedecenijski pokret za građanska prava,
afirmativnu akciju i zakone usvojene da se izjednače mogućnosti za
obrazovanje i zapošljavanje. Barak Obama i njegova supruga
simbolizuju tu grupu. Mnogi od njih su bili deca ili čak nisu bili
rođeni kad su se dogodili sukobi oko građanskih prava i nemiri iz
1960-ih. Mada su svi osetili dodir rasizma, on nije bio ni blizu
toliko brutalan ili štetan kao u prošlosti i ova grupa počinje -
naglasak je na "počinje" - da tradicionalno migrira u američki
mejnstrim kao i druge etničke grupe pre njih.
Druga grupa je siromašna, niža klasa
američkog društva čije su stope zatvorenosti i nezaposlenosti
mnogostruko veće od belaca. Sve njihove tradicionalne lidere - crni
propovednike i političare - oblikovali su borba pokreta za građanska
prava tokom 1960-ih i politika konfrontacije koju je ona
naglašavala. Za ove lidere Obama je izazov njihovom ličnom statusu i
uticaju, nezreli mladić koga nisu prekalile vatre konfrontacije koje
su oni morali da izdrže.
U ovom trenutku predsednička trka je u
velikoj meri neizvesna. Za obojicu kandidata izbor potencijalnog
potpredsednika je od ključne važnosti. Mekejnu je potrebna mlađa
osoba, prvenstveno sa snažnim ekonomskim pedigreom, koja može
uravnotežiti njegov nedostatak poznavanja u toj oblasti i takođe
olakšati problem godina. Obami je potreban neko ko će doneti
spoljnopolitičko, ali i primenjeno administrativno iskustvo koje će
uveriti glasače da će njegova administracija imati delotvoran
pravac. Od svih izazova i drama što će ih kampanja doneti, izbor
kandidata za potpredsednika je pitanje koje zavisi samo od obojice
kandidata i za šta oni snose punu odgovornost. Od toga kako će se
tim pozabaviti, u velikoj meri može zavisiti ishod izbora.
Sve u svemu, međutim, od Baraka Obame zavisi
da li će izgubiti izbore. Njegov izazov je da iznova ubedi glasače
iz bele radničke klase u svoje sposobnosti i da u njemu vide te
kvalitete a ne boju njegove kože. Ako u tome uspe, biće to veliki
korak napred za Ameriku
|