Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

Counterpunch (SAD)

Pol Kreg Roberts (Paul Craig Roberts)

Neokonzervativci „rade“ Gruziju

Uspeh propagande, laži i obmana Bušovog režima među naivnim i nemarnim Amerikancima, u periodu nakon 11. septembra, doveo je do situacije u kojoj inteligentni i svesni ljudi teško mogu biti optimistični u pogledu budućnosti Sjedinjenih Država. Već skoro 8 godina američki mediji služe kao Ministarstvo propagande jednog ratno-zločinačkog režima. Amerikancima koji nisu u stanju da misle svojom glavom, da čitaju između redova ili da imaju pristup stranim medijima putem Interneta – mozgovi su postali isprani.

Kao što je rekao nacistički propagandista Jozef Gebels, lako je obmanuti jedan narod. Samo mu saopštiš da je napadnut i počneš da mašeš zastavom.

Taj metod je zasigurno upalio kod Amerikanaca.

Lakovernost i nebriga američkog naroda odneli su mnogo žrtava. Imamo 1,25 miliona mrtvih Iračana. Imamo 4 miliona raseljenih Iračana. A niko ne zna koliko ih je osakaćeno ili ostavljeno bez roditelja.

Irak je u ruševinama, infrastrukturu su mu uništile američke bombe, rakete i borbeni helikopteri.

Ne znamo koliko ima stradalih u Avganistanu, ali čak i pro-američki marionetski režim negoduje zbog stalnih ubijanja žena i dece od strane američkih i NATO trupa.

Ne znamo koliko bi ljudi poginulo u Iranu kada bi Dart Čejni i neokonzervativci uspeli u svom naumu, zajedno sa Izraelom, da bombarduju Iran, možda čak i nuklearnim oružjem.

Ono što sigurno znamo je da svo ovo ubijanje i uništavanje nema nikakvog opravdanja i da je zlo. To je delo zlih ljudi koji ne prezaju od laži i obmana kada ubijaju nedužne ljude radi postizanja svojih neobjavljenih ciljeva.

Činjenica da tako zli ljudi imaju kontrolu nad vladom Sjedinjenih Država i njihovim medijima baca večno prokletstvo na američki narod.

Amerika se nikad neće oporaviti od sramote i obeščašćenja koja joj je priredio neokonzervirani Bušov režim.

Uspeh neokonzervativne propagande toliko je veliki da opozicija nije ni prstom mrdnula da zauzda zločinačke akcije Bušovog režima. Čak je i Obama, koji obećava „promene“, isuviše zaplašen uspehom neokonzervativaca u ispiranju mozga američkom stanovništvu, da bi uradio ono što su njegovi simpatizeri od njega očekivali, tj. da nas izvuče iz sramote u kojoj nas je neokonzervirani Bušov režim utamničio.

Ovo je otprilike pregled pesimističnog stanja u kojem sam se nalazio pre nego što je Bušov režim dao zeleno svetlo svojoj marioneti u Gruziji da etnički očisti Ruse iz Južne Osetije radi suzbijanja tamošnjeg separatističkog pokreta. Američki mediji, tj. Ministarstvo laži i obmane, ponovo su udovoljili Bušovom režimu i objavili da je po sredi „ruska invazija“, kako bi prikrili etničko čišćenje Rusa u Južnoj Osetiji pod naletom gruzijskih vojnih snaga.

Međutim, ovog puta ostatak sveta nije zagrizao. Sve laži izrečene poslednjih godina – o 11. septembru, o iračkom oružju za masovno uništavanje, o vezama sa Al-kaidom, o postojanju materijala za irački nuklearni program, o napadu antraksom u SAD, o iranskom nuklearnom oružju, o tome da „Sjedinjene Države ne muče zatvorenike“, plus bombardovanja venčanja, sahrana i dečijih fudbalskih utakmica u Avganistanu, Abu Graib, tajno prebacivanje zatvorenika u treće zemlje, Gvantanamo, razne izmišljene „terorističke zavere“, sistematski napad na američe građanske slobode – sve to je negativno uticalo na američki kredibilitet. Niko van Amerike više ne veruje američkim medijima ili američkoj vladi.

Ostatak sveta je preneo činjenice – da se desio napad na ruske civile od strane gruzijskih snaga, obučenih i opremljenih od strane Sjedinjenih Država i Izraela.

Bušov oholi režim očekivao je od Rusije da prihvati ovaj akt američkog hegemonizma. Ali Rusi ga nisu prihvatili, a gruzijske snage primorane su da beže glavom bez obzira.

„Neokonzervirani“ republikanski odgovor na odbijanje Rusije da postupa po unapred određenom scenariju i da ustukne pred „uni-silom“ bio je toliko imbecilan da je razorio sav onaj trud utrošen u ispiranje američkih mozgova.

Mekejn je izjavio: „U 21. veku nacije ne vrše invazije na druge nacije.“ Zamislite samo koliko će se sa ovom izjavom sprdati Džon Stjuart [najpopularniji američki politički TV satiričar – prim. prev.]. Jer, tokom prvih godina 21. veka, Sjedinjene Države su već izvršile invazije na dve zemlje, a već neko vreme udaraju u ratne bubnjeve radi napadanja treće. Predsednik Buš, glavni agresor 21. veka, ponovio je Mekejnovu tvrdnju da nacije ne vrše invazije na druge nacije (http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7556857.stm ).

Ova disonantna tvrdnja šokirala je čak i Amerikance ispranih mozgova, što se može i videti iz e-mejlova čitalaca. Ako u 21. veku zemlje ne vrše invazije na druge zemlje, šta onda Buš traži u Iraku i Avganistanu, i šta je sa pomorskim armadama i propagandom kojom se preti Iranu?

Da li su dva najveća izazivača ratova modernih vremena – Buš i Mekejn – otkazali američko-izraelski napad na Iran? Ako Mekejn bude izabran za predsednika, da li će povući američke snage iz Iraka i Avganistana, pošto „nacije ne vrše invazije na druge nacije“, ili će ga predsednik Buš preduhitriti?

Svi znamo odgovor.

Ova dva lakrdijaša su zaprepašćena da su Rusi pokupili lekcije iz hegemonizma od Amerikanaca, posle perioda kada su, možda naivno, delovali na osnovu dobre volje.

Odjednom su Zapadni Evropljani shvatili da je savezništvo sa Sjedinjenim Državama nešto poput hvatanja tigra za rep. Nijedna evropska zemlja ne želi da bude uvučena u rat sa Rusijom. Nemačka, Francuska i Italija mora da su zahvalne Bogu što su uspele da blokiranju gruzijsko članstvo u NATO paktu.

Ukrajina, u kojoj se ukorenio jedan bolesni nacionalizam, uz finansijsku podršku neokonzervativne Nacionalne zadužbine za demokratiju, biće poprište sledećeg sukoba između američkih pretenzija i Rusije. Ono što je Rusija naučila zahvaljujući neokonzervativcima je da oslobađanje sastavnih delova njene imperije nije tim delovima donelo nezavisnost, već usisavanje u američku imperiju.

 

Ako dovoljan broj Amerikanaca ne bude bio u stanju da prevaziđe sopstveno stanje ispranog mozga i narihtane Dieboldove elektronske glasačke mašine, i glasa protiv imbecilinih Republikanaca, a neokonzervativce pozove na odgovornost za zločine protiv čovečnosti, jedna nova, suluda američka neokonzervativna vlada isprovociraće nuklearni rat sa Rusijom.

Neokonzervativci predstavljaju najveću opasnost s kojom su se Sjedinjene Države i svet ikad suočili. Čovečanstvo nema većeg neprijatelja.

15.08.2008.

* Pol Kreg Roberts bio je Pomoćnik ministra finansija u Reganovoj administraciji, i jedan od arhitekata Reganovog ekonomskog programa. Bio je i član uredništva Vol strit džurnala . Autor je 8 knjiga i nosilac francuske Legije časti.

www.counterpunch.org/roberts08152008.html

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM