Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo NIN

 

 

 

Petar Ignja

Policijski zločin

Policajci jedne države, koja je već osam godina demokratska, pretukli su Ranka Panića na mitingu protesta zbog hapšenja Radovana Karadžića, a taj su protest organizovali srpski radikali. Miting je trajao dva sata, možda i duže, bilo je govornika koji nisu birali reči protiv ove vlasti, ali ništa nije davalo povoda za sumnju da će se sve završiti brutalno. Onda je, kad je miting bio gotovo završen, onima koji su mirno izražavali svoj antagonizam prema vlasti (u političkoj Srbiji stranački antagonizam dugo traje, on prerasta u otvorenu ideološku mržnju jednih prema drugima, kao u svakoj nedemokratskoj zemlji, uostalom, koja snagu ne zasniva na vlasti građana nego na snazi ideološke opredeljenosti – levica protiv desnice), pokušala da se priključi grupa fudbalskih navijača, poznatih našoj javnosti sa fudbalskih i košarkaških utakmica, na kojima se grobari i delije ponašaju kao politička desnica i levica i obostranu mržnju ispoljavaju često tučama, u kojima padne i poneka glava.

Prvo je bilo javljeno da su na miting krenuli samo partizanovci, koje bije glas da su desničari, ali je jedna novinska fotografija sve ovo demantovala: na slici se vidi momak, u pocepanoj majici, a na levoj ruci imao je istetoviran grb kluba koji je poznat kao stecište delija, levičara. Naime, delije i danas rado ističu da su oni, pre osam godina, palili Saveznu skupštinu i državnu televiziju, dok su grobari tada bili u mišjoj rupi.

Na veliku tugu, Ranko Panić, posle duge borbe za život, umro je u bolnici, a lekari kažu da je uzrok smrti još nepoznat. Sve će znati za petnaest dana, kaže, zvanično, neki doktor Ječmenica. Čeka se “nalaz” obdukcije! I policija čeka “nalaz” obdukcije. Zar je za jednu obdukciju potrebno dve nedelje? Rekao je Panić lekarima, dok je bio svestan, da ga je jedan policajac mučki udario nogom u stomak. Dobro, ali znaju li bar od čega su lečili Ranka Panića? Zašto je na kraju pao u komu? Postoji bar opravdana sumnja da je umro zbog teških povreda, jer su ga srpski policajci tukli nogama, kao od bukve odvaljenim. Kad se ti policajci onako obuku, u oklope, kao srednjovekovni riteri, i kad krenu na radni zadatak, smrknuta lica i pogleda od kojih čoveku može da pozli, nama se čini da ne živimo u Srbiji i Beogradu, nego u nekoj dalekoj banana državi, gde se biju i ubijaju i građani, međusobno, policija tamo redovno prebacuje radnu normu, a ginu i gospoda predsednici.

Posle smrti Panićeve, vest da će se lekarski “nalaz” dati javnosti posle petnaest dana, poslednji je stadijum beščašća. E moj Hipokrite, šta si doživeo. Ali ovaj stari Grk, čuven po lekarskoj etici, zna odavno da kad mu mnogi lekari polažu onu čuvenu zakletvu, da ga lažu, kao što rade i članovi vlade kad polažu zakletvu u parlamentu i zaklinju se da će poštovati Ustav i zakone i da neće uzimati nepotrebne devizne dnevnice za turistička putovanja. Pre tri godine, poštovani građani, jedan naš vrli ministar, strasni globtroter, proveo je u inostranstvu oko dvesta dana. Dve trećine jedne godine. Gde je taj Ginis, koga su pozivali da se pozabavi “sjajnom” akcijom naše policije na mitingu i uvrsti je u svoju čuvenu knjigu čudesa, gde je sada?

Pravde radi, ako je na ovome svetu ima, moramo reći da propisi nalažu da se rezultati obdukcije sudu dostavljaju posle petnaest dana. Da li je to neki zakon? Ako jeste, odličan je. Možda u tom zakonu tako piše, ali to je izvan pameti. Zašto bi “nalaz” stajao u nečijim fasciklama dve nedelje, ako je sve završeno i jasno, i zašto lekar ne bi imao prava da to saopšti javnosti? Sud mora sve da dobije napismeno, to je jasno, kako bi imao osnova ili bi našao da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Nama se čini da se ovde krade vreme. Računa se da će Panićeva smrt biti brzo zaboravljena, da će sve leći na rudu, a kad se sazna prava istina, bez obzira na to koliko ona bila na štetu policije, poslanici će u parlamentu krenuti u nove obračune i javnost će imati šta da čuje i vidi.

Demokratska naša javnost nije preterano zabrinuta zbog verovatnog ubistva jednog mladog čoveka. I novine prelaze preko svega nekako nečujno, osim Pravde, koja ne ćuti. Sve oči uprte su, ovih dana, u onu elektronsku ploču olimpijskog bazena u Pekingu. Pokraden je jedan Srbin, i to Srbija ne prašta. Krađa Kosova može i da prođe, ali zlatne medalje nikako.

Odavno je zaboravljeno da policija nije tukla samo besprizornike, nego sve redom. Tukli su i narodne poslanike, ali to je u redu, to su radikali. Reagovali su mlako i novinari, i pored toga što je u haosu koji je izazvala policija jednom njihovom kolegi polomljena noga.

Jedno pitanje: zašto je na miting poslato onoliko “specijalaca”? Ko ih je poslao? Šta su oni koji su to odlučili hteli? Ovde tinja neka namera, visi u vazduhu kao u paučini, samo bi je trebalo uhvatiti i javnosti kazati ma šta se iza brda valjalo. Slobodan građanin ima prava da misli, ne bi li postojao, a kao Dekart ima prava i da sumnja, ne bi li svoje bitisanje još ubedljivije dokazao.

Na sahrani Ranka Panića nije bio niko iz vlasti. A iz policije? Neumesno pitanje. Morao je neko da ode, jer je Ranko Panić bio – prema kazivanju ljudi koji su ga poznavali – miran i pošten čovek. Živeo je u iznajmljenom stanu sa ženom koja danas užasno pati. I to govori o kakvom je čoveku reč. Nikakve veze on nije imao sa onim “beogradskim proizvodom”, na stadionima sukobljenih stranačkih timova.

Pre nekoliko dana kruševački policijski odred obračunao se sa još jednim novinarem, dopisnikom Presa, koji je snimao tešku saobraćajnu nesreću. Hteli su da ga najure, da mu zabrane da slika, a pošto se čovek pobunio (fala bogu!), strpali su ga u ivicu, odvezli u policijski ćumez i na kraju je čovek završio u bolnici. Policajci, da li je sa svima vama sve u redu? Tražimo odgovor i od ministra policije, i od vlade, i od predsednika države

 

 

 
 
Copyright by NSPM