Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

 

 

 

Mirjana Bobić-Mojsilović

Jedan za sve

Stiče se utisak da oni veruju da će sada stvarno da nam krene

Tihi sused doktor Dragan Dabić, lekar alternativne medicine, uhapšen je dok je prelazio sa lokacije A na lokaciju Be. Hapšenje je obavljeno bez rizika za bilo čiju bezbednost, to jest ispostavilo se da ovaj sedi deka nije imao obezbeđenje. Ispod Dragana Dabića krio se, glavom i bradom, Radovan Karadžić, najveća zvezda haške potere.

Gotovo stripska i mitska figura, Duh koji hoda, Fantom srpske neuhvatljivosti, koji je bio toliko nevidljiv u poslednjih trinaest godina da mu se ime gotovo i nije pominjalo, iznenada je izvučen iz istorijske legende da bi se ponovo vratio u nju. Što bi rekao pesnik, „nekada je bilo – svi za jednoga, danas je i bukvalno – jedan za sve”.

Za mnoge Srbe, njegovo hapšenje je najtužnija vest, za sve ostale to je najlepši poklon koji je ova vlada mogla da da svetu. Uvezani Karadžić, kao najkurentniji izvozni proizvod Srbije, koja nema alternativu. Ali, u Srbiji niti ima trijumfalizma povodom ovog kapitalnog ulova niti ima reakcija besa i razočaranja, ako ne računamo nekolicinu članova „Obraza”, koji su izašli na ulice da psuju policiju.

„Srbija je veoma ozbiljna po pitanju svoje evropske budućnosti”, izjavio je ministar spoljni, pa se u tom kontekstu mogu „čitati” gotovo komemorativni izrazi lica onih koji su zaslužni za ovaj najveći podvig srpske vlade, kako su slučaj okarakterisali svetski političari. Ričard Holbruk, na primer, odjednom ponovo postaje zvezda Si-En-Ena i čestita predsedniku Tadiću na hrabrosti. To je onaj isti Holbruk koji je Radovanu Karadžiću pre trinaest godina predložio da se povuče iz politike, a da će ga za uzvrat čuvati od Haga. To je onaj političar koji je svojedobno izjavio i da je „Milošević arhitekta mira na Balkanu”.

Uzdržanost naših vlasti povodom hapšenja Radovana Karadžića skoro da je ravna diplomatskoj nadurenosti koju su pokazali prilikom oslobađajućih presuda Naseru Oriću i Ramušu Haradinaju. Tako to biva u savremenoj Evropi. Uzdržanost se vidi i u nedostatku ikakvih reakcija na izjavu Doris Pak, evropskog nadzornika za ovaj nesrećni deo sveta, da tokom predstojećeg procesa u Haškom tribunalu očekuje mnogo laži, ali i pokoju neprijatnu istinu, što takođe treba istražiti. Znači, i pre suđenja ona zna da će Karadžić da laže, to jest da ništa neće priznati.

A priznanje za ovaj ulov, kako se vidi, primiće, kolektivno, država Srbija. Iz izjava mnogih naših političara stiče se utisak da oni veruju da će sada stvarno da nam krene. Da smo sada postali evropski partneri za ozbiljan razgovor, te da imamo stvarnu evropsku budućnost. Još samo da uhapsite Mladića. Evropa je, međutim, brzometno poručila. A i Gorana Hadžića. Ali, imidž Srbije je posle ovoga daleko bolji, neko je primetio, mada je ostalo nejasno da li se misli na Srbiju sa, ili bez Kosova.

Hoće li Radovanov put u Hag ubrzati naš put u Evropu? Naravno da hoće, pod uslovom da se ispune još neki uslovi. O tome ćemo saznati kada bude bilo vreme.

A kiša lije.

Moj drug bankar tačno vidi – narod razmišlja o šamponima sa volumenom, o otplati keš kredita, o letovanju i ceni paradajza na pijacama, o skoku cena nekretnina. I to je to, to je Evropa. Život ne može da čeka. Velike teme više nisu za male ljude. Tako, uostalom, živi sav normalan svet.

Srpska epika morala je da ustukne pred mogućnostima tranzicije i potrebom da se živi bolje. Više vrsta majoneza u samoposlugama, otplata kredita za auto, patike za decu, mogućnost školovanja u inostranstvu daleko je opipljivije od priča o „srpskoj verziji”, kažnjavanju Srbije, nepravdi i dvostrukim standardima.

Pošto je haška ruka kucnula po ramenu najslavnijeg haškog optuženika, da li će blago stići u Srbiju? Investicije, krediti, milijarde dolara, kako bi Srbija bila evropski lepa i srećna?

Ali, zemlja u kojoj Dačić omogućuje formiranje vlade, koju hvali Holbruk, a Karadžićeva avionska karta za Hag – eventualni priliv keša, ne treba da sanja spektakularne snove. www.mirjanabm.com

M. Bobić-Mojsilović

[objavljeno: 23/07/2008]

 

 
 
Copyright by NSPM