Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - avgust 2008.

 

 

Njuzvik: Balkanske senke nad novim medjunarodnim odnosima

NJUJORK, 13. avgusta (Tanjug) - Na odluku Rusije da interveniše u Gruziji, pored neposrednog povoda, uticali su priznavanje Kosova od strane SAD i niza evropskih zemalja i namera NATO da primi u članstvo Gruziju i Ukrajinu, ocenio je Robert Mekmehon iz američkog Saveta za medjunarodne odnose u tekstu koji je objavio američki "Njuzvik".

Prenoseći mišljenje analitičara i uglednih novinara, Mekmehon piše da je Vladimir Putin godinama upozoravao na opasnost priznavanja Kosova, a kada se to dogodilo, "odgovorio je zadavši udarac američkom miljeniku na Kavkazu".

"Analitičari poput Dimitrija Sajmsa iz Niksonovog centra su još krajem prošle godine ukazivali da bi priznanje Kosova moglo uslediti milo za drago na Kavkazu, najavljujući novu eru u medjunarodnim odnosima", naveo je Mekmehon.

Nije slučajno, ukazuje on, što je više dana po početku ruske ofanzive, Mihail Sakašvili predstavljen kao opasan otpadnik poput Slobodana Miloševića, dok ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izražava zabrinutost zbog "etničkog čišćenja", koristeći termine upotrebljavane devedesetih godina za Bosnu i Kosovo.

Drugi katalizator za odluku Rusije da interveniše u Gruziji, bila je, kako se navodi, odluka NATO sa samita u Bukureštu da razmotri hitno uključivanje Gruzije i Ukrajine u Akcioni plan za članstvo.

Analitičari su, ukazuje Mekmehon, snažnu reakciju Rusije pripisali njenom sve većem osećanju izolovanosti zbog pridruživanja zemalja iz okruženja zapadnim institucijama.
Tome sada treba dodati i "novi ruski prosperitet", "novopronadjeno samopouzdanje" i želju da preokrene geopolitički trend, dodao je on.

Vašington i evropske prestonice su, kako ukazuje autor, danas suočene sa pitanjem kako da obuzdaju Rusiju, ali imaju na raspolaganju ograničena sredstva.
"Pre ovomesečnih borbi, glavno sredstvo zapadnog angažovanja u Gruziji bila je posmatračka misija UN u Abhaziji i misija OEBS-a u Južnoj Osetiji, ali one za poslednjih 15 godina nisu dale neki trajniji rezultat", podsetio je autor.

Otuda izgleda da na diplomatskom frontu postoji potreba da se obnovi medjunarodni pristup rešavanju "zamrznutih konflikta" u regionu, ali mnogo toga će zavisiti od toga da li će vojna kampanja u avgustu označiti prekretnicu za rusku spoljnu politiku, naveo je on.

Neki naime smatraju da bi ovo mogao biti kraj ere u kojoj se smatralo da nekadašnje sfere uticaja treba da zamene nove norme saradnje i navode da u Rusiji jača "neoimperijalistički tabor", koji želi da njihova zemlja preuzme vodjstvo od Zapada.

 

 

 
 
Copyright by NSPM