Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Odgovor Ivanu Milenkoviću

   

 

Đorđe Vukadinović:

"Činjenice su svetinja, a komentar slobodan", glasi staro novinarsko pravilo koje se upravo ovih dana vrti u okviru reklamne kampanje za najnoviju staru Borbu. Elem, ako apstrahujemo od izvesne hermeneutičke naivnosti pozitivistickog tipa glede "svetinje činjenica", ta notorna fraza nije lođe metodsko uputstvo za orijentaciju u ovim svetovnim, "nefilozofskim", praktičko/političkim pitanjima. Uostalom, često smo je prizivali kritikujući informativnu praksu ondašnjeg Miloševićevog režima, a hvaleći novu "našu" Borbu i B92. No, i kada nam se to sviđa i kada ne, stvari se svakodnevno menjaju i neke očigledne istine, stavovi i ljudi u sledećem trenutku postaju sasvim drugačiji (seti se samo naših dičnih antititoistickih disidenata, među kojima je bilo i časnih ljudi, koji su u svoj svojoj antikomunističkoj "principijelnosti" najednom postali anahroni, smešni, a bogami i debelo instrumentalizovani u promenjenim okolnostima antibirokratske revolucije). Zašto podsećam na ovo? Zato druže što se plašim da se upravo tako nešto dogodilo/događa sa tobom, odnosno nekim nasim/tvojim/mojim prijateljima poslednjih godina. Kazem to jer me, ne bez žala, ali i žaoke, podsećaš kako neki "meni bliski" ne dele više moje poglede. Žao mi je - pogotovo kada/ako si i ti među njima - ali veruj da je to još mnogo vise bio slučaj krajem osamdesetih godina. Naravno da ako sam tada bio usamljen i u pravu ne znači da sam/ću to biti i danas, ali, očigledno, usamljenost nije ni apriori dokaz da nisam u pravu. A sto se tiče "uzivanja u ekskluzivizmu" koje mi spočitavas, rekao bih da je to mnogo više svojstvo nekih mojih starih i tvojih novih prijatelja i istomišljenika (da ne pominjem Natašu, Lukovića i Kovačević-Vučo, već samo Cece, Teofila, Daku). Upravo oni - a da se ne lažemo, i tebe to malčice loži - sladostrasno uzivaju u svojoj olimpskoj usamljenosti, a po mogućstvu i progonjenosti, sred balkansko-primitivisticko-nacionalisticko-antimodernizacijskog miljea, i ako im se samo ucini da ne štrče dovoljno, smesta jos malo dodaju anti-"genocidni" i denacifikatorski gas.

Sve u svemu, nezavisno od toga ko je u ovoj priči usamljeniji, mislim da ima smisla samo demode pitanje ko je i koliko u pravu. E, a tu dolazimo do price o činjenicama i interpretaciji sa početka ovog pisma. Dakle, bez obzira na "plastičnost" činjenica, mislim da više gotovo nema nikakve sumnje oko prirode, kao i demokratskog, moralnog i intelektualnog kapaciteta dosovskog režima - i ova insajderska literatura to, pored ostalog, jasno pokazuje. Sorry, 2001/2. bio sam usamljen i u pravu - a ti si, doduše, nesto tiše, zajedno sa zetom Anđelkom, Pinkom, Karićem i Bojaninim RTS-om blejao o Evropi i reformama. E, sad, to što je DOS bio takav, jos uvek ne znači da je Kostunica/DSS bio dobar i prava alternativa. Ja sam, što u opštoj histeriji nije dovoljno primećeno, uvek tvrdio ono prvo (za DOS) i bio vrlo uzdržan u pogledu drugog. Ali naravno, budalasto "reformsko" jednoumlje biserko/čedinskog tipa, baš kao i svako drugo, ne poznaje i ne trpi nijanse. Da, na opštu, a izgleda sve više i tvoju žalost, ja ne da se trudim (kao što insinuiraš, da se Vlasi ne dosete i da ne bih ličio na strica Branu - u retkim slučajevima kad sam u nešto zaista siguran svejedno mi je da li cu se u tome preklopiti sa Branom, Slobom, Vojom ili, recimo, Čedom), već zaista JESAM OBJEKTIVAN POSMATRAČ srpskih političkih prilika, i pri tom prilično obavešten, a sve za razliku od tebe i mnogih prijatelja (sa i bez navodnika), koji ste to više ljuti na mene sto se ispostavlja da sam ja više u pravu.

No, kad smo već kod toga, kod te strašne optužbe za "dss-ovski pogled na svet", hajde i to da pogledamo. Bojim se da ti i "prijatelji" padate čak i tu, na dss-testu. Naime, taj i takav konzervativni i "muljavi" Koštunica ("Šešelj u fraku" i šta sve niste lupetali) jeste u dve objektivno ključne stvari - Hag i evropske integracije - uradio mnogo vise od DOS/a i tako demantovao većinu onih konstrukcija koje mu je pakovao Bebin agitprop, a ti i poneki "prijatelji" - što iz interesa, što iz ubeđenja - godinama telali uokolo. (Po mom skromnom sudu, Koštunica stoji mnogo lošije upravo na onim "svojim" tradicionalnim temama, ali to je druga priča.) 

Kao sto vidiš, ne bavim se tvojim konkretnim "primedbama" mom tekstu jer, ako bolje pogledamo, ti se uopšte nisi ni bavio mojim tekstom nego ti je on samo poslužio kao povod da iskažeš sta mislis o mom - pretpostavljenom - tebi mrskom političkom stavu, što, opet, sve da si i potpuno u pravu, nipošto nije baš najkorektnije prema samom tekstu - izuzev ako ne baštiniš principe rišeljeovsko-staljinske tekstualne analize. Ali, nezavisno od eventualne osnovanosti tvog suda ("banalno", "samoskrivajuće", "smarajuće", "nategnuto" "raspoređivanje vodene pare" itd.), koji, uz svu samokritičnost, ne mogu razumeti drugačije nego kao, pre svega, simptom tvoje akutne iritacije i političke frustracije, moram reći da nisi u pravu u pogledu ocene "malog tima koji sam okupio oko sebe". Uopšte ne mislim da su loši, a pogotovo ne da im tekstovi - kojih, naravno, ima boljih i gorih - u celini deluju "jadno". Ponekad sam, doduše, prilično nezadovoljan, naročito kada ih previše ponese polemički i/ili politički žar (ili želja da ne deluju kao hologramski seks ili kafa bez kofeina), pa počnu da se nadmeću u radikalizmu, da se obračunavaju, postaju isključivi - rečju kad, kao odraz u ogledalu, počnu da nalikuju na neke tvoje sadašnje prijatelje, njihove tekstove i emisije. Srećom, NSPM nije sekta, partija, niti klub ideoloških istomišljenika - iako nas povremeno percipiraju na sve te načine - već forum na kome se otvoreno, pošteno i bez unapred za-datih odgovora razmišlja o nekim aktuelnim socijal-političkim temama. Zato na njegovim stranicama uvek ima mesta za drugo i drugačije misljenje - tim pre sto nigde nije zapisano sta bi to u konkretnom slucaju, u NSPM, kao uostalom i u Srbiji, bilo ono "pr(a)vo" misljenje - i da, u krajnjoj liniji, samo od agilnosti, entuzijazma i sposobnosti saradnika zavisi koje će misljenje prevladati i afirmisati se kao "prvo". Treba li da te podsećam da smo na tu činjenicu (opet se vraćam na temu sa početka) svojevremeno bili zajednički ponosni, kao i da je činjenica da upravo ta stvar, odnosno ta vrsta otvorenosti danas evidentno i dramatično nedostaje u nastupima većine tvojih novih prijatelja.

U nadi da ovo pisanije neće biti shvaćeno kao izraz resentimana, niti samo kao arčenje vremena koje nam obojici nedostaje, već kao malo zakasneli fragment preko nam potrebnog, a iz raznih razloga izostalog dijaloga koji smo više puta prizivali,

pozdrav

Đorđe 

(22.08.05)

dalja polemika

 
     
     
 
Copyright by NSPM