Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KULTURNA POLITIKA

Evropesma 2006.

   

 

Zoran Stanojević

Pesma nas je podržala

Kada sam se, te subote, odlučio da gledam film umesto glasanja za SCG predstavnika na Eurosongu 2006 u Atini, pojma nisam imao da propuštam nešto što ima istorijski značaj. Taj propust ide isključivo na račun moje naivnosti i plitke političke pameti. Svako ko se malo razume u savremene odnose Srbije i Crne Gore zasukanih rukava uključio je 2. program (na prvom je išao „specijal“ o tek umrlom S. Miloševiću). Oni iskusniji, ili naprosto ljudi sa sluhom (kakvih u SCG nema mnogo), prethodno su preskočili predstavljanje kompozicija, nepotrebno i suvišno kao skupštinska rasprava.

Da skratim, glasanja koje je usledilo bilo je pobeda crnogorske nezajažljivosti nad srpskim licemerjem. Moje simpatije su, na toj teoretskoj ravni, na strani crnogoraca i to iz čisto legalističkih razloga. Evropesma je takmičenje, dakle sve što vodi pobedi, a da ne ugrožava pravila, dozvoljeno je! U takvoj situaciji teško je očekivati da žiri bude „nadstranački“, uostalom obe države imale su isti broj članova, te je odluka o pobedniku trebala da padne na SMS referendumu.

Razlika između nezajažljivosti i licemerja u ovom slučaju isključivo je u međusobnom odnosu ova dva „elementa“. Crnogorci su ispravno zaključili da, ako žele da pobede, moraju odmah ići „šakom u glavu“. Zbog brojčane nadmoćnosti Srba, njihov manevarski prostor tako je mali da nema prostora ni za kakve finte.

S druge strane, srpska strana (još bolje da govorimo o Beogradu i Podgorici) nije želela ništa manje od suprotne, znači sigurnu pobedu, ali takvu da Podgorici izbije iz ruku svaku mogućnost za naknadni politički marketing. Što znači, dodelićemo neki glas i crnogorskim favoritima, ali u meri u kojoj to ne može da nas ugrozi. To je kao kod nameštanja fudbalske utakmice, dozvolićemo protivniku da postigne neki gol, čisto da se pokaže da se igralo na obe strane, jer ionako imamo bolju gol razliku. Ali, nisu računali da je konkurencija spremna da ide na gol više, makar se njihova utakmica završila sa 15:0.

Po meni, Beograd u ovoj igri i u aktuelnoj atmosferi, nije imao nikakve šanse. Pobeda Flamingosa uz pomoć žirija kakvu su No Name imali i ove i   prošle godine, bila bi signal Podgorici da iz svih raspoloživih medija krikne kako će u svemu, pa i u izboru za pesmu Evrovizije, uvek biti nadglasana od Beograda što obesmišljava postojanje državne zajednice.

Pobeda No Name u sred Beograda (mada je mesto održavanja manje bitno, osim što je doprinelo atmosferi), to jest pristanak na takav ishod, značio bi pristanak i na sve druge hendikepe koji se sa južne strane zahtevaju.

Izabrano rešenje, odustajanje od takmičenja, takođe je loše. Podgorica ima sva prva da se „pita“, a da šta je tom Beogradu da im oduzima legalnu pobedu (što ni u Beogradu ne poriču lamentirajući nad razlikom između legalnog i pravednog).

Sve u svemu, najmanje do 21. maja (plus koji dan za brojanje glasova) odnosno do referenduma o nezavisnosti Crne Gore, ni jedan zajednički posao u državnoj zajednici neće se moći obaviti jer će obe strane kalkulisati „šta ko time dobija“. Sumnjam i da će Evrovizija do tog dana SCG odrediti pravu kaznu za ovu blamažu jer i tamo ima ljudi koji čitaju novine i Bogu zahvaljuju što još mogu da se drže po strani.

Ima, međutim, nešto što me u celoj ovoj priči strašno zbunjuje. Priča se, a i očito je, da je Podgorica Beogradu, kao nekad Tito Nemcima na Neretvi, podvalila lažnim favoritom, izvesnim Stevanom Fedijem (pobednikom Montevizije) „štekujući“ No Name za konačni obračun. Zbunjuje što je tu igru „osetilo“ i crnogorsko biračko telo , koje je u SMS glasanju takođe favorizovalo No Name donevši mu odlučujuće poene potrebne za pobedu. Da je Stevan Fedi dobio te glasove, bilo bi po volji, nameri i planu Beograda i u Atini bi se šepurili Flamingosi. Kako je došlo do tog obrta, a da niko u Beogradu to nije saznao, predosetio, načuo ili šta već, ostaje misterija. Da im je ko šapnuo za taj trik, članovi srpskog žirija naštimovali bi svoje glasove taman toliko koliko je bilo potrebno da pobedi „etika i moral“.

A ako se toliko energije i promišljanja i logistike ulaže zarad sigurne pobede na Evropesmi, šta li se tek (na obe strane) sprema za ozbiljan referendum?

 

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM