Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Opstanak zajednice SCG

   

 

Branko Radun

KOŠTUNICA I "BALKANSKA PRAVILA"

Kao što kod nas ništa ne može da prođe bez medijske halabuke, tako nije prošlo ni to što je Premijer Koštunica u Briselu u razgovorima o početku pregovora SCG – EU uručio i spisak državljana Crne Gore koji žive u Srbiji sa ciljem da i oni dobiju pravo da se izjasne o sudbini državne zajednice na eventualnom referendumu u Crnoj Gori.

Odmah su krenule protivrečne reakcije na ovaj sasvim normalan i demokratski zahtev, koji uz to nije ni etnički obojen jer u tom spisku ima mnogo ljudi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, Srbi i Bošnjaci. Očekivane histerične reakcije crnogorskog režima, kome bi se na ovaj način pomrsili konci u nameri da "kontroliše" referendum i da nedemokratskim metodama dođe do željenog odgovora, nisu izostale. Vladajući socijaldemokrati su osudili predaju spiska i nazvali to skandalom i prekršajem ustavnih ovlašćenja. Predsednik Crne Gore Filip Vujanović uputio je otvoreno pismo predsedniku Srbije Borisu Tadiću, u kome potez srpskog premijera Koštunice u Briselu naziva "neodgovornim i iritirajućim postupkom".

Premijer Milo Đukanović sa pozicije političkog dinosaurusa koji je na vlasti od komunističkih vremena, kaže kako je ovaj potez Koštunice "potvrdio ono što je mislio da je prošlost". On kaže da je "Koštunicin potez još jedna demonstracija nedemokratskog kapaciteta, koji već tradicionalnonalnim manirima sa te adrese pokušavaju da se upliću u unutrašnja politička pitanja Crne Gore. Nema ništa od Koštunicinog sna da propisuje pravila Crnoj Gori i koncipira njenu budućnost". Tako Đukanović u maniru Latinke Perović i drugih bivših komunističkih funkcionera prozivaju Koštunicu za nedemokratsko ponašanje.  

U tu grupu reakcija spadaju i saopštenja koalicionih partnera i NVO organizacija koje su posvećene "nezavisnom putu Crne Gore u Evropu". Poslovično blagoglagoljivi Marović je izneo svoju rezervu na način na koji je ovo izvedeno i koji je nazvao "balkanskim pravilima politike". “To što je premijer Srbije Vojislav Koštunica Briselu dostavio broj državljana Crne Gore koji žive u Srbiji predstavlja balkansko pravilo, a to, na žalost, podrazumeva brojanje, ogovaranje i podmetanje nogu. To podseća na etničke podele, podizanje iracionalnosti i jačanje tenzija", rekao je Marović za Vijesti. Time je hteo da u Crnoj Gori ne ispadne kao "Koštunicin čovek", a i da pokaže da on sa visine gleda na svu kaljugu balkanske politike i da može da kaže da "nije odavle". Šta je "balkanskije" (u negativnom kontekstu) nego sprečavati jedan deo svojih državljana da izađu na referendum? (Možda ponašanje crnogorskih kadrova u diplomatiji koji deluju protiv interesa državne zajednice i Srbije koja ih plaća). I nije nam jasno kako Vlada Srbije od Marovića može da očekuje da se založi da mogući referendum protekne koliko – toliko u demokratskom duhu, kada su Marović i Đukanović veliki majstori "balkanskih borilačkih veština".  

A Kristina Gajak, portparol Havijera Solane, sigurno "nije odavde" kada kaže da pitanje biračkog prava nije predmet interesovanja EU. "EU želi da bude uverena da su pripreme, u slučaju da se referendum održava u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, u potpunosti u skladu s precizno definisanim normama, procedurom i preporukama međunarodne zajednice", kaže ona. Kao da priča o francuskom referendumu o evropskom ustavu, a ne o surovim "balkanskim pravilima ponašanja".

Sa druge strane opozicija u Crnoj Gori podržava zahtev Koštunice da na referendum imaju pravo da izađu sve građani Crne Gore. SNP je ocenila da su vladajućoj klasi u Crnoj gori prihvatljivi samo oni građani koji bi glasali za njihovu vlast i projekat nezavisne Crne gore.   Potpredsednik Narodne stranke Predrag Popović je ocenio da je crnogorski režim zabrinut što je evropska administracija i zvanično upoznata sa tako važnim činjenicama kao što je broj crnogorskih državljana koji žive u Srbiji. "Vlast hvata panika, jer je sada jasno da od privatne države neće biti ništa i da (Milo) Đukanović neće uspeti da dobije imunitet da se odbrani od optužbi za najcrnji kriminal za koji jedan državnik može biti optužen", ocenio je Popović.

Potpredsednik vlade Labus je izjavio da EU mora da se izjasni da li želi da se stvari definišu povodom referenduma ili da se prepusti na milost i nemilost Đukanoviću. "Evropska unija se u prošlosti ustručavala da bude precizna. Sada moraju precizno reći kakvo pitanje, koja većina i ko ima pravo da učestvuje na referendumu", rekao je Labus na tribini "Kakva je strategija Vlade Srbije". On je time aludirao na nedavnu izjavu Solane da Podgorica neće lako (ili lakše) ući u EU bez Srbije, kao i to da glas više na referendumu nije dovoljan. A šta to "nije dovoljan" može da znači konkretno nije lako rastumačiti. Osim toga Labus je rekao da parlament Crne Gore mora odlučiti sam i doneti zakon o referendumu koji bi poštovao evropske standarde.  

U međuvremenu, kako su se stvari u medijima zakuvale, javio se i šef Kancelarije za saradnju s medijima Srđan Đurić koji je pokušao da pojasni stav Vlade Srbije, rekavši da državljani Crne Gore koji žive u Srbiji imaju pravo glasa ne referendumu, jer je to fundamentalno ljudsko pravo. "Reč je o preko 260.000 državljana Crne Gore koji su pripadnici i crnogorske i srpske i bošnjačke i drugih nacionalnosti. Zbog toga je sasvim jasno da nema mesta za neprikladne i nervozne reakcije i da je sada najvažnije da se svi usredsredimo na to da državljanima Crne Gore bude omogućeno da glasaju na eventualnom referendumu", kaže Đurić.

Povodom Marovićeve ocene da je Koštunica postupio po balkanskim pravilima ponašanja ministar pravde Srbije Zoran Stojković je izjavio jagodinskoj TV "Palma plus" da je u Ustavnoj povelji i njenim izmenama "rečeno da će referendum biti organizovan u skladu sa evropskim standardima i uz pomoć Evrope". "Vlast u Crnoj Gori zamenjuje tezu da je referendum isto što i izborno pravo", rekao je Stojković i dodao da je izborno pravo predviđeno izbornim zakonom, a da referendum nije izbor, već bazično pravo svakog državljanina. "U pitanju su vitalna prava o kojima se izjašnjavaju svi državljani jedne zemlje, kao što je to bio slučaj i na referendumu u Francuskoj ili Holandiji, kad je reč o Ustavu Evropske Unije", rekao je on.

Pri tom se oglasio i predsednik Tadić sa pitanjem: Čemu posredna komunikacija između Srbije i Crne Gore? - "Svi građani Crne Gore trebalo bi da imaju pravo glasa na referendumu, to je princip za koji se zalažem i za građane Srbije". On je podržao stav Vlade, ali je izrazio čuđenje kako to da sve mora da ide preko Brisela. "Ne mogu da razumem da mi komuniciramo jedni s drugima preko Brisela ili nekih drugih zemalja, gradova, glavnih gradova, ili bitnih političkih centara, kao što su Njujork, Vašington, Moskva ili Pariz", kaže Tadić. Na ovakvo čuđenje imaju pravo obični i neobavešteni građani, ali bi barem on morao da zna da već odavno Crna Gora neće da komunicira sa Srbijom osim preko Solane. Žalosna je, ali istinita, činjenica da se zaštita ugroženih ljudskih prava srpske manjine u Crnoj Gori (kojih ima 30%, a nema ih među državnim službenicima) morala tražiti u Strazburu u Briselu.

Najoriginalniju i najčudniju izjavu ipak je dao ministar spoljnih poslova Vuk Drašković koji je potvrdio stav da o statusu Crne Gore treba da se izjasne i crnogorski državljani Srbije, ali da je pravljenje ikakvog spiska ljudi za osudu i za uzbunu. Njega to "podseća na one spiskove Hrvata u Hrtkovcima. Građani Srbije poreklom iz Crne Gore su građani Srbije i niko nema pravo da ih posebno obeležava. Naročito je opasno to što je sve učinjeno tajno, čak i bez bilo kakve najave. Svi primerci tog opasnog spiska, uključujući onaj predat Briselu, moraju biti uništeni", rekao je Drašković. Kako mogu spiskovi kojima se traži pravo glasa za određene grupe ljudi da ga podsećaju na diskriminatorne spiskove kojima se ljudi posebno obeležavaju. Da li iza ovakvog stava stoji još jedna Draškovićeva hiperosetljivost prema tajnama i tajnim spiskovima i dosijeima ili je nešto drugo u pitanju, nije lako odgovoriti. Ispada da je kriv Koštunica što je napravljen i dat spisak, a sa druge strane se ignoriše činjenica da je to jedini način da ti ljudi dobiju pravo glasa. A kako mnogi naši građani iz Amerike ili Australije glasaju na našim izborima ne vidim zašto ne bi na referendumu (koji nije isto što i obični izbori) neko ko živi u Užicu, a građanin je Crne gore ne bi smeo da glasa u recimo rodnom Bijelom polju.

A kao šlag na tortu povodom svega ovoga možemo navesti zlurado navijanje nekih beogradskih medija za Mila Đukanovića, a protiv Košunice i Vlade Srbije. Kada god ova Vlada učini neki malo odlučniji potez, kada najavi borbu protiv korupcije (Stojković) ili tome slično, biva od nekih krugova dočekana na nož. Naročito je čest slučaj da se u sučeljavanju argumenata Vlade Srbije i Vlade Crne Gore stavlja na stranu ovih drugih. U tom večitom "anti-protivnom" stavu vidimo žestoku netrpeljivost prema Koštunici koja datira   još od prvih sukoba unutar DOS-a. Ovi politički krugovi Koštunicu vide kao "naslednika Miloševića", pa tako njegovo nastojanje da opstane državna zajednica u bilo kom vidu paranoično proglašavaju za nastavak "velikosrpskog projekta". A da ovim ideološkim motivima pomažu i finansijski, jasno je kada se zna da su neki dosovski političari i mediji za zagovaranje "otcepljivanja od CG" dobijali "konkretnu podršku" iz Podgorice.

 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM