Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

 

Darko Velimirović

KADA JE KOSOVO POSTALO NEZAVISNO?

U Srbiji trenutno postoje dva politička pristupa rešavanju pitanja konačnog statutsa Kosova. Jedan – većinski, koji podrazumeva stav da Srbija mora biti pitana, te da samim tim mora bitno uticati na rešavanje statusa Kosova, i drugi, manjinski – koji podrazumeva faktičko i zatečeno stanje   statusa u kom se Kosovo trenutno nalazi, što uključuje nezavisnost Kosova u odnosu na Srbiju.

Trenutni status Kosova kao protektorata međunarodne zajednice govori nam da Srbija ima – ili će imati − uticaja na rešenje statusa Kosova, samo u onoj meri u kojoj je deo te iste međunarodne zajednice. Činjenice govore da je Kosovo, Kumanovskim sporazumom, koji je pak rezultat izgubljenog rata Srbije protiv NATO-a, steklo političku nezavisnost od Srbije, ali ne i od međunarodne zajednice.

Zvanična politika Beograda ima uticaj na zbivanja na Kosovu samo u onoj meri u kojoj joj to biva dopušteno od strane međunarodne zajednice. Faktičko stanje na Kosovu govori nam, takođe, da je međunarodna zajednica većinu svojih ovlašćenja prenela i ustupila novoformiranim Kosovskim institucijama. Onog trenutka kada i poslednje ovlašćenje bude ustupljeno institucijama Kosova, a taj trenutak je bliži nego što su mnogi u Srbiji spremni da poveruju, Kosovo će i suštinski postati nezavisno i međunarodno, na ovaj ili onaj način, priznati entitet.

Po svemu sudeći, ovde će nezavisnost Kosova od međunarodne zajednice biti mnogo burnije   dočekana nego što je to svojevremeno bio slučaj sa sticanjem političke nezavisnosti od Srbije, što predstavlja suštinski paradoks koji odslikava celokupnu konfuziju i predstavlja direktan rezultat akutne nesposobnosti i nezrelosti srpske političke elite, decenijama unazad. Kosovo je suštinski postalo nezavisno od Srbije onog trenutka kad je srpska politička elita, umesto da rešava problem Kosova, taj problem instrumentalizovala i upotrebljavala ga u dnevnopolitičke svrhe mitomanskog karaktera, s ciljem očuvanja vlastitih pozicija unutar društvene matrice.

U Srbiji se s takvim žarom govori o Kosovu unutar Srbije da se stiče utisak kako srpska politička elita jedva čeka da za nju glasa oko milion etničkih Albanaca s Kosova. Zamislimo, hipotetički (što je, u ovom trenutku, ravno naučnoj fantastici), da međunarodna zajednica ovog momenta odluči da Kosovo bude integralni deo Srbije, a da etnički Albanci s Kosova odluče da uzmu učešća u svim političkim i demokratskim procesima u Srbiji, uključujući izbore i učešće u svim institucijama sistema.

Na koji i kakav način bi aktuelna srpska politička elita dočekala taj trenutak? Šta bi ta politička elita imala da ponudi milonu etničkih Albanaca s Kosova, sem animoziteta koji je, svesno ili ne, s razlogom ili bez njega, sejala prema ovoj etničkoj grupi tokom predhodnih decenija? S druge strane, šta bi etnički Albanci s Kosova imali da ponude toj istoj srpskoj političkoj eliti?

Dakle, srpska politička elita ne priziva Kosovo u svoje okrilje zbog većinskog Albanskog stanovništva koje naseljava ovu teritoriju, što pak predstavlja faktičko stanje već decenijama, već ovoj i ovakvoj srpskoj političkoj eliti treba Kosovo koje ne postoji u realnosti! To „nepostojeće Kosovo“ podrazumeva samo teritoriju bez sopstvenog većinskog stanovništva koje je čini, to „nepostojeće Kosovo“ podrazumeva isključivo srpske svetinje i isključivo srpsko većinsko stanovništvo. To Kosovo je projekcija srpske političke elite, čije osporavanje danas u Srbiji predstavlja prvorazrednu jeres.

Ostaju pitanja: Šta je to što srpska politička elita smatra „većim od autonomije a manjim od nezavisnosti“ – nije li to naziv za trenutno prelazno stanje Kosova i nije li takav predlog rezultat straha političke elite od konačnog statusa Kosova, što će svakako predstavljati više državnosti Kosova nego što te iste državnosti ima Srbija danas, s Kosovom oko vrata? Zašto srpska politička elita taji od javnosti da je dobijena Studija o izvodljivosti priključenja Evropskoj uniji adresirana na Srbiju, a da se Kosovo ne pominje, ili se u Srbiji veruje da se Kosovo podrazumeva kao njen integralni deo? Zašto vlada Srbije nije pružila garancije Ramušu Haradinaju za privremeno puštanje na slobodu do početka suđenja u Hagu, iako se pomenuti dobrovljno predao poput ostalih, za sada četrnaest, optuženika, za mandata Koštuničine vlade, ako se već smatra da su stanovnici Kosova ujedno i stanovnici Državne zajednice kojoj Srbija pripada? I na kraju, šta je rezultat jednoglasno izglasane dekleracije u parlamentu republike Srbije koja govori o decentralizaciji Kosova? Odgovore na ova pitanja ostavljam čitaocu, ali iz svega navedenog može se steći utisak da ni srpska politička elita više ne veruje u svoju priču o Kosovu.

Ovih dana, srpska politička čaršija digla je prašinu zbog jednog dokumenta čiji je prezenter Goran Svilanović, a koji predviđa potpunu nezavisnost Kosova u nekoliko faza, što bi sve skupa trajalo desetak godina. Srpska politička čaršija je, pri tom, zanemarila jedan mnogo važniji dokument, mnogo uticajnije Međunarodne krizne grupe, koji preporučuje samostalnost Kosova − odmah. Srpska javnost takođe zanemaruje izjave kosovskih političara koji 2006. godinu vide kao godinu sticanja državnosti. Što opet govori o totalnoj konfuziji unutar srpske javnosti i spremnosti srpske čaršije da prati takt političke elite koja ionako nije sigurna šta zapravo hoće s Kosovom, a kamoli kako i na koji način da to i ostvari. Kome je u Srbiji još jasno šta je Koštunica hteo postići time što je pozvao Srbe da na izbore na Kosovu ne izađu, ili šta je Tadić postigao pozivom da se na te izbore izađe? Hoće li ova dvojica tako pozivati, svako na svoj način, i Srbe koji predstavljaju kakvu takvu manjinu u Bosni i Hercegovini, Kanadi, Urugvaju ili Australiji, što su sve teritorije na isti način nezavisne od Srbije kao što je to danas Kosovo, ili će se neko setiti da napravi rezime i da naciji pruži odgovor na pitanje Kosova...

 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM