Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Đorđe Vukadinović

Osvrt na aktuelnu političku scenu

Kakve bi realne posledice na političkoj sceni mogao da izazove Karićev ulazak u parlament? Mislite da će se on zaustaviti na zaplašivanju koje je izazvao "simboličnim" jednim poslanikom ili će krenuti dalje u osvajanje srpskog parlamenta?

- Karić je u političkom smislu prilično skupo platio svoj ulazak u parlament i mislim da se u dogledno vreme neće odlučiti da nastavi tim putem. Bar ne javno. Svi su ustali protiv njega, najavljuje se promena zakona, optužen je za kupovinu poslanika, nazivan lopovom. A povrh svega, dotična "prva lasta" uprkos Bogoljubovom pokušaju da ga proglasi za šampiona demokratije i političkog morala, deluje prilično jadno, čak i nezavisno od verbalnog linča koji je doživeo u parlamentu. Zato mislim da će ovaj primer - bar neko vreme - delovati destimulativno na buduće preletače.    

Mislite li da treba verovati Kariću kada kaže da ima moć da sakupi dovoljno poslanika da sruši Vladu i da li je to njegov cilj?

- Osnovni cilj Karićevog ulaska u politiku bila je zaštita njegovih poslovnih interesa, a prvenstveno Mobtela. To mu se učinilo jeftinijim nego da ih sve po malo finansira i da ga svi, kad dođu na vlast, po malo reketiraju. I nisam siguran da li će mu se na kraju ta računica pokazati ispravnom. Nipošto ne treba potcenjivati njegovu moć, novac i energiju, ali mislim da u njegovim nastupima u poslednje vreme ima dosta nervoze, kao i tipičnog balkanskog hvalisanja. Karićeve političke poruke su sve konfuznije, sustižu ga porodični skandali, gubi živce, a i rejting mu ide naniže. Vladu u ovom trenutku ne može srušiti, ali može da je ljulja i drži pod medijskom vatrom, u nadi da će postići političku nagodbu i sačuvati imperiju.   

Da li je Bogoljub Karić za Vas političar demokratske orijentacije, kao što kaže Vaš kolega Vladimir Goati?

- Ja generalno nisam sklon da partije i ličnosti delim na apriori "demokratske" i "nedemokratske" i mislim da je takva podela koliko besmislena toliko i štetna po Srbiju i njene nacionalne interese. Demokrata je onaj ko se demokratski ponaša - i obrnuto. U tom smislu, meni je ključni kriterijum kako se ko ponaša na političkoj sceni. A način na koji Karić poslednjih godinu dana koristi svoju televiziju daleko je od demokratije i dobrog ukusa. Na stranu što i načelno mislim da je takva koncentracija novca, medija i političke ambicije na jednom mestu pogubna za demokratiju čak i u mnogo stabilnijim društvima nego što je današnja Srbija.       

Je li i ova vlada, kao i Živkovićeva, pred opasnošću da je sruši neki interesni lobi (veruje se da je Karić i tada "pomogao" Orliću u odluci) i da novac, a ne politika, odredi datum sledećih izbora?

- Svuda u savremenom svetu novac igra veliku, često i odlučujuću ulogu u političkom životu, s toga ne treba biti iznenađen ako je i u Srbiji tako. S tim da je ovde to još mnogo ogoljenije i opasnije zbog slabih institucija i nerazvijene političke kulture. Tajkunizacija je realna i teška boljka koja je zahvatila srpsko društvo, kao i većinu zemalja u postsocijalističkoj tranziciji. Na tu opasnost treba upozoravati i boriti se koliko može. Samo, ne bi bilo dobro da se po principu "držte lopova" kola slome samo na Bogoljubu. Borbu protiv Karića kao simbola "tajkunizacije Srbije" vešto koriste neki drugi tajkuni i centri moći, ne bi li tako zaštitili sopstvene interese, obezbedili političku podršku i eliminisali jednog opasnog suparnika.

Imate li utisak da u ovom trenutku zapravo niko i ne želi da sruši Vladu? Skoro da je evidentno da radikali pokreću inicijative za smenu Vlade koje u parlamentu ni sami ne podržavaju i da upravo oni čuvaju leđa Koštunici...

- Ne može se baš reći da Radikali čuvaju leđa Koštunici, ali je jasno da mu nisu ni onako beskompromisna opozicija kakva su svo vreme bili DOS-u, a povremeno Miloševiću. No, nisu tu u pitanju neke naročite simpatije, nego je reč o prostoj političkoj računici. Radikali ni za živu glavu ne žele još jednu relativnu izbornu pobedu, a da i nakon nje ostanu izvan vlasti. Sem toga, oni još nisu dovršili svoju unutrašnju transformaciju, niti raščistili sa sobom oko prirode i dužine Šešeljevog "službenog puta". U principu, vreme radi za Radikale, ali će i oni morati još više raditi na sebi i na popravljanju svog imidža - naročito pred stranim diplomatama i među domaćom intelektualnom elitom.

Koju ulogu, po Vašem mišljenju, igra DS - ruši Vladu ili pregovara oko učešća u njoj?

- Rekao bih da DS radi i jedno i drugo. I baš zato nema naročitog uspeha ni u jednom. Zapravo, mislim da su i u DS-u svesni da u ovom trenutku nisu u stanju da sruše vladu, a najavljena "oštra antivladina kampanja" je više u funkciji unutarstranačke potrebe da spreče odliv radikalnijih simpatizera prema Čedi Jovanoviću. Mislim da to nije najbolja računica, a možda tu, zapravo, i nema neke naročite strategije nego je prosto reč o konfuziji i sukobu različitih koncepcija unutar DS. S druge strane, u vladu ih niko iskreno ne poziva, a i među rukovodstvom DS nema konsenzusa oko toga da li bi im se uopšte isplatilo da u ovom trenutku ulaze u vladu.   

Pošto je ustav najlogičniji put do izbora, a niko ne podstiče rad na njegovom donošenju, utisak je da se nikom ne žuri da odmeri snagu na izborima. Čak ni DS-u koji tvrdi da uživa podršku veću od one koju imaju sve partije vladajuće koalicije zajedno. Delite li taj utisak?

- Siguran sam da izbori u ovom trenutku ne bi doneli novi kvalitet na političkoj sceni, osim što bi na njima Karić "legalno" postao parlamentarna stranka, a Radikali i DS nešto popravili svoj rezultat. Na izbore se u ovom trenutku žuri samo Kariću i Čedi Jovanoviću. Svi ostali, uključujući i dve glavne opozicione stranke DS i SRS, manje su zainteresovani i kalkulišu. I upravo u toj neodlučnosti i nepomirljivosti glavnih opozicionih stranaka leži po malo paradoksalna snaga ove, naizgled, "slabe" Koštuničine vlade. Tom vladom je malo ko zadovoljan. Verujem da nije zadovoljan čak ni premijer, niti same stranke koje su je formirale, ali je svi tretiraju kao neku vrstu "prelaznog" i ipak "manje lošeg" rešenja nego da se vlasti dokopaju oni drugi. Takva "privremena" rešenja mogu da traju veoma dugo. Pogotovo ovde gde su privremenost, krpež i snalaženje od danas do sutra postali način života.   

Da li Vam se, u periodu koji sledi, verovatnijom čini kombinatorika po kojoj bi "demokratske snage" primile u koaliciju Karića ili radikale? Šta je za Vas prihvatljivije?

- Već sam rekao da ovde ne postoje ni "demokratski" i "antidemokratski" blok, niti neka prirodna savezništva, već samo goli interesi vladajućih političkih i ekonomskih oligarhija. Pa DS i DSS su već skoro pet godina najljući politički protivnici - razmenjivali su najgore optužbe, bilo je i hapšenja i izbacivanja iz parlameta - pa opet svo to vreme sarađuju i dele vlast u Beogradu. Dakle, odlučivaće trenutni odnos snaga i procena glavnih igrača šta im u tom času najviše odgovara - a onda će tu odluku da zaogrnu demokratskim, reformskim ili patriotskim parolama. Ipak, mislim da, ukoliko bi odlučivali onako "po srcu", DSS bi, gledano u celini, ipak išao rađe sa radikalima - i oni sa njim - a DS sa Karićem. Karić je spreman da ide sa svima. A i Velja Ilić bi na čelu neke koalicije lokalnih političkih snaga mogao da bude dobra udavača. Takođe, ne treba zaboraviti na Socijaliste. Njih opet svi nekako unapred otpisuju, ali ja mislim da bi, ukoliko se totalno ne pocepaju i ako se kako-tako pomire sa Miloševićem, ponovo mogli imati odlučujuću ulogu pri formiranju buduće vlade. I svetski trendovi i naše tranzicione muke sa divljim kapitalizmom idu na ruku levičarskim idejama. Samo je pitanje da li će i ko uspeti da to nezadovoljstvo artikuliše i kapitalizuje. Što se pak mene lično tiče - ja sam za konsenzus oko ključnih državnih pitanja i za koncentracionu vladu   koja bi pokušala da sabere ovo malo političke pameti i snage što nam je preostalo. U protivnom - crno nam se piše.             

(Intervju Vecernjim novostima -

Razgovarala: Dubravka Vujanović)

 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM