Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

Rušenje Vlade «na foru»:

Dušan Ilić

IZMEĐU IDEOLOGIJE, SAVESTI I MANDATA

Skupština Srbije usvojila je Zakon o budžetu za 2006-u godinu i time uvela vladu Vojislava Koštunice ne u treći mesec (kako su svi, ali baš svi prognozirali), nego u treću godinu svog rada.

Budžet naravno nije samo običan računovodstveni dokument kojim se planiraju prihodi i rashodi. Budžet je najbolji pokazatelj kakvu će politiku voditi jedna Vlada, bilo da se radi o zdravstvu, socijalnim davanjima ili o poreskoj politici.

Kroz budžet će se ogledati i odnos Vlade prema zakonodavstvu, lokalnoj samoupravi, ljudskim i manjinskim pravima, unutrašnjim poslovima. Budžet ima ne samo svoju političku nego i ideološku pozadinu.

Kakvu ekonomiju želimo? Da li će Vlada podržavati male preduzetnike ili će se okrenuti velikim svetskim kompanijama?... Sve se to vidi iz jednog budžeta.

I umesto da se mediji, stručna i politička javnost bave analizom onoga što nas kroz budžet čeka u idućoj godini, svi pričaju i pišu o mandatima i o životnim iskušenjima dvoje statista u propaloj političkoj predstavi koja se zvala: «Rušenje Vlade «na foru» ili   pucanje Srba u sopstvene noge».

Šta je to što može da natera poslanika vladajuće većine u parlamentu jedne zemlje, da sruši sopstvenu vladu u trenutku kada ta ista vlada počinje pregovore o budućem statusu jednog dela sopstvene teritorije? O uspešnosti te iste vlade u   početku razgovora sa EU da i ne govorimo!

Šta je to što raspolućenu stranku predsednika republike može da nagna da posegne za rušenjem pregovaračkog tima u kome učestvuju savetnici tog istog predsednika ?

Nema logičnog odgovora na ova pitanja. Nema iz prostog razloga što motivi za ovaj jadni pokušaj rušenja Vlade ( što bi rekli mangupi «na foru» ) nemaju nikakvog uporišta u logici.

Nema tu ni logike ni ideologije, a nema ni savesti.

Ako poslanici nisu bili zadovoljni budžetom, zar nisu mogli da to kažu svom ministru pa makar i sa govornice?

Ako je G17 stranka koja se zalaže za slobodnu konkurenciju u svim sferama društva, bilo je prirodno da njeni razočarani poslanici kažu da im smetaju levičarski ustupci manjinskoj podršci socijalista.

Na kraju, mogli su da vrate mandat ako ih baš toliko boli stomak od napuštanja programskih načela za koja se zalažu. Sigurno bi svoje kvalitete mogli da pokažu na drugim mestima.

S druge strane, zar rasprava o budžetu nije bila sjajna prilika da se jedna opoziciona stranka predstavi kao autentični predstavnik evropske socijalističke internacionale?

Zar ima bolje prilike za predstavljanje svojih rešenja za socijalne probleme koji pritiskaju naše građane od rasprave o budžetu?

Zar nije bilo prirodno pružiti   podršku predsedniku republike u njegovoj politici   kroz brojne amandmane i raspravu?

Zar nije na raspravi o budžetu trebalo braniti, inače vrlo diskutabilnu tezu, da je priča o standardu građana važnija od Kosmetskog pitanja. Trebalo je da DS upravo na raspravi o budžetu dokaže, ako može, da građanina sa punim stomakom ne interesuje to što nema krov nad glavom...

Ovo su logična pitanja iza koji stoje jasni vrednosni sudovi.

Svima koji se nisu politički obrazovali na dnevnoj i periodičnoj štampi savršeno   je jasno da stranke pored organizacije i politike, moraju da imaju i ideologiju.

Jasno je   i da političari, a time i poslanici moraju   imati jasno izgradjen sistem vrednosti za koji se kroz političke stranke i zalažu.

Nije sve u bojkotu i u udaranju u talambase. Nije sve u rušenju Vlade samo radi pukog prikazivanja trenutne brojčane nadmoći.

Na žalost, mnogi našim političarima to nije jasno. I ne samo njima. Malo je ljudi u ovoj zemlji koji razmišljaju dugoročno. Oni drugi su bučniji i ambiciozniji. Neki od njih stignu i u parlament mada uglavnom slučajno.

Ipak, takvi   vrlo lako izgube kontakt sa stvarnim svetom.

Pošto ih ideologija nikad nije ni interesovala, a savest su su stavili drugima na raspolaganje, logičan je sled stvari što su posle samo dve godine ostali i bez političke budućnosti i bez mandata.

Bilo bi nepravedno ovu političko-pozorišnu ktritiku završiti, a ne spomenuti i medije koji su junake ove groteske doveli u zabludu da nisu usamljeni u svojoj pseudo-stvarnosti.

Danima se pisalo i govorilo o desetinama poslanika koji samo što nisu napustili vlast i prešli u opoziciju, odnosno u novu vlast.

Ni reči o samom predlogu budžeta, ni slova o politici vlade u idućoj godini.

Budžet je tako umesto da kao instrument politike vlade bude podložan kritici javnosti, postao prečica da parlamentarna i vanparlamentarna opozicija, u zajedničkim naporima sa vlasnicima medija, sruši Vladu.

Naravno, to se nije dogodilo isto kao što se nije dogodilo ni prošle godine.

Pošto se engleska politička i medijska elita   školuje na Oksfordu, a naša na iskustvu, može se očekivati da će ovakvih pokušaja vođenja politike na «na foru» biti još.

(Autor je poslanik u Skupštini SCG)

 

 

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM