Vanja J. Vučenović
MEDIJSKA PRIPREMA ZA "MILOSRDNI ANĐEO II "
Karikature «bez granica»
Da «slika govori više nego hiljadu reči», svedoče poslednja događanja, koja su uznemiril a međunarodnu javnost a radikalizovala velik deo islamskog sveta, a povodom objavljivanja serije «kontroverznih» karikatura proroka Muhameda u uglednom danskom časopisu «Jyyllandposten». Nešto kasnije, iste ili slične «uvredljive» karikature našle su mesto i u mnogim časopisima širom čitave Evrope, u Francuskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i u drugim zemljama.
Naime, sve je počelo, u Kopenhagenu (u Danskoj), gde inače živi autor romana, u kom se govori o životu proroka Muhameda, dečiji pisac Ko Blutjen. On je, navodno, tokom pripreme teksta romana za štampu, kontaktirao nekolicinu danskih ilustratora, u želji da svojim crtežima (koji su se odnosili na proroka Muhameda) upotpune sadržaj njegovog romana. Svi su ilustratori, osim jednog, odbili saradnju sa danskim piscem ne želeći da se grubo izruguju sa svetinjama muslimanske religije, možda i iz straha od moguće ljutite reakcije "druge strane". Međutim, nedugo zatim, Blutjena su kontaktirali ljudi iz pomenutog danskog časopisa u nameri da utvrde «ko se to u Danskoj plaši proroka Muhameda». Časopis je uspeo da okupi dvanaest danskih karikaturista, te je posao vezan za karikature završen septembra 2005, kada su iste po prvi put i objavljene.
Početkom ove godine, ista serija karikatura ponovo je ugledala svetlost dana u «Jyyllandposten»- u , i ovog puta izazvala revolt celokupnog islamskog sveta i pokrenula lavinu protesta, koji ne samo da se ne stišavaju, već prete da se pretv ore u «nešto mnogo ozbiljnije i dramatičnije». U vezi s ovim «incidentom», u javnost je izašao i Mons Brikenbirgo , predsednik Danskog udruženja novinara, ističući da je cilj celokupnog projekta bio da se ukaže na «autocenzuru u medijima». «Niko nije pokušavao da crtežima napadne neku grupu ili pojedinca, već da ukaže na važnost izbegavanja autocenzure» , kaže on. O nastalom međunarodnom incidentu, čovek od koga je sve počelo, Blutjen, ističe: «Ovde više nije reč o mojoj knjizi – već o demokratiji, slobodi govora i najvažnijem pitanju: kako se odnositi prema fundamentalističkim verskim uverenjima u demokratskim društvima» . (izvor - BBC ).
U isto vreme, iz zemalja Bliskog Istoka, u kojima su posle masovnih protesta učestale pojave kamenovanja danskih ambasada, paljenja danskih zastava, šalje se nedvosmislena poruka čitavoj «demokratskoj» Evropi, ali i SAD , da muslimani neće tolerisati njihovo «nedolično» ponašanje, kojim se udara na same osnovne postulate Islama.
Neki to vole «nuklearno»
Iz svega navedenog, nameće se sledeće pitanje. Da li u pozadini objavljivanja neumesnih verskih karikatura, prvo u Danskoj, a zatim i u drugim zemljama «slobodoumne» Evrope uistinu stoji samo «nezasita glad» za slobodom od svakog vida cenzure u novinarstvu, ili možda i nešto "ozbiljnije"? Provaljene veze ključnih ljudi ovog lista sa nekim moćnim krugovima "međunarodne zajednice" i ekspresno udaljavanje urednika koji se ponudio da objavi karikature o "svetinjama drugih" nam govori da je nešto uistinu "trulo" u državi Danskoj.
Ono što upada u oko jeste okolnost da su se sporne karikature pojavile na tlu Evrope, koja za razliku od "američkih krstaša" nije do sada ušla u konfrontaciju sa muslimanskim svetom. I pored vidljive sekularizacije čitavog evropskog područja, i činjenice da Hrišćanstvo više nema, kao nekada, značaj integrativnog faktora evropskih naroda, ne smemo zapostaviti činjenicu da je današnja Evropa, bez obzira da li govorimo o Zapadu ili Istoku, nastala i razvijala se na hrišćanskoj tradiciji i kulturi. Kao takva je ipak tolerantna i svesna značaja verskog opredeljenja i tradicije u životu svakog pojedinca. Pomalo je nelogično kako su se te antimuslimanske karikature pojaviše u «tolerantnoj» i multikulturnoj EU (i naročito Danskoj), a ne u SAD u kojoj su izuzetno aktivni protestantski fundamentalisti i antiislamska osećanja naročito posle 11. septembra. Čak je izostalo prenošenje tih karikatura na teritoriju SAD (osim ako ne računamo jedan beznačajan studentski list iz unutrašnjosti).
Da bi se stvar razjasnila potrebno je ukazati na neke bitne međunarodne momente, koji se ne bi smeli zanemariti, u svetlu analize incidenata vezanih za pomenute karikature. Naime, ovaj međunarodni problem javlja se "baš slučajno" u trenutku «zategnutih do pucanja» odnosa SAD i Irana, a zbog «nedozvoljenog» iranskog razvijanja sopstvenih nuklearnih potencijala.
Poznato je da je Amerika nedavno «preventivno» osudila Iran, tvrdeći da isti razvija nuklearno oružje, i time ugrožava celokupnu međunarodnu bezbednost, kao i bezbednost i « vitalne interese » SAD. Iran je, međutim, izričito odbacio svaku optužbu SAD kao neosnovanu, ističući da razvija nuklearni program, ali u čisto mirnodopske i naučne svrhe. Očekivano, ovaj odgovor Irana nije «zadovoljio» međunarodnu zajednicu (pre svega SAD), koja je i dalje čvrsto uverena u «loše nuklearne namere » Irana. Stoga, ukoliko Iran bude i dalje «neposlušno» odbijao nuklearne preporuke sa Zapada, vojna intervencija (poučeni iskustvom Iraka) se čini kao sasvim izvesna opcija u naredn om periodu . U tom smislu, u SAD, političari iz obe glavne partije su izjavili da bi Vašington trebalo da uzme mogućnost vojne intervencije protiv Irana ako to bude neophodno ( izvor - « BBC»).
U međuvremenu se situacija na Bliskom Istoku poslednjih nekoliko dana dodatno zakomplikovala. Povod za to je rušenje džamije Al Askari u gradu Samari (u Iraku), koja se nalazi na oko 90 kilometara severno od Bagdada. Pomenuta džamija, inače jedno od najvećih šiitskih svetilišta (poznata i pod nazovom «zlatna džamija»), uni š tena je u snažnoj eksploziji, za koju se pretpostavlja da je navodno izazvana postavljanjem vrlo razornog eksploziva. Pravi uzrok eksplozije još nije poznat, međutim, nagađa se odgovornost za pomenuti incident najverovatnije snosi sunitska verska zajednica u Iraku. O ozbiljnosti mogućih posledica navedenog događaja svedoči izjava Hazima al Naimia, profesora političkih nauka na Univerzitetu „ Mustanisirija“ u Bagdadu: «Za šiite je rušenje džamije u Samari napad koji bi se mogao uporediti sa rušenjem svetilišta u Meki, koje je sveto svim muslimanima . Ovaj napad je zapravo džinovski korak ka građanskom ratu u Iraku “. (izvor – «Blic»). To strahovanje potvrđuju i vesti na terenu koji govore o otpočinjanju unutarmuslimanskih ratnih sukoba.
S druge strane , duhovni vo đ a Islamske revolucije ajatolah Sejed Ali Hamenei izjavio je nedvosmisleno da iza skrnavljenja šiitskog svetilišta u Samari stoje SAD, koji na taj način žele da izazovu etnički i verski sukob u Iraku («IRNA» - Novinska agencija islamske republike). Na koji način objasniti ovu prividnu ili realnu protivrečnost?
Kada vam nešto u politici nije najjasnije, pokušajte kao i u kriminalističkoj istrazi, da analizirate kome je u interesu da se u Evropi i u muslimanskom svetu radikalizuju stvari, i dolije ulje na već potpaljenu ratnu vatru.
Zanimljivo je u tom svetlu protumačiti i istup iranskog predsednika Mahmuda Ahmadinedžada jednom arapskom mediju u kom je kao glavne krivce za «proizodnju karikatura», ali i za rušenje šiitske svetinje na jugu Iraka prozvao SAD i Izrael. On će naravno to možda izjaviti i ako to nije tačno, ali se tu ipak postavljaju neka pitanja. Da li potpirivanje antievropskih osećanja u muslimanskom svetu ( slika iz knjige «Velika šahovska tabla», autor Zbignjev Bžežinski) evidentno sužava mirotvoračke napore briselskih lidera, ali i antiratno raspoloženje već umorne Evrope? Da li se ovakvim š i itsko-sunitskim sukobima slabi sposobnost muslimana da se jedinstvenije odupru daljnjem prodoru "zapadnih krstaša" (kako ih zove Bin Laden) u regionu Zaliva?
Ukoliko postoji skrivena namera, jedan od ciljeva "kreatora" ili "spin doktora" događaja ovog tipa (vezanih kako za karikature, tako i za rušenje muslimanskih svetinja), mogao bi se ogledati u očekivanju povratne reakcije na isti taj ispad, a koji će opet poslužiti za neku novu «preventivnu» akciju, pa makar se ona svodila na upotrebu vojne sile.
Međutim, i u takvoj «krajnjoj nameri» potrebno je obezbediti, barem mlitavu, podršku Evrope u slučaju intervencije, koja je "opstruirala" američki rat protiv Sadama (barem to tako vide neokonzervativci) koji po naknadnom priznanju nije imao ono zbog čega su ga napali – oružje za masovno uništenje. Da bi SAD imala zaštićene bokove u svom "novom preventivnom krstaškom ratu", ali i da bi se izvršio pritisak na evro-političare da prekinu veze sa Teheranom. Ako se uzme u obzir da je u igri i prelazak Iranaca sa petrodolara na patroevre, onda je pored geopolitičkih motiva za rat važan i monetarni.
Da bi se suzbio taj iranski, mogli bi reći očajnički, manevar prema Briselu bilo je potrebno generisati ili naduvati neki događaj koji bi napravio jaz između evropljana i muslimana.
J asno je svakom ko imalo poznaje realne odnose da u savremenim međunarodnim odnosima radi postizanja realnih ili umišljenih političkih ili ekonomskih ciljeva se koriste skoro sva ili sva raspoloživa sredstva. Od medijskih manipulacija i spinovanih afera do podzemnih operacija u kojima se prepliće svet obaveštajnih struktura, vrhova multinacionalnih kompanija i terorizma kao u novom Klunijevom filmu «Sirjana». U tom smislu nije nika ka v znak opsednutosti "teorijama zavere" ako se posumnja da iza ove priče o karikaturama ("milion dolara za glavu karikaturiste") i o prikazivanju brutalnih snimaka mučenja Iračana od strane zapadnih vojnih formacija, koje se rekli smo pojavljuju "baš kad treba" stoje medijsko-politički štabovi. Najmanje je bitno da li su ove medijske operacije u celini isfabrikovane ili su samo iskorišćene i "usmerene u pravom smeru".
Pojava karikatura i slika torture bi se mogla tumačiti i kao svojevrsno «isp i pavanje pulsa» kako Evropljana tako i islamskog sveta, a u slučaju najavljenih "intervencija" u regionu Bliskog Istoka. Kao što je za bombardovanje Srbije bilo potrebno ili generisati ili prenaduvati "humanitarnu katastrofu" tako je i za moralno opravdanje "Milosrdnog anđela II" potrebno konsternirati zapadne nacije, a naročito E vropljane od moguće varvarske pretnje sa Istoka (ma koliko ona realna bila dugoročno gledano). Moguće je da se ovim testira i spremnost muslimanskog sveta, naročito sunitskih A rapa da priteknu u pomoć svojoj šiitskoj persijskoj "braći" ako i kada dođe do "preventivnih udara".
Ne bi bilo opravdano ako se ne bismo osvrnuli i na geopolitičku i geoekonomsku dimenziju vrlo mogućeg vojnog udara. Dobro je poznato da kaspijski region i Bliski istok, a Iran pripada i jednom i drugom, kriju ogromnu većinu preostalih rezervi nafte. Iran je zemlja koja ima velike rezerve nafte i koja ima izuzetno važan položaj u tom delu sveta. Ova zemlja izuzetno bogate istorije i duge imperijalne tradicije, predstavlja poslednju zaista nezavisnu državu muslimanskog sveta. Kao most između Srednjeg Istoka i Centralne Azije ona je najveća prepreka potpunoj kontroli oba regiona. Stoga je često bila meta svih onih imp e rijalnih sila koji su hteli da kontrolišu ovaj region i znatno šire od njega. Put za Centralnu Aziju koja je ciljni prostor uklinjavanja SAD između Rusije i Kine neminovno vodi preko Persije.
|