Tamara Skrozza
KOLEGIJALNOST, ZANAT NAJSTARIJI
Vlasnik
TV Pink poznat je kao čovek koji se ne libi da odreši svoju
pozamašnu kesu i da finansijski stane iza projekata koji na prvi
pogled nemaju nikakve veze s njim, ali je isto tako poznat i kao
neko ko kesu ne dreši vođen isključivo humanitarnim i kolegijalnim
razlozima. Pošto je formalno-pravno Mitrović čist kao suza, javnosti
je prepušteno da nagađa o pravim razlozima njegove kolegijalne
pomoći, a članovima Saveta Republičke radiodifuzne agencije da, kako
znaju i umeju, izađu iz još jednog skandala u kome su glavni akteri
Taman čovek pomisli da će avgust 2006.
biti mesec velikih medijskih transfera, iznenađujućih personalnih
rešenja, gromoglasnih reklama za nove nacionalne emitere i
spektakularnih najava još spektakularnijeg programa, kad ono – opet
problemi. Zahvaljujući otkriću advokatskog tima BK televizije da je
TV Košava pozajmila 18 miliona dinara od TV Pinka i tim novcem
uplatila depozit na konkursu za dodelu nacionalnih frekvencija,
članovi Saveta Republičke radiodifuzne agencije i glavni akteri tog
konkursa opet su na tapetu i opet među vestima dana. Gde se, s
manjim pauzama, nalaze još od 20. aprila 2006. kada je saopštena
odluka o dodeli frekvencija.
Uz kontradiktorna pravna i ekspertska
tumačenja, teške reči, međusobne optužbe i veoma povišene tonove,
atmosfera trenutno najviše liči na onu kafansku, kad posle duge i
pijane noći krene mlaćenje razbijenim flašama i kad se više ne zna
ni ko pije, ni ko plaća.
VELIKO
PRANJE
Šta se, dakle, dogodilo? Poslednjeg dana
za podnošenje prijava na konkurs za dodelu nacionalnih frekvencija,
27. marta 2006, TV Pink je (na osnovu prethodno potpisanog ugovora o
beskamatnom zajmu) uplatio TV Košavi 18 miliona dinara, a taj novac
je istog dana uplaćen na račun RRA kao depozit za prijavu na
konkurs. Tokom aprila 2006, TV Košava se našla na spisku kandidata
čija dokumentacija ispunjava sve zadate uslove, a 20. aprila
odlučeno je da se, u "koaliciji" sa Televizijom Hepi, nađe i na
spisku onih koji su dobili pravo da emituju program na teritoriji
čitave Srbije. Iako se ni u Zakonu o radio-difuziji, ni u
kriterijumima za dodelu frekvencija nigde eksplicitno ne navodi da
jedan kandidat ne sme da pozajmljuje novac drugom kandidatu, ova
novčana transakcija diskutabilna je kako god da se posmatra.
Tu je, pre svega, pitanje poslovanja TV
Košave, odnosno činjenica da su kandidati za frekvencije morali da
pruže dokaze o svojoj ekonomskoj samoodrživosti i "adekvatnu i
uverljivu garanciju budućeg poslovnog uspeha". Tokom razgovora sa
predstavnicima Saveta RRA, baš kao i u pratećoj dokumentaciji, TV
Košava/TV Hepi najavili su da će u svoj program u sledećih nekoliko
godina investirati 32,5 miliona evra, što je bio jedan od važnijih
kriterijuma na konkursu. U prevodu, firma koja nije bila u stanju da
skupi čak ni 200.000 evra, pružila je "uverljive garancije budućeg
poslovnog uspeha" i obećala ulaganja 15 puta veća od sume koju u
startu nije uspela da prikupi. Predstavnici BK TV-a tvrde da su
članovi Saveta RRA posedovali dokumentaciju o zajmu i da su je
namerno "prevideli", dok Savet tvrdi da mu je ta dokumentacija
dostavljena tek u ponedeljak 7. avgusta 2006.
Ni jedna ni druga varijanta, međutim, ne
umanjuju krivicu Saveta. U slučaju da su imali saznanja o zajmu,
krivica je očigledna: nisu uzeli u obzir ili bar nisu objavili
informaciju koja je mogla bitno da utiče na rezultate konkursa. U
slučaju da o pozajmici ništa nisu znali, postavlja se pitanje na
osnovu čega su zaključili da je TV Košava u stanju da ispuni
obećano. Kakve je garancije ta kuća mogla da ponudi? Na čemu je
bazirala optimistične prognoze o budućem poslovanju? Da li je moguće
da je, u slučaju dodele nečega što se smatra nacionalnim resursom,
bila dovoljna samo puka reč i koji papir pride? Naravno,
odgovarajući na ova pitanja, Savet uvek može da se poziva baš na taj
"papir pride" i da od sada do večnosti tvrdi da je sve što je
posedovao ukazivalo na platežnu sposobnost TV Košave, kao i da se
pritom postupalo po slovu nedorečenog i sakatog Zakona o
radio-difuziji. Taj scenario se zapravo već događa: predsednik
Saveta Nenad Cekić je u izjavi za B92 rekao da ne bi glasao za TV
Košavu da je imao informaciju o zajmu, dok je na pitanje o
mogućnosti da frekvencija bude oduzeta toj kući objasnio da se to ne
može dogoditi zahvaljujući zakonu Radeta Veljanovskog i Miroljuba
Radojkovića (inače, najglasnijih kritičara rada Saveta).
Za razliku od Saveta, Televizija Košava
nema baš nikakav argument kojim bi mogla da se brani. Pozajmljivanje
novca nije protiv zakona, ali je informacija o pozajmici ipak bila
jedna od bitnijih u kontekstu dodele nacionalnih frekvencija –
tačnije, bila je jedna od onih koje se nikako nisu smele sakriti, pa
makar to u startu diskvalifikovalo kandidata.
SVOJ
SVOME
U čitavoj toj priči, najmističnija je
uloga TV Pinka. Zvanično, oni su se u funkciji zajmodavca našli iz
kolegijalnih razloga. Isto tako zvanično, nikakvih pravnih prepreka
u tom smislu nije bilo. "Nismo im pare ni poklonili, niti smo ih
finansirali. Obavezni su da nam ih vrate u roku. To smo uradili s
ciljem da pomognemo poslovnim partnerima da premoste teškoće u
kojima su se našli i to je pravno čista stvar", objasnila je za
"Večernje novosti" od 5. avgusta PR Pinka Tanja
Vojtehovski-Stevanov, ističući pritom još da su Pink i Košava
članice Asocijacije profesionalnih emitera Srbije "što podrazumeva
saradnju na svim poljima". Dan kasnije, u prilično emotivno sročenom
saopštenju prosleđenom medijima, TV Pink je naveo da "hajku" protiv
njih vode "gubitnici na konkursu" i da je u pitanju "obmanjivanje
domaće strane i domaće javnosti". Takođe, istaknuto je da su
"devedesete prošle", da je u "civilizovanom svetu normalna stvar da
emiteri i članovi udruženja sarađuju na ovakav način" i da
"civilizovano poslovanje predstavlja zdravu konkurenciju".
Da je Željko Mitrović kojim slučajem
romantičar operisan od svakog osećaja za materijalno, svemu ovome
još bi se i moglo poverovati. Pošto to svakako nije slučaj, red je
da se pozabavimo kontekstom. Vlasnik TV Pinka poznat je kao čovek
koji se ne libi da odreši svoju pozamašnu kesu i da finansijski
stane iza projekata koji na prvi pogled nemaju nikakve veze s njim,
ali je isto tako poznato da kesu ne dreši vođen isključivo
humanitarnim i kolegijalnim razlozima. Iza svake njegove finansijske
pomoći, bar do sada, stajao je jasan interes: a) da se TV Pink
približi publici kojoj nije blizak, b) da se konačno ili bar
privremeno zaboravi bliskost te kuće i samog Mitrovića Miloševićevom
režimu, ili c) da se, na duže staze, zaradi mnogo više nego što se u
startu uložilo.
Sve to, naravno, upućuje na zaključak da
je Mitrović pozajmljujući novac TV Košavi u glavi imao nekakav plan
– tim pre što je i njegova kuća učestvovala na konkursu za
nacionalne frekvencije i što joj, samim tim, nije odgovaralo da
finansijski pomaže svoje direktne konkurente. Glavna čaršijska priča
svodi se na teoriju da je zapravo želeo da pomrsi konce RTL-u kao
glavnom konkurentu na tržištu zabavnog i lako svarljivog programa,
odnosno da mu je više odgovarala konkurencija u vidu finansijski
nemoćne Košave nego moćnog i uhodanog RTL-a. Pored toga, jedna od
hipoteza jeste i ona o koncentraciji medijskog vlasništva, tj.
varijanta u kojoj Mitrović, korak po korak, zapravo postaje
nezvanični vlasnik još neke nacionalne televizije. U tom smislu,
najkonkretniji je bio Rade Veljanovski, profesor na Fakultetu
političkih nauka i jedan od autora Zakona o radio-difuziji:
"Prilično je neverovatno da se jedna televizija tu rukovodila
isključivo prijateljskim razlozima. Iako ne mogu da tvrdim da je baš
o tome reč, to može da liči na slučaj Berluskoni u Italiji, kada
jedna bogata televizija pozajmljuje novac malim stanicama i na kraju
formira svoju televizijsku mrežu." Naravno, ovakve i slične teorije
nemoguće je dokazati: formalno pravno, Mitrović je čist kao suza, a
mašti svekolike javnosti prepušteno je da se bavi pravim razlozima
njegove kolegijalne pomoći. Veljanovski u razgovoru za "Vreme" ipak
ističe da bi Savet RRA, u čije zadatke spada i monitoring medija,
sada trebalo da obrati pažnju na program TV Pinka i TV Košave i
naknadno utvrdi eventualne nezakonite aktivnosti.
SVETLA
BUDUĆNOST
Kada je svojevremeno najavljivano
donošenje Zakona o radio-difuziji, nisu se štedele reči o
"sređivanju etra", "uvođenju reda", "ustanovljavanju pravila".
Četiri godine posle njegovog usvajanja, dve godine posle izmena
Zakona i nepuna četiri meseca od završetka konkursa za dodelu
nacionalnih frekvencija, situacija ne deluje nimalo sređenija nego
što je bila u, npr. Miloševićevo doba. Jednoj stanici zabranjeno je
emitovanje pod vrlo sumnjivim okolnostima, pred Vrhovnim sudom
nalazi se nekoliko tužbi gubitnika na konkursu, frekvencije za
emitovanje još nisu dodeljene, pa se samim tim ne zna ni kad će
pobednici na konkursu morati da počnu s emitovanjem. U međuvremenu,
izmene Zakona kojima se produžava rok za početak emitovanja, kojim
se smanjuju finansijske obaveze radio-stanica i kojima se povećava
uticaj Vlade na sastav Saveta Republičke radio-difuzne agencije
usvojene su u Skupštini, ali ih predsednik Srbije Boris Tadić nije
potpisao. Iako su mnogi taj čin ocenili kao hvale vredan pokušaj
odbrane medija, te izmene biće ipak usvojene ukoliko se u toj formi
ponovo nađu pred poslanicima tokom jesenjeg saziva. Istovremeno,
ekspertiza urađena pod pokroviteljstvom OEBS-a ukazala je na mnoge
nepravilnosti u dosadašnjem toku konkursa, a oglasio se i Savet
Evrope s porukom da bi "razvoj radio-difuzije trebalo da bude u
skladu sa standardima Saveta Evrope, koje je Srbija, kao članica te
organizacije, prihvatila". U kontranapadu, grupa medijskih kuća koje
su dobile nacionalne frekvencije, baš kao i članovi Saveta RRA,
optužili su i OEBS, Savet Evrope i novinarska udruženja da rade u
interesu nekih kandidata na konkursu, pre svega RTL-a. Iz tog štaba,
međutim, ovaj put nije bilo reakcije i, kako "Vreme" saznaje, neće
je ni biti u skorije vreme.
Da bi stvar bila još haotičnija nego što
jeste, pojavila su se različita tumačenja roka za početak emitovanja
programa. U polemici u "Večernjim novostima" krajem jula 2006, Rade
Veljanovski istakao je da je za početak emitovanja Zakonom predviđen
rok od dva meseca od završetka konkursa i da su novi emiteri već
morali da počnu s programom. Zamenik predsednika Saveta RRA
Aleksandar Vasić odgovorio je tezom da se propisani rok odnosi na
vreme od trenutka kada Republička agencija za telekomunikacije izda
tehničke dozvole za emitovanje što se još nije dogodilo, "a očekuje
se uskoro". "Dobijanje tehničkih i dozvola za emitovanje trebalo je
da bude regulisano još pre početka konkursa. Zakon je predvideo da
je zapravo reč o jedinstvenoj dozvoli, odnosno o sistemu ‘sve na
jednom šalteru’ gde se podrazumeva da stanica koja pobedi na
konkursu ispunjava sve uslove i unapred ima garantovanu tehničku
dozvolu", objašnjava Veljanovski za "Vreme".
Konačno, kao i u prethodnih nekoliko
meseci, opet se postavlja pitanje dalje sudbine Saveta. Ministar
kulture Dragan Kojadinović, po ko zna koji put opet najavljuje
poništavanje konkursa o dodeli frekvencija i inicijativu za
izglasavanje smene članova Saveta, dok mu (takođe po ko zna koji
put) predsednik Saveta Nenad Cekić poručuje da njegovo ministarstvo
sa Savetom nema nikakve veze. "Kad se ima u vidu sve što se sa
Savetom događalo, ima dovoljno razloga da se postavi pitanje
njegovog legitimiteta. Međutim, mi smo pravili Zakon tako da taj
postupak nije baš jednostavan. Naravno, nismo očekivali da će Savet
biti takav kakav je", kaže Rade Veljanovski, napominjući da Dragan
Kojadinović zaista ne može da smenjuje članove tog tela.
Zaista porazno zvuči, ali na kraju ispada
da je u ovom trenutku poznat jedino spisak onih koji su pobedili na
konkursu za dodelu frekvencija. Spisak nepoznatih stvari znatno je
duži – počevši od pitanja šta će se desiti ukoliko Vrhovni sud
zaključi da Savet nije radio baš po slovu zakona, preko pitanja o
roku za početak emitovanja, pitanja o sudbini/posledicama izmena
Zakona o radio-difuziji do najsvežije misterije o prijateljskoj
ispomoći na liniji Pink–Košava. Kad se tome dodaju bezbrojne
hipoteze o političkoj pozadini podele frekvencija, rastegljivim
kriterijumima koji su primenjivani u slučaju pojedinih kandidata,
skandal sa zabranom emitovanja BK TV-a,... jasno je da od prvobitno
najavljenog uređivanja etra nije ostalo ništa. Umesto toga, ostale
su teorije zavere, sočni tračevi, pretnje, uvrede, tumačenja i drugi
dramaturški elementi svake afere u Srbiji.
Ovaj put, možda je to i dobro. Sve do
sada, leto 2006. bilo je dozlaboga dosadno, a red je da u
predstojeću jesen uđemo spremni.
Antrfile
Slavica Čorbić TV 5
- NAŠ SLUČAJ NEMA VEZE SA KOŠAVOM
Poseban segment priče o pozajmici jeste
onaj koji se tiče niške TV 5. Iako je u startu odbijena zbog
vlasničkog udela Olivere Nedeljković, sestre Bogoljuba Karića, ova
televizija je, kako će kasnije biti i zvanično saopšteno, ipak
ispunila sve uslove za dobijanje frekvencije, ali je na konkursu
izgubila zahvaljujući ličnoj odluci članova Saveta RRA. U
međuvremenu, ta kuća je podnela tužbu Vrhovnom sudu i sad, kao i
ostali gubitnici, čeka odluku te institucije. Međutim, kada je
obznanjena priča o pozajmici TV Košave, i TV 5 se našla na udaru
javnosti. U saopštenju UO TV Pinka, u prilog tezi o kolegijalnosti i
saradnji emitera, navedeno je kako TV Pinku "niko nije postavio
pitanje o pozajmici novca TV 5 Niš (takođe članici APRES-a koja nije
dobila dozvolu za rad na konkursu)". Pisac je, dakle, želeo da kaže
kako TV Pink, eto, pomaže mnogima, a sad gubitnici na konkursu i
ostali zlonamerni izvlače baš TV Košavu. Na sastanku održanom 7.
avgusta Savet RRA to nikako nije ignorisao i najavio da TV 5 ipak
neće biti diskvalifikovana iz konkurencije na javnom konkursu za
regionalne frekvencije.
"U pitanju je čista insinuacija, pokušaj
da se u javnosti u isti koš strpaju TV 5 i Košava. Za razliku od
Košave, mi smo depozit od 15 miliona dinara platili iz sopstvenih
sredstava, o čemu postoje dokazi koji su prosleđeni i Savetu. Oni su
se o te dokaze oglušili", kaže u razgovoru za "Vreme" direktorka TV
5 Slavica Čorbić. Po njenim rečima, TV 5 je prvu pozajmicu od TV
Pinka imala još u oktobru 2005, znatno pre konkrusa, a bilo je i
komercijalnih ugovora. "Mi radimo kao dopisništvo njihovog
nacionalnog dnevnika, njihov link je na našem antenskom stubu, ali
sve to nema nikakve veze sa dozvolom i konkursom. Zbog toga mi nije
jasno ni zašto smo pomenuti u saopštenju Pinka, kao ni zašto
Mitrović nije pomenuo druge medije kojima je pozajmio pare. S druge
strane, poštenje je nalagalo Savetu da istakne kako naša pozajmica
nije isto što i pozajmica Košave ili da bar zatraži dodatne dokaze,
pored onih koje smo im već poslali. Time nas ipak neće zaplašiti, mi
nastavljamo da se borimo i dalje", ističe Slavica Čorbić. Ona takođe
kaže da se na njene pozive u RRA niko ne odaziva, kao i da nije
mogla da dođe do čelnika TV Pinka.
.
|
|