Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Siniša Stefanović

O NEVOLJAMA PRVE PALESTINSKE ISLAMISTIČKE VLADE

Ubedljiva pobeda Hamas-a, palestinskog ogranka Muslimanske braće, na izborima za Zakonodavni savet Palestinske autonomne uprave održanim 25. januara 2006. zatekla je i pobednike i ostatak sveta. Politika koja je vodila uključivanju revolucionarnog islamističkog pokreta u strukture vlasti kao putu ka ostvarenju palestinskog nacionalnog konsenzusa, presudno nedostajućeg Oslo procesu i pokušajima da se nađe ugovorno rešenje palestinskog pitanja, stvorila je situaciju koju je malo ko predviđao. Demokratskim putem osvojenoj vlasti islamista sledila je afera danskih karikatura pa se u opštem regionalnom metežu u prvi mah učinilo da se radi o inicijelnoj kapisli za sveopšti slom arapskog sekularizma i politike Proširenog bliskog istoka američkog predsednika Džorža Buša koja se na njega dobrim delom oslanja.   

MEĐUNARODNA IZOLACIJA

Već u ponedeljak 30. januara Kvartet za mir na Bliskom istoku (SAD, EU, Rusija i UN), koristeći se širim okupljanjem u Londonu povodom iranskog nuklearnog programa, objavio je osnove politike prema Hamasu i njegovoj vladi: da bi dobili međunarodno priznanje i novčanu pomoć moraju da se obavežu na nenasilje, da priznaju Izrael i prihvate sve dotadašnje ugovore i osnove mirovnih projekata. Kvartet je k tome obrazložio da "… postoji funadamentalna kontradikcija između naoružane grupe … i stvaranja demokratske države. (1) Na insistiranje EU međunarodno finansiranje produženo je do formiranja vlade. Halid Mešal, šef politbiroa Hamasa sa sedištem u Damasku i predstavnik tvrde linije, odbacio je preduslove. Zaputio se da traži međunarodnu podršku i izvore finansiranja alternativne zapadnim.

Svi pokušaji da probije izolaciju i obezbedi potreban novac propali su.

Egipatski predsednik Mubarak propustio je da primi emisare. Turska je ponudila posredovanje, Saudijska Arabija nagoveštaje nešto većih supsidija. Samo je poseta Teheranu protekla u naglašeno svečanom tonu, uz ohrabrenja, deklaracije i pozive na svemuslimansku solidarnost.   Izvestan uspeh bila je poseta Rusiji početkom marta: tamo Hamas, za razliku od SAD i EU, zvanično ne vode na listi terorističkih organizacija. Vašington je izrazio čuđenje i tražio objašnjenje ruske pozicije, u Jerusalimu je o odnosima s Rusijom raspravljano na posebnoj sednici vlade. Rezultat posete bila je poseta sama. Ni Vladimir Putin nije primio Mašala. Umesto toga pozvao je Ehuda Olmerta pa su izraelske novine spustile loptu.  

U sledećim nedeljama Hamas se posvetio pripremama za samit Arapske lige. Po porazu u Šestodnevnom (Junskom) ratu 1967. u Kartumu je bilo prihvaćeno sudbonosnih tri ne : ne pregovorima sa Izraelom, ne miru s Izraelom i ne priznanju Izraela. Ove godine samit je prihvatio tri da iz Londona. Odluke pokazuju da arapske elite ne žele da palestinsko pitanje vrate decenijama unazad, panarbizmu, niti da eksperimentišu sa panislamizmom. Ono ostaje lokalizovano na osnovama Madridske konferencije i Oslo procesa. Samit na kome nisu prisustvovali ni egipatski predsednik ni saudijski kralj ostao je u okvirima realpolitike: načelni osnov mirovnog rešenja bila bi Saudijska inicijativa (Bejrutska deklaracija) iz 2002, odbija se nametanje rešenja unilateralnim potezima, od Palestinaca se zahteva da pregovaraju. Umesto traženih 170 mil. US$ mesečne pomoći, što bi otprilike pokrilo troškove vlade, dobijena je odluka da se još porazgovori o 55 mil. US$, sumi nešto većoj od ranije obećane ali nikada prikupljene. Samo je Saudijska Arabija uplatila na vreme i prema kvoti. (2)

Po potvrdi u Zakonodavnom savetu Hanijehova vlada se suočila sa međunarodnom finansijskom blokadom, tekućim budžetskim deficitom od 750 mil. US$ i potrebom za dodatnih 1.1 -1.3 mlrd US$ direktne spoljne pomoći. U palestinskom budžetu za 2005. taj iznos predstavlja 52%. Regalije koje prikuplja Izrael i koje više ne namerava da isplaćuje iznose nekih 662 mil. US$, oko 30%, dok lokalna naplata iznosi svega 18% prihoda. Prema pravcu potrošnje strane pomoći 663 mil. US$ ide na tekuće troškove države, 268 mil. US$ na razvojne, a 240 mil US$ na socijalne programe. Najveći donatori su SAD, EU i države EU pojedinačno, potom arapske države, Japan i Svetska banka . (3)  

USTAVNA KRIZA

Sa 74 mesta u Zakonodavnom savetu Hamas ima komotnu većinu, ali ključevi vlasti su još uvek u rukama Fataha i PLO, odnosno Mahmuda Abasa, slobodno i sa većinom od 62% izabranog predsednika Palestinske autonomije. Ovlaštenja koja mu daje Osnovni zakon PA krojena su po Arafatovoj meri. Predsednik ima vlast da bez velikog pravdanja raspusti skupštinu, dok skupština jedino konsenzusom može da prevlada predsednikovu volju. Hamas takvu podršku ne može da obezbedi. Abu Mazen je tokom 2003 godine u svojstvu Arafatovog premijera inicirao proces prenošenja dela predsedničkih nadležnosti na vladu, u prvom redu bezbednosnih. Kada je Hamas pobedio Fatahova većina je vreme do raspuštanja iskoristila da mu ih vrati. Hamas je te zakone na prvom zasedanju novog saziva ukinuo, ali Abasu bez ozira na to na rapolaganju stoje kao direktno podređene obaveštajna služba i elitne paravojne jedinice. K tome, ostale legalne naoružane formacije PA sačinjavaju skoro isključivo pripadnici Fataha. Abas kao predsednik PA i vođa PLO - nosioca međunarodno priznatog legitimiteta i potpisnika obavezujućih ugovora - ima u nadležnosti i spoljnu politiku, a kao čovek umeren i naklonjen sporazumevanju još od tajnih pregovora u Oslu 1993. godine uživa značajne simpatije na Zapadu i izraelskoj levici.   

Njemu naprotiv je predsednik vlade Ismail Hanijeh, smatra se, predvodnik meke struje unutar Hamasa, koji za sada svim mirnim sredstvima pokušava da preuzme stvarnu upravu nad palestinskim poslovima. Kao pokazatelj volje za izbegavanjem konflikata sa Fatahom sastavio je polutehnokratsku vladu u kojoj je ministar vera i vakufa brat Džibrila Radžuba, jednog od najmoćnijih ljudi Fataha, a ministar policije umereni Said Sijam sa Zapadne obale. Pored međunarodne diplomatske i finansijske izolacije njegove napore otežava Hamas sam. Odlučivanje je na tri nivoa i u tri zemlje: neposredna uprava u teritorijama, politbiro u Damasku i krovna organizacija Muslimanske braće u Egiptu. Iz izjava datih na raznim stranama oseća se odsustvo Šeika Ahmada Jasina, duhovnog i organizacionog vođe kojeg je Ariel Šaron pogubio u sklopu priprema za unilateralno povlačenje iz Gaze. Pokret je pokret naglo iskoračio iz poluilegale i nedostaje mu u prvom redu infrastruktura: moć je na Zapadnoj obali gde Hamas nema ni tradiciju ni adekvatnu organizaciju, a oslonac je u izolovanoj Gazi. Konačno, statistike pokazuju da Hamasova podrška u narodu značajno zaostaje za brojem osvojenih mesta . (4)

Vođstvo PLO je po slomu koalicionih pregovora optužilo Hamas za ugrožavanje vitalnih nacionalnih interesa ističući prvenstvo krovne organizacije, time i predsednika Abasa, nad institucijom vlade i parlamenta kojima dominira pokret koji se nalazi izvan PLO i koji odbacuje sve osim onoga što prema svojoj pameti vidi kao Alahu ugodno i za palestinski narod korisno. Dogovori o podeli uticaja u PLO u skladu sa rezultatima izbora, namere Hamasa da se revitalizuje potisnuti i odavno zaboravljeni Palestinski nacionalni savet (PNC), pa i Kairska deklaracija iz marta 2005. sama, predmet su spora. Finasijska i diplomatska izolacija izazvana odbranom radikalnih aspekata hamasove povelje – vlada je već sada u nemogućnosti da plaća – kao i izraelski pritisci prete da politički sukob pretvore u građanski rat. To ne mora biti rezultat organizovane volje vodećih frakcija. Abas već dugo nije u stanju da kontroliše Fatah, a Fatah svoje oružane grupe; bez novca slabi kontrola nad legalnim snagama, a nad grupama poput Tanzima ili Mučenika Al Akse sasvim nestaje. U tom smislu ne treba zaboraviti na iranske eksponente - Palestinski islamski džihad i Hezbolah. Nakon spektakularnih terorističkih napada u Akabi, Tabi, Šarm el Šeiku i Amanu u oblasti Gaze se, po svemu sudeći, pojavila i Al Kaida.

Srž palestinskog političkog i socijalnog problema su puška kao osnovno sredstvo socijalne mobilnosti te adikcija prema inostranim subvencijama. Hamasova tri ne su muzika za uši promocije željnih pripadnika radikalnih grupa jer u Drugoj intifadi borba se ne vodi kamenicama, demonstracijama i štrajkovima. Cilj Al Aksa intifade je stvaranje nezavisne države, ali nezavisnost zahteva međunarodno prihvatljive ciljeve i metode da bi bio dat novac za funkcionisanje institucija i život naroda. Borba za moć između PLO i Hamasa stoga je borba za kontrolu nad distribucijom strane pomoći, a bojno polje je palestinska nacionalna platforma. U tom pogledu Abas je u prednosti – novac će biti upućivan preko institucija UN i nevladinih organizacija liberalnog karaktera.

EHUD OLMERT: POLITIKA KONVERGENCIJE

Po prvim vestima o Hamasovoj pobedi Izrael je hermetički izolovao oblast Gaze. Otvorena je tek kada je povrće iz udarne berbe – evropske cene su u to vreme bile visoke - počelo da truli a brašno i pirinač da ponestaju u privatnim i skladištima UN. Oblast u dolini Jordana proglašena je zatvorenom zonom, što je upropastilo kako lokane Arape tako i malobrojne mošave. Logičan nastavak bio je Jerihon, grad prema mekšem delu izraelskih granica, danas znan po kockarnici, zatvoru i relativno malom udelu u Drugoj intifadi. Provedena je i višednevna akcija u Nablusu tokom koje je otkrivena značajnija radionica eksplozivnih naprava i pohapšen izvestan broj osumnjičenih terorista. Pojačana je kampanja targeted assassination koja se prema rezultatima sudeći pretvara u vrstu hi-tech lova na ljude. Zaprećeno je da će metoda prema potrebi biti primanjena i na mandatara samog. Po proglašenju vlade prekinuti su svi kontakti osim humanitarnih, svima koji održavaju kontakte sa hamasovom vladom uskraćeno je pravo da uđu u Izrael, pojačani su upadi i hapšenja. Oblasti Gaze iz kojih se lansiraju rakete prema Izraelu podvrgnuta je do sada neprimenjivanoj kombinaciji artiljerijske i vazdušne vatre koja (izbegavam deminutiv kolateralna šteta ) ubija sve veći broj posve nedužnih. Poruka je jasna: Hamas može da vodi svoju revoluciju, ali ne može da zaštiti, ne može da donese mira niti bilo kakvog boljitka, ne može da vrati zatočene rođake. Veći deo od oko 9000 ljudi u izraelskoj detenciji nema na sebi neoprostive krivice i mogao bi, ako bi bilo nekakvog dogovora, da ide kućama ili odleži u Jerihonu. Među svojima.  

Pritisak je pojačan centralnom tačkom Kadiminog izbornog programa: unilateralnim povlačenjem sa većeg dela zapadne obale do 2010. godine, uz dovršetak zida do kraja 2006. Ehud Olmert je opšte citiranom Ha'arec -u izneo nameru da prejudicira buduće razgraničenje obzidavanjem koje planski steže istočni (arapski) deo Jerusalima i ubuhvata Maaleh Adumim, naselje koje se nalazi duboko preko linije iz 1967, na pola puta između Jerusalima i Jerihona. Unutar zida (oblast E-1)   raniji gradonačelnik Jerusalima namerava da stvori urbanu vezu postojećih jevrejskih predgrađa. Time bi rast istočnog, arapskog dela Jerusalima bio unapred ograničen a jevrejska većina garantovana u svakom ishodu. (5) Nakon izbora Olmert je povlačenje definisao kao convergence policy : Izrael će do kraja Bušovog mandata povući naseljenike u novopodignute blokove unutar zida. Mnogo je uzroka žurbi, ali je svakako najznačajniji činjenica da se plan bazira na predsedničkom pismu Buša Šaronu iz aprila 2004. kojim se predviđa da se kod konačnog razgraničenja u obzir mora uzeti realnost , s tim da zid ima defanzivan karakter i promenjivu rutu. Šaronovo životno delo – američko prihvatanje izraelskog tumačenja rezolucije SB br. 242 – Olmert kao stari herutnik želi da doslovno cementira na terenu. Desnici je stavljeno do znanja da referenduma o tom pitanju neće biti. Politika će biti provedena unilateralno ukoliko se pokaže da se s Palestincima ne može postići dogovorno rešenje na kojem insistiraju verovatni koalicioni partneri sa levice i drugi čovek Kadime Šimon Peres.

ABU MAZEN: STARO VINO U NOVOJ MEŠINI

Mahmud Abas je sačekao da se situacija oko formiranja i programa Hamasove vlade razbistri da bi neposredno pred izraelske izbore izrazio gotovost da trenutno pristupi pregovorima o konačnom miru i razgraničenju na principu dve države za dva naroda. Pregovori bi bili vođeni kao u Oslu, daleko od javnosti. Sa palestinske strane vodio bi ih PLO na osnovu Saudijske inicijative (Bejrutska deklaracija) iz 2002. godine; u obzir bi bili uzeti Klintonov predlog i pregovori u Tabi - ideje s kraja 2000 - uključujući i mogućnost zamene teritorija. Statistike pokazuju da 51% Palestinaca podržava Fatahovu politiku prema Izraelu, a ugovor s njegovim potpisom bio bi prema potrebi stavljen na referendum. To bi, uveren je, nadjačalo Hamas i druge protivnike mira. (6)

Problemi Abasove osnove mira s Izraelom brojni su i teško rešivi. Ako bi tajni pregovori kao metod bili po drugi put produktivni postavlja se pitanje da li bi bili provodivi: kada je Oslo trebalo da se privede konačnom ishodu Barakova koalicija se raspala a Arafatu je, osim što mu je tako bilo draže, bilo lakše da potakne još jednu intifadu nego da stvara državu na osnovi nedovršene nacionalne revolucije. Abasov ugled je daleko od Arafatovog, a protivnik više nije poluilegalna grupa sa 10% podrške već pokret koji ima većinu u Zakonodavnom savetu. Barakova ponuda iz Kemp Dejvida u leto 2000. i   Klintonova iz decembra iste godine bile su na principu sad i više nikad. Pregovore u Tabi koji su im sledili vodila je vlada pred temeljnom rekonstrukcijom i premijer pred ostavkom a prekinuti su bez rezultata. Prva vlada Ariela Šarona u kojoj je spoljne poslove držao Šimon Peres ćutke je prešla preko Bejrutske inicijative.

Svi elementi koje je Abas naveo vode, u suštini, još jednoj Ženevskoj inicijativi iz novembra 2003. Neformalni projekat izraelske i palestinske mirovne levice prihvaćen je sa opštim simpatijama, ali je najznatniji domet bio da posluži kao uvertira Šaronovom govoru u Herciliji decembra 2003. kojim je javnosti predstavljen izraelski unilateralizam. Rezultati izbora od 28. marta pokazuju da bi sa izraelskog stanovišta volja većine Palestinaca danas imala isti značaj i nakon referenduma – nikakav – jer Palestinska autonomija oko koje se PLO-Fatah i Hamas danas nadgornjavaju mora pre svega da postane organizovana, ako ne i demokratska država umesto tvorevine u kojoj naoružane revolucionarne grupe niču i deluju na svakom ćošku, a frakcije i klanovi samovlasno provode pravdu, poredak, pa i mirovni ugovor.

Izrael smatra da zadatku ne odgovara ni Abas sam jer tokom godine nakon Arafata nije uspeo da popravi funkcionisanje državnih institucija ili društva ni za jotu iako ga je na akciju obavezivala Mapa puta. Ako ništa nije učinio kada je imao punu vlast i vladu Fataha, ma ni u vlastitoj partiji, šta može da učini sada sa skupštinom i vladom koje popunjava Hamas? Premda uvažen na levici i favorizovan u inostranstvu Mahmud Abas je za Kadimu, prema svemu sudeći, irelevantan. On je čovek s kojim bi Izrael nesumnjivo mogao da postigne kompromis, ali Izrael ne prihvata njegov kompromis sa Hamasom - pod uslovom da je moguć - ukoliko islamisti ne prihvate tri da. Time je i Mahmud Abas, premda ličnošću i politikom suprotan Arafatu, definisan kao non-partner .

ISMAIL HANIJEH: ČOVEK U NEMOGUĆOJ MISIJI

Međunarodni, izraelski i unutrašnji pritisci doveli su do određenih najava fleksibilnijeg pristupa, uočljivih već u samom izgledu vlade. Kada su pobedili na izborima kravatu je imao samo portparol Hamasa, danas svi ministri nose uredna business suites . Sa odgovornošću reč je preuzeo premijer Hanijeh koji je na Abasovu intervenciju i uz bučnu svađu oko nadležnosti uspeo da utiša čoveka koga kravata očigledno najviše guši, radikalnog ministra inostranih poslova Zahara. Abas je to i nasilno zaposedanje graničnih prelaza u Gazi ličnom gardom platio smenom Hamasu neprijateljskog visokog policijskog činovnika.

Pred izjašnjavanje o vladi Hanijeh je pozvao Zapad da pomogne da se dođe do „ pravičnog mira “,   Amerikancima je poručio da „ budu racionalniji “, optužio ih za pristrasnost te izrazio volju da o rešavanju palestinsko-izraelskog sukoba razgovara sa međunarodnim posrednicima. (7) Odmah po formiranju vlade obećao je da će u potpunosti sarađivati sa Abasom u „ arapskoj i međunarodnoj areni “. „ Ako predsednik Autonomije, kao izabrani predsednik, želi da nastavi sa pregovorima mi nemamo primedbe. Ako ono što Abu Mazen predstavi narodu kao rezultat pregovora bude služilo njegovom interesu onda ćemo i mi redefinisati našu poziciju .“ (8)  

Pozicija je, međutim, definisana toliko tvrdo da pokušaj odvajanja EU od Amerike za sada nema odjeka. Hamas se neće pokoriti trima zahtevima zato što se nikakvi zahtevi ne postavljaju Izraelu i Ehudu Olmertu čiji je unilateralizam međunarodno nezakonit i recept je za konflikt. Hamas odbacuje ranije planove i u zamenu za obostrani prekid neprijateljstava traži garancije potpunog izraelskog povlačenja sa teritorija okupiranih 1967. uključujući Istočni Jerusalim, oslobađanje zatvorenika, uklanjanje svih naseljenika iz svih naselja i priznanje prava na povratak svim izbeglicama. „ Poruka Hamasa i PA svetskim silama je sledeća: ne pričajte nam više o priznanju izraelskog „prava da postoji“ ili o prekidu otpora dok od Izraelaca ne dobijete rešenost da se povuku sa sve naše zemlje i priznaju naša prava .“ Ukoliko Izrael ne prekine vojne i policijske akcije sukob će biti obnovljen . (9)

Optužbe za pristrasnost više ne prate žuč i kletva; izraze prkosa i prezira zamenili su pozivi na pravičnost; pozivi na uništenje Izraela ustupili su mesto pozivanju na jednakost sukobljenih strana i palestinska prava. Sve to ništa ne menja na stvari. Tri ne ostaju temeljni problem međunarodnog priznanja i pomoći. Hamas i dalje podržava borbu svakim sredstvom i metodom. Dok Abas govori o znatno fleksibilnijem konačnom mirovnom ugovoru sa Izraelom kao priznatoj činjenici, Hamas ne priznaje Izrael prema postojećim sporazumima već po izvršenju ugovora o međunarodno garantovanom primirju pod uslovima na koje bi Izrael možda mogao da pristane tek po vojnom porazu težem od onog kojeg je 1967. naneo Arapima. Štaviše, podela Jerusalima po Zelenoj liniji i neograničeno pravo povratka izbeglica (podrazumeva se i njihovih potomaka) su zahtevi na kojima su propali svi pokušaji kompromisa iz 2000. Logikom demografije Izrael bi postao državom binacionalnom umesto jevrejskom što, srpski rečeno, znači smrt cionizma kao državotvorne ideologije koju u ovom ili onom tumačenju deli najmanje 80% izraelskih Jevreja i dobra većina svih ostalih.

U dokumentu se govori o primirju, ne o formalnom miru na osnovi dve države za dva naroda; prema tome tumačenje da je reč o totalnom i, po prirodi pokreta, ratnom cilju daje punog opravdanja totalnoj izolaciji. Vlada u Jerusalimu je počela da gasi sva preostala zajednička tela, osim striktno humanitarnih. Zadržavaju se kontakti sa Abasom, ali im se do daljeg ne pridaje suštinski značaj. Pored preusmeravanja donacija na palestinske NVO i programe UN Zapad ubrzano prekida dotok novca vladi, a pretnje sankcijama prema onima koji pružaju finansijske usluge terorističkim organizacijama teraju banke koje su do sada servisirale palestinsku vladu na otkazivanje dalje saradnje. Od Amerikanaca znatno mekša Evropska unija priključila se bojkotu u očekivanju prave prilike. Moskva ne pokazuje nameru da preduzima više od diplomatskog deklarisanja sankcija pogrešnim ne manje od Hamasove tvrdoglavosti.

Hanijeh ima samo strogo ograničenu finansijsku podršku Saudijske Arabije i uticaj Egipta na Izrael. Reč egipatskog predsednika se u Jerusalimu uvek pažljivo sasluša i uzme u razmatranje, ali mogla bi da ima efekta samo ukoliko joj se   Hamas bude ubedljivo pokoravao. Mubarak neće večito i po svaku cenu zalagati svoj autoritet.   Ostaju samo Iran i Sirija kao eventualna nada da bi Palestinci i njihova demokratski izabrana vlada neprihvatljivih ciljeva i metoda na neki način mogli da postanu deo šireg problema, odnosno rešenja. Zaokret u tom pravcu, međutim, znači da Palestinci pristaju da današnji persijski prodor u plodni polumesec dovedu do egipatskih granica. Sa egipatskog geostrateškog stanovišta takav je potez neoprostiv još od vremena davno prethodećeg Ahemenidima.

Bliski istok je ušao u novu, nepoznatu i potencijalno krajnje opasnu epohu u kojoj postoji isuviše snažnih interesa da palestinsko pitanje ostane lokalizovano. Irak se raspada, Sirija je senka države koja se nametala da vodi Arape. Glavna briga je nuklearni Iran. Pored očuvanja savezničkog položaja prema SAD i približavanja NATO-u Izrael se opredelio za povećana ulaganja u razvoj oružja nove generacije i   strateški podmorski kapacitet. Izrael je za Šaronovog vremena prevagnuo u asimetričnom ratu i nastavlja da razvija metode koji mu na palestinskom frontu daju apsolutnu nadmoć. Svestan da u tom ratu konačne pobede nema navikao se da je i ne očekuje. Pregrupisanje naseljenika i zid daju osnova ideji prema kojoj bi opšta vojna obaveza bila skraćena na dve godine da bi se bez dodatnog troška ljudstvo prilagodilo zahtevima sve sofisticiranije opreme u koju se investira i olakšao pritisak na ekonomski ugroženu petinu stanovništva. Stoga je pogađanje o miru s Palestinscima koji se svađaju oko vlasti i nerealnih ciljeva procenjeno kao međunarodno škodljiva danguba i nepotreban trošak.

Tok Druge intifade, namere da se „drugim Kosovom“ postigne sporazum povoljniji od Barakovog i Klintonovog, pokazuje da vreme radi protiv Palestinaca. Hanijehu je dopao zadatak da u rekordnom roku nacionalni deo hamasove revolucije u pogledu ciljeva i metoda prilagodi realpolitici a islamski deo demokratiji koja ga je dovela na vlast. To je, uistinu, najteži posao na svetu.  

 

Fusnote:

1. Hamas rejects Quartet's calls to disarm and recognize Israel, Ha'aretz ,  

http://www.haaretz.com/hasen/spages/676654.html

2. Ibrahim Nafie , Tug of war, Al Ahram Weekly , No. 788, 30 March - 5 April 2006. http://weekly.ahram.org.eg/2006/788/op1.htm

3. Fact Sheet: The Palestinian National Authority's Sources of Funding, www.miftah.org   February 2006

4. Rezultati palestinskih izbora januara 2006. ( Palestinski izborni sitem je kombinovan. Polovina mesta dobija se prema proporcionalnom sistemu, polovina prema oblastima.)

                                               Broj glasova                 %           nacionalna       regionalna     ukupno

                                                                                                 lista                   lista                mesta

Hamas                                         440,409           44.45%      29                  45                 74

Fatah                                          410,554           41.43%      28                  17                 45

PFLP                                              42,101             4.25%        3                    0                   3

DFLP, Narodna partija, FIDA      28,973             2.92%        2                    0                   2

Nezavisna Palestina                    26,909             2.72%        2                     0                   2

Treći put                                        23,862            2.41%        2                    0                   2

Preostalih 5 lista                          18,065             1.82%        0                    0                    0

Nezavisni kandidati                       — —                                0                    4                  4

UKUPNO                                     990,873               100%     66                   66              132

5. Aluf Benn and Yossi Verter,   A country that's fun to live in,   Ha'aretz , 28.03.2006,

http://www.haaretz.com/hasen/spages/692704.html

6. Akiva Eldar, Abu Mazen to Israel: 'Let's discuss the end of the conflict' , http://www.haaretz.com/hasen/spages/698076.html

7. Palestinian parliament approves new cabinet formed by Hamas, Ha'aretz , 28.03.2006,  

http://www.haaretz.com/hasen/spages/699744.html

8. Haniyeh says won't oppose talks between PA head Abbas, Israel,   Ha'aretz , 30.03.2006

http://www.haaretz.com/hasen/spages/700296.html

9. Ismail Haniyeh, A just peace or no peace, The Electronic Intifada, 31. 03.   2006.

http://electronicintifada.net/v2/article4608.shtml

 
     
     
 
Copyright by NSPM