Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Siniša Stefanović:

ZATVORENIČKI DOKUMENT: ABASOVA POBEDA NAD HAMASOM?

MAHMUD ABAS I SAUDIJSKA INICIJATIVA

Predsednik Palestinske autonomije i gensek PLO Mahmud Abas suočen je sa nizom problema koje svojim snagama ne može da reši: na vrhu dugačkog spiska urgentni su međunarodne finansijske sankcije prema palestinskoj protodržavi i blokada procesa (mirovnog) pregovaranja sa Izraelom. U tom smislu je Abas počeo da provodi stratešku odluku da za osnov mirovne politike (1) prema Izraelu uzme Saudijsku inicijativu (Bejrutsku deklaraciju) iz marta 2002, a ne Ženevsku iniciativu iz novembra 2003 u čijoj je izradi učestvovao (2) Saudijski plan je svearapsko prihvatanje principa particije, odbijenog novembra 1947. To je i prihvatanje linije razgraničenja iz 1949, izgubljene tokom šest dana juna 1967., kao formalne političke granice. Nude se ugovori sa svim arapskim zemljama, formalno okončanje arapsko-izraelskog sukoba i puno uključivanje Izraela u sistem bliskoistočnih država. Zauzvrat: status quo ante (Zelena linija juna 1967.), povratak izbeglica, Palestinska država sa Jerusalimom kao glavnim gradom i indirektno priznanje odgovornosti za produžavanje sukoba. Time bi bio zadovoljen arapski osećaj časti. Naravno, kraljevski širok projekat podrazumeva obostranu fleksibilnost kako u principu tako i u detalju. (3)

Dokument iza kojeg stoje Saudijska Arabija, Egipat, Jordan, Liban i Sirija potvrđen na zasedanju Arapske lige marta ove godine stekao je veliki značaj: linija iz 1967 je minimalni zajednički činilac sa Hamasovom proklamacijom principa i ponuda Izraelu. Sve drugo, uključujući problem Hamasovog odbijanja da prihvati tri neophodna principa – ranije ugovore, odricanje od nasilja i priznanje Izraela – ostaje sporno, ali nekoj vrsti kompromisa otvoreno. Kako je Hamasovo odbijanje da prihvati uslove na kojima insisitira i Arapska liga dovelo do potpune međunarodne izolacije vlade i prekida finansijske pomoći čije se posledice mogu bez ustezanja nazvati katastrofalnim, islamisti su počeli da omekšavaju. Od razboritijih i pragmatičnijih među Hamasom formirala se struja koja pokušava da kompromisom reši sukobe oko nadležnosti insitucija vlade, predsednika, Palestinske Autonomije i Palestinske oslobodilačke organizacije jer prete da višegodišnje nacionalno posrtanje pojačano sankcijama pretvore u katastrofu građanskog rata.

Umerenu struju trebalo je potaknuti na teške, ali nužne korake. Poticaj je došao sa strane kojoj se politički značaj i javni uticaj ne može osporavati – od vođa vojno-terorističkih formacija koje je Izrael uspeo da uhapsi. Mesec dana su pripadnici Hamasa, Islamskog džihada, Fataha i manjih sekularnih frakcija ranga Marvana Bargutija (4) u odeljenju maksimalne bezbednosti izraelskog zatvora neometano pregovarali. Konačno, pojavio se Zatvorenički dokument (5) u kojem se iznosi dogovor o minimumu nacionalne saglasnosti i kojim Hamas indirektno prihvata osnovne zahteve međunarodne zajednice. Time je kriza nastala pobedom Hamasa na januarskim izborima za Zakonodavni savet Palestinske autonomije ušla u fazu raspleta.

ABAS, FATAH, PLO

Čitavu 2005. godinu je izabrani naslednik Arafata pokušavao da uvede red u korumpirane civilne i nedisciplinovane policijsko-vojne ustanove. Neuspeh je platio hamasovim pobedama na izborima, konačno i za sam Zakonodavni savet. Uspevši da nakon izbornog poraza organizuje tvrdo jezgo Fataha oko jedinica čiju je komandu šta imao što stekao on uporno nameće svoje tumačenje principa podele vlasti u Autonomiji. U rukama predsednika koncentriše se sve više vatrene moći u obliku legalnih formacija i njihovih pomoćnih jedinica. Otrežnjenje Fataha nakon poraza na izborima vezano je i za novac kojeg, uprkos međunarodnoj blokadi, Abas nesumnjivo ima. Ovladao je najznačajnijim službama i najkvalitetnijim formacijama. Nije imao problema da, koristeći se predsedničkom ličnom gardom (Force 17), sa graničnih prelaza oblasti Gaze otera Hanijehovu policiju. Kako je preuzela posao kojeg je na Abasove molbe od Šarona iznudila lično Kondoliza Rajs jedinica je dobila direktnu američku i izraelsku pomoć.

Jedan od najznačajnijih problema koje je po januarskim izborima izazvao Hamas je odricanje legitimiteta PLO u korist vlade i Zakonodavnog saveta Palestinske autonomije. Pregovori po tom pitanju nisu bili spešni, ali Abas je Hanijehu nije uskratio mandat da sastavi vladu (6). Umesto da se otvoreno sukobi Abas je prema svom običaju radio na drugoj strani. Kao vođa PLO Abas je dogovorima uspeo da obnovi jedinstvo neophodno da bi se zaobišla vlada kao institucija (7). Sa Farukom Kadumijem iz generacije osnivača Fataha, kojeg je sredinom devedesetih Arafat ostavio u Tunisu kao nadležnog za spoljne poslove pokreta, Abas je na raspolaganje dobio profesionalnu diplomatsku službu. Prvi efekti dogovora pokazali su se kada je Kadumi, predstavnik međunarodno jedino legitimnog PLO, sa nedavnog samita nesvrstanih u Idoneziji prosto oterao Mahmuda al Zahara, ministra inostranih dela PA. Na graničnom prelazu u Rafi zlosrećnog Zahara je u posedu 20 miliona neprijavljenih US$ uhvatila Abasova lična garda. Malo pre toga i van nadzora EU, na egipatskoj strani, po odbijanju da otvori svoje diplomatske kofere pretrpeo je još jedno u nizu maltretiranja.

U prestrojavanju koje je u toku Abas, školovan u Moskvi, kanalisao je umirio je generacijski sukob (8) unutar Fataha svojom birokratijom: u povezivanju ona je zamenila Arafata. Fatah/PLO sazreva. U Abasovim state of the art kancelarijama u Ramali ne vrzmaju se nebrijani ljudi s fronta. Umesto u njihovom društvu Abasovo vreme protiče u upornom pregovaranju. Drugi jasno uočljiv proces je konsolidacija težišta pokreta u teritorijama, na plećima generacije koja se tokom Prve intifade uzdigla na licu mesta. Udobno odevena, pristojno obrazovana i solidnih međunarodnih veza ova generacija, kako to pokazuje nedemantovani off the record snimak vođe snaga Fataha/PLO u oblasti Gaze Mohameda Dahlana, pokazuje da ima žestokog potencijala:

„Dahlan također prećutno priznaje da ima znatnog udela u bezakonju i bezbednosnom haosu u Gazi: "Samo pošaljem dva džipa, a ljudi pričaju da Gaza gori."

Dahlan kaže da je izborna pobeda Hamasa bila "katastrofa", ili nakba (9) , za pokret te da je "Hamas sada najslabija palestinska frakcija. Oni mrmljaju i žale se. Pa, moraće još da pate dok ne budu bili prokleti za sedam kolena. Proganjaću ih od sada pa do kraja mandata, kroz četiri godine. I kunem se svima koji bi unutar Fataha rekli ‘treba da u đemo u vladu ' da ću ih uniziti." (10)

Valja primetiti da je ova izjava data pre ranjavanja njegovog nećaka.

Najslabija tačka Abasovog iznuđenog plana delovanja, odnosno tačka koja nosi najveći rizik, je Abas sam. Ukoliko bi se njemu nešto dogodilo predsedničku ulogu preuzeo bi predsednik zakonodavnog saveta sa mandatom da u roku od 60 dana raspiše predsedničke izbore. Kako bi na taj način Hamas preuzeo svu vlast, što Fatah izvesno ne bi mirno prihvatio, sprečavanje atentata na Abasa, a zavera ne nedostaje, posao je kojim se ne bavi samo njegova služba obezbeđenja.

ZATVORENIČKI DOKUMENT

Videvši da Zatvorenički dokument nudi indirektno Hamasovo priznanje granice iz 1967 Mahmud Abas je procenio da je došao trenutak za odlučnu političku inicijativu. Pokrenuo je referendumski proces i počeo da pregovara o temeljnom nacionalnim pitanju – prihvatanju pricipa patricije. Nacionalni sporazum potvrđen referendumom stvorio bi mogućnost da Hamas bude primljen u PLO i time stekne udeo u njegovom međunarodnom legitimitetu, ali i obavezama. Abas je poyvao na referendum – sa ili bez saglasnosti Hamasa i institucija koje kontroliše.

Ismail Hanijeh, hamasov predsednik vlade PA, nikada nije odbacio Zatvorenički plan. Patnje njegovog naroda su svakim danom njegovog mandata veće a on je – premijer - odgovoran da državni koferi, od kojih živi sav taj narod, budu što je moguće pre napunjeni međunarodnom pomoći. Ne treba zaboraviti da je njegov uspon do mesta premijera počeo pregovorima kojima se marta 2005. u Kairu došlo do sporazuma frakcija. Tim dogovorom obezbeđeno je šesnaest meseci tahidije (zatišja) u kojima se Izrael neometano povukao iz oblasti Gaze i u kojima je provedeno nekoliko izbora na kojima je Hamas osvojio većinu. Osvajanje većine na izborima za Zakonodavni savet ne znači, međutim, automatsko osvajanje vlasti. U odmeravanju snaga sa Abasom Hanijeh je izgubio na poene. „Jedinice za podršku“ koje je pri legalnoj miliciji Ismail Hanijeh formirao uglavnom od mladića iz Revolucionarnih komiteta morao je da prepusti ubrzo po pogibiji njihovog vođe Džamala Abu Samdahane. On je ubijen u vazdušnom napadu Izraelaca koji se dogodio na dan kada je u Iraku na sličan način zatučen al Zarkavi. Da bi objava promene statusa jedinice bila svima kristalno jasna činu je prisustvovao Mohamed Dahlan.

Premda se iz brojnih puškaranja, ranjavanja i pogibija može zaključiti da se radi o smrtnim neprijateljima, razumevanje Ismaila Hanijeha i Mahmuda Abasa mnogo je dublje nego što se na prvi pogled čini. Premijeru je jasno je da novca i olakšanja patnji civila bez saradnje sa Abasom, koji ima punu podršku svih relevantnih svetskih i regionalnih sila i institucija, jednostavno neće biti. Uprkos rastućem nasilju u oblasti Gaze oni su uporno pregovarali, pokušavali da se sporazumeju o načinu izlaska iz izolacije gaseći pri tome vatru koja je počela da se širi ulicama.

U danima kada je vlada izgubila svoju miliciju od Fataha potaknuti činovnici i svetina zapalili su na Zapadnoj obali vladu i upali u parlament. Poslednji udarac, koji je slomio otpor unutrašnjeg rukovodstva Hamasa, je odluka EU da obnovi finansiranje činovnika: umesto uplata na račun vlade PA novac će počevši od jula biti upućivan direktno na račune zaposlenih, počev od humanitarnih službi. Kako EU ne namerava da finansira Hamas niti želi kakve veze s njim uverljiv spisak državnih službenika sa brojevima računa dostaviće Abas.

Sve je to, između ostalih brojnih elemenata, uticalo da pregovori oko Zatvoreničkog dokumenta daju sasvim opipljiv plod. U noći 24 na 25 juna postignut je uz egipatsko poticanje sporazum prema kome se otpor (oružane i terorističke akcije) ograničava na teritorije okupirane 1967; Hamas priznaje dosadašnje međunarodne sporazume PLO (ograda: ukoliko služe interesima Palestinskog naroda); PLO je jedini legitimni predstavnik naroda; Abas će voditi međunarodne pregovore po ovlaštenju PA. Ostao je izvestan broj nerešenih pitanja, kao što je formiranje vlade nacionalnog jedinstva i podela vlasti, što je ostavljeno za dan kada će Fatah da izgladi time nastale unutrašnje nesporazume između glavešina oblasti Gaze i Zapadne obale. Mohamed Dahlan je, izgleda, povukao pretnju.

Bez obzira na to, Abas je zakonačio kao pobednik. Nacionalistički i islamistički centar koji se pod žestokim međunarodnim pritiskom nesumnjivo stvara pod njegovom je kontrolom.

OBRT?

Zatvorenički plan, međutim, od početka nije zanimao Halida Mešala, vođu spoljnog rukovodstva Hamasa koje nije prinuđeno da rešava problem upravljanja državom u nemogućim uslovima. Njegov vatreni govor u Damasku krajem aprila, kojim je Abasa i Fatah bezmalo otvoreno nazvao korumpiranim izdajnicima, potpalio je fitilj u Gazi. Kada se apostrofiraju puškaranja Hanijehove pomoćne jedinice i pogleda gde su se i kada vodile borbe frakcija po formiranju hamsove vlade primetno je da su koncentrisane na Khan Junis, uporište Mohameda Dahlana. Njegovi pitomci iz dana Oslo procesa danas čine jezgo državnih bezbednosnih službi koje u Gazi kontroliše predsednik Abas. Oni su bili cilj terorističkih napada. Uporedo tome u Jordanu se dogodilo da lokalna obaveštajna služba, u američkom ratu protiv terora od velikog značaja, provali Hamsovu ćeliju koja je iz Sirije švercovala oružje. Da li je oružje bilo namenjeno Zapadnoj obali ili lokalnim sa Hamasom organski povezanim islamistima koji se pripremaju za izbore tokom 2007. godine nije ostalo dorečeno, ali afera je bila pokazatelj da spoljno rukovodstvo više razmišlja o revoluciji nego o državi. Koliki je njegov uticaj na prilike u oblasti Gaze vidi se iz nedemantovane obaveštajne informacije prema kojoj su Hanijehu vođe oružanih grupa Hamasa, koje su posle nedavnih tragičnih pogibija civila proglasile prekid primirja, odbrusile da od njega ne primaju komande. (11)

Iste te oružane snage Hamasa neposredno su umešane u događaj sa nesagledivim posledicama, otmicu izraelskog vojnika tokom uspešne infiltracije na izraelsku stranu prelaza Kerem Šalom već u ponedeljak 26. juna. Egipatski diplomate i obaveštajci od tog momenta rade na četiri fronta: sa Halidom Mešalom u Damasku, Hanijehom i Abasom u teritorijama, sa razbesnelom izraelskom vladom koja je momentalno nagomilala invazione trupe, sa Vašingtonom da učini šta može u Jerusalimu da bi u kupljenom vremenu čovek bio oslobođen i eskalacija izbegnuta. Abas je bio brz da kompletnu odgovornost svali na Hamas, ali Izrael je visoko podigao ulog: za zarobljavanje Gilada Šalita odgovorna je palestinska vlada, a za oslobađanje Abas kojem se time pružila prilika da dokaže pregovarački kredibilitet. Ukoliko se to ne dogodi Izrael će ući da sam oslobodi vojnika ili njegovo telo. Prema prvim najavama akcija bi išla na preuzimanje granica, lov na krivce, verovatno i na stvaranje zone bezbednosti kojom bi bilo onemogućeno lansiranje raketa tipa Kasam , low-tech oruđa kojim Revolucionarni komiteti i Islamski džihad uz podršku Hamasa terorišu u prvom redu Sderot, rodni grad laburističkog ministra odbrane Amira Pereca.

Prema poslednjim vestima, u pregovore se uključila Farncuska, jer je nesrećni Gilad i francuski državljanin. Izrael je odbio razmenu zatvorenika, zapretio Hanijehu i njegovim ministrima smrću ukoliko se vojniku štagod dogodi, a hamasovim militantima istragom. Problem je u Halidu Mešalu i tvrdoj liniji koju predstavlja: on taoca ne pušta nadajući se dugim pregovorima koji bi razvodnili Abasovu inicijativu ili izazvali znatnije žrtve – civilne je u ljudskoj košnici kakva su naselja u oblasti Gaze gotovo nemoguće izbeći - izraelskog upada, što izađe na isto.

Ako dobru poslovicu prema kojoj je samo sir u mišolovci besplatan stavimo u kontekst gostoprimstva koje Halid Mešal uživa u Damasku, prestonici jedinog Ahmedinadžadovog saveznika u državnom statusu, možemo da pretpostavimo na koga se sada vrši pritisak (12). Tek će proterivanje Halida Mešala i Hamasovog politbiroa – u neku od malih zemalja Zaliva, što znači ograničavanje slobode delovanja ili u Iran, što je potpun gubitak slobode delovanja - biti jasan dokaz da Sirija ima nameru da podrži proces sporazumevanja unutar palestinskog političkog centra.

POSLEDNJE VESTI

Prema poslednjim vestima u Fatahu su „prelomili mozak“ i prihvatili da u roku od dve nedelje uđu u koalicionu vladu. Prihvaćen je konačan tekst sporazuma, istorijskog utoliko što su sekularne i islamističke frakcije Palestinaca nakon decenija rivaliteta postigle prvi dogovor o zajedničkoj vlasti. Dogovor je problematičan: na insistiranje Hamasa ubačen je „član koji se jasno odnosi na nepriznavanje legitimiteta okupacije“ što u Hamasovom rečniku može da znači nepriznavanje Izraela, dok se u Fatahovom odnosi na naselja uopšte ili onih 8% koje Olmert namerava da po unulateralnom povlačenju zadrži iza zida. Izrael, EU I SAD su ga primili kao trik kojim Hamas pokušava da dođe do novca za vladu bez jasne deklaracije da prihvata zadate principe (13). S druge strane, niko ne može da ospori da je sporazum značajan korak ka prihvatanju principa particije među Palestincima i u formulacijama dvosmislen toliko da može da se razgovara. Islamski džihad ga nije u celosti odobrio, a tvrda linija Hamasa najavljuje pravu kampanju otmica u saradnji sa Komitetima narodnog otpora. Na zapadnoj obali otet je, prema svemu sudeći, jedan od naseljenika.

Ubrzanju pregovora svakako je doprinela pretnja, zatim i sam ograničeni izraelski upad sa ciljem da izoluje južni deo oblasti Gaze: zarobljenik se nalazi u izbegličkom logoru pored Khan Junisa. Logor je uporište hamasovih militanata, a grad Mohameda Dahlana. Palestinski dogovor je na prvom testu: hoće li taoca osloboditi vlada ili Izrael? O tome direktno zavise međunarodne reakcije i efekti dogovora.

Lopta je kod Halida Mešala.

BELESKA O „GRANDMOTHERS AND FROGS“

Tekst koji je pred vama nije trebalo da ima polemički dodatak. Na žalost, ugledna Politika ne prestaje da vikendom, dakle kada se novine čitaju s kraja na kraj, dezinformiše domaću javnost štampajući površne pseudouvodnike g. Boška Jakšića o bliskoistočnom sukobu (Povratak nasilja, petak 16. jun 2006. str 6.) i mozganja o paralelama – verovali li ne - između srpskih radikala i Hamasa u antiameričkom kontekstu (Nepoželjni u sedlu, nedelja, 25. jun 2006 str. 10). Komaprativno govoreći nije, međutim, za ozbiljniju zamerku to što je, valjda u nameri da skrati tekst, S. St. propustio (Upad u pojas Gaze, ponedeljak 26. jun 2006, str. 1,3.) da pomene uzroke (neprestani i neselektivni napadi raketama na Sderot i pobuna lokalnog stanovništva protiv vlade) izraelskih vazdušnih napada koji su doveli do brojnih civilnih žrtava u svega nekoliko dana. Možda je malo teže progutati kratak tekst (izvinjavam se svima, ali zagubio sam iscepljenu stranu) objavljen u nedelji nakon prvog Jakšićevog u kome je područje Shaba farms dodeljeno Libanu uprkos tome što su UN potvrdile da po liniji particije iz 1922 pripada Siriji. Oprostivo je, naravno, ali ta nepreciznost, ipak, nije minorna: Shaba farms pri podnožju Golana su casus belli za Hisbolah u južnom Libanu, što ima neposredne veze sa procesom sređivanja prilika u Libanu, Sirijom, Iranom, principima razgraničenja Izraela od Sirije i Palestinske autonomije, velikom svetskom i regionalnom politikom.

U svakom slučaju priloženi tekst je otvoren za diskusiju. Leto je: možda sa proputovanja čuvenim turističkim gradom Kuneitrom? Sa Golana se Izrael i Palestinska autonomija nesumnjivo jasnije vide.

Na logično pitanje: „Zašto to ne pošalješ u „Odjeci i reagovanja“ ili „Među nama“ ili kako se već to tamo zove?“ odgovaram da nemam nameru da im za džaba punim strane ili trpim zahvate na tekstu. Te rubrike, uostalom, ne čitam od Osme sednice.

Fusnote:

1. Akiva Eldar, Abu Mazen to Israel: 'Let's discuss the end of the conflict', Ha'aretz, 24.03.2006, http://www.haaretz.com/hasen/spages/698076.html

2. Prva mana tog ready to use instantly mirovnog dokumenta je njegova priroda jer islamiste – u prvom redu Hamas – stavlja pred uzmi ili ostavi sa unapred jasnim ishodom. Druga, značajnija mana je što Ženevska inicijativa sa relevantnih strana nije dobila dobila više od iskrenih simpatija. www.geneva-accord.org

3. The Council of the League of Arab States at the Summit Level, at its 14th Ordinary Session:

Reaffirming the resolution taken in June 1996 at the Cairo extraordinary Arab Summit that a just and comprehensive peace in the Middle East is the strategic option of the Arab countries, to be achieved in accordance with international legality, and which would require a comparable commitment on the part of the Israeli Government;

Having listened to the statement made by His Royal Highness Prince Abdullah Bin Abdulaziz, the Crown Prince of the Kingdom of Saudi Arabia, in which His Highness presented his initiative, calling for full Israeli withdrawal from all the Arab territories occupied since June 1967, in implementation of Security Council Resolutions 242 and 338, reaffirmed by the Madrid Conference of 1991 and the land for peace principle; and for Israel's acceptance of an independent Palestinian State, with East Jerusalem as its capital, in return for the establishment of normal relations in the context of a comprehensive peace with Israel;

Emanating from the conviction of the Arab countries that a military solution to the conflict will not achieve peace or provide security for the parties, the Council:

1. Requests Israel to reconsider its policies and declare that a just peace is its strategic option as well.

2. Further calls upon Israel to affirm:

a. Full Israeli withdrawal from all the territories occupied since 1967, including the Syrian Golan Heights to the lines of June 4, 1967, as well as the remaining occupied Lebanese territories in the south of Lebanon.

b. Achievement of a just solution to the Palestinian Refugee problem to be agreed upon in accordance with UN General Assembly Resolution 194.

c. The acceptance of the establishment of a Sovereign Independent Palestinian State on the Palestinian territories occupied since the 4th of June 1967 in the West Bank and Gaza strip, with East Jerusalem as its capital.

3. Consequently, the Arab Countries affirm the following:

a. Consider the Arab-Israeli conflict ended, and enter into a peace agreement with Israel, and provide security for all the states of the region.

b. Establish normal relations with Israel in the context of this comprehensive peace.

4. Assures the rejection of all forms of Palestinian patriation which conflict with the special circumstances of the Arab host countries.

5. Calls upon the Government of Israel and all Israelis to accept this initiative in order to safeguard the prospects for peace and stop the further shedding of blood, enabling the Arab countries and Israel to live in peace and good neighborliness and provide future generations with security, stability, and prosperity.

6. Invites the international community and all countries and organizations to support this initiative.

7. Requests the Chairman of the Summit to form a special committee composed of some of its concerned member states and the Secretary General of the League of Arab States to pursue the necessary contacts to gain support for this initiative at all levels, particularly from the United Nations, the Security Council, the United States of America, the Russian Federation, the Muslim States and the European Union.

http://www.fmep.org/documents/Beirut_declaration.htm

4. Politički, on je pripadnik generacije koja se uzdigla tokom Oslo procesa i Druge intifade. Vojno: vođa Tanzima, oružanih grupa Fataha. Krajnji radikali među njima čine regrutnu osnovu Mučenika Al Akse, terorističke frakcije.

5. http://www.mideastweb.org/prisoners_letter.htm

6. Arnon Regular, Hamas calls snap parliamentary vote on new Hamas cabinet, Ha'aretz , 22. 03. 2006. http://www.haaretz.com/hasen/spages/697391.html

7. "Niko ne može da ignoriše PLO," rekao je predsednik (Abas). Yasser Abd Rabbo, zvaničnik PLO rekao je, citirano, da “mi ne možemo … prihvatiti platformu ove vlade, jer ona ignoriše glavno dostignuće palestinskog naroda, a to je PLO.” Khaled Amayreh, Left out and hurt, Al-Ahram Weekly , No. 787, 23 - 29 March 2006 , http://weekly.ahram.org.eg/2006/787/re1.htm

8. Fatahove generacije su, redom:

•  Generacija osnivača. Faruk Kadumi, Muhammad Ghneim (Abu Mahir) i Sahkr Habash. Bili u sukobu s Arafatom zbog odbijanja Oslo procesa.

•  Druga generacija, odnosno Stara garda. Mahmoud Abbas (Abu Mazen), Ahmed Qureia (Abu Ala), ljudi ušli u sedamdesete godine života, i drugi. Tehnokrate formirane u emigraciji, u birokratiji Fataha/PLO. Ulica ih vidi kao korumpirane i preterano prozapadne ljude.

•  Ljudi iznutra ili Mlada garda. Karakteristični su Mohamed Dahlan (45 god.) u oblasti Gaze, njegov rival istog značaja i ranga na Zapadnoj obali Džibril Rajoub (56 god) i Marvan Barguti (47). Kao ljudi koji raspolažu lojalnom vojnom silom oni su vođe struja reforme Fataha/PLO/PA. Sukob oko izbornih lista sa Starom gardom neposredno pred izbore januara 2006. zapretio je rascepom pokreta i odlučno pridoneo neuspehu.

9. Ovom rečju Palestinci označavaju svoj slom i progonstvo.

10. Khaled Amayreh, Dahlan vows to decimate Hamas, Al Ahram Weekly, 8-15.06.2006. http://weekly.ahram.org.eg/2006/798/re82.htm

11. Amos Harel, Avi Issacharoff, Haniyeh orders end to Qassam fire, Ha'aretz, 15.06.2006. http://www.haaretz.com/hasen/spages/726997.html

12. Hagai Einav, Peres points finger at Syria for kidnapping, Yedioth Aharoniot, 27.06.2006 http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3268172,00.html

13. Avi Issacharoff, Fatah: PA to formulate unity government within two weeks, Ha'aretz, 28.06.2006 http://www.haaretz.com/hasen/spages/731970.html

 

 

 
 
Copyright by NSPM