Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

BiH - deset godina posle Dejtona

   

 

Momir Dejanović

Predizborna obećanja i rezultati vršenja vlasti

Istraživanje predizbornih obećanja i rezultata vršenja vlasti sprovedeno je aprilu, maju i junu 2006. godine u Bosni i Hercegovini. Cilj ovog istraživanja je da utvrdi predizborna obećanja političkih stranaka koje su pripadale vladajućoj strukturi u entitetima i Bosni i Hercegovini i njihovu realizaciju u periodu od 2002. do 2006. godine. Pragmatični cilj ovog istraživanja je da podsjeti građane Bosne i Hercegovine na predizborna obećanja i da im pomogne da donesu najbolju odluku o učešću i konkretnom izboru svojih predstavnika u organima vlasti na opštim izborima 2006. godine.

Rezultati ovog istraživanja potvrdili su generalnu hipotezu da političke stranke iz vladajuće strukture u entitetima i Bosni i Hercegovini nisu ispunile većinu obećanja datih građanima na opštim izborima u Bosni i Hercegovini, koji su održani 2002. godine. Ovo istraživanje, takođe je pokazalo, da nisu postojale značajnije razlike između politčkih stranaka iz vladajuće strukture u ispunjavanju predizbornih obećanja.

Metodologija istraživanja

Predmet ovog istraživanja je jedan od centralnih političkih problema: koja su to predizborna obećanja političkih stranaka i kandidata koji su formirali skupštinsku većinu i izvršnu vlast nakon izbora i kakvi su rezultati vršenja vlasti u odnosu na predizborna obećanja i stanje u društvu? Potrebu za istraživanjem ovog problema nametnulo je i saznanje da građani Bosne i Hercegovine nisu dovoljno i objektivno informisani o rezultatima vršenja vlasti, kao i da ne postoji praksa ozbiljnog i sistematičnog bavljenja ovim problemom. Informacje koje se prezentuju o ovom problemu putem informativnih medija, predstavnika organa vlasti, opozicije ili na drugi način nisu potpune i objektivne.

Osnovni cilj ovog istraživanja je da utvrdi da li su političke stranke, koje su nakon opštih izbora 2002. godine u Bosni i Hercegovini formirale skupštinsku većinu i izvršnu vlast na entitetskom i državnom nivou, ispunile predizborna obećanja, kao i da li postoje značajnije razlike u ispunjavanju predizbornih obećanja u odnosu na političke stranke, entitetsku pripadnost i vrstu obećanja. Očekuje se da će ovim istraživanjem biti dobijeni rezultati od naučnog, stručnog i praktičnog značaja. U praktičnom smislu rezultati ovog istraživanja mogu biti od koristi građanima Bosne i Hercegovine na opštim izborima 2006. godine u pokušaju da sebi izaberu odgovorniju i uspješniju vlast, kao i političkim strankama, institucijama vlasti, nevladinim organizacijama, predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i drugim zainteresovanim.

U ovom istraživanju korištena je metoda analize sadržaja. Generalna hipoteza u ovom istraživanju je da političke stranke, koje su pripadale vladajućoj strukturi u entitetima i Bosni i Hercegovini, nisu ispunile najveći dio obećanja datih na opštim izborima u Bosni i Hercegovini 2002. godine. Kolateralne hipoteze u ovom istraživanju su da ne postoje značajnije razlike u ispunjavanju predizbornih obećanja između političkih stranaka i entitetskih vladajućih struktura, kao i u odnosu na društvene oblasti na koje se odnose predizborna obećanja. U ovom istraživanju zavisna varijabla je ispunjavanje predizbornih obećanja, a nezavisne varijable su političke stranke, entiteti i društvene oblasti na koje se odnose predizborna obećanja. Ispunjavanje predizbornih obećanja je unipolarna i kvantitativna varijabla, a teorijske mogućnosti variranja su od neispunjavanja do potpunog ispunjavanja obećanja. Inteziteti variranja ove varijable su ispunjena u potpunosti, ispunjena u većem dijelu, ispunjena djelimično, ispunjena u manjem dijelu i nisu ispunjena. Pod obećanjima koja su ispunjena u potpunosti podrazumjeva se da je ispunjeno sve obećano ili više od toga, pod ispunjenim većim dijelom podrazumjeva se da je ispunjeno više od dvije trećine obećanja, pod djelimično ispunjenim podrazumjeva se da je ispunjeno između jedne i dvije trećine obećanja, pod ispunjenim manjim dijelom podrazumjeva se da je ispunjeno manje od jedne trećine obećanja i pod nije ispunjeno podrazumjeva se da nije ispunjeno ono što je obećano. Sve nezavisne varijable u ovom istraživanju su kvalitativne, a njihovi modaliteti variranja su za entitete: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, za političke stranke: Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka, Hrvatska demokratska zajednica, Stranka za Bosnu i Hercegovinu i Partija demokratskog progresa i za društvene oblasti: javne funkcije, ekonomija i socijalni sektor. Predizborna obećanja političkih stranaka, koje pripadaju vladajućoj strukturi u entitetima i Bosni i Hercegovini, identificirana su u stranačkim programima ili drugim izbornim dokumentima. Osnovne kategorije analize sadržaja u ovom istraživanju bili su sadržaji koji imaju karakter jasnog i aktuelnog političko-programskog cilja, opredjeljenja, namjere ili rješenja u odnosu na određenu društvenu oblast, djelatnost ili problem, kao i sadržaji koji nisu jasni ili aktuelni da bi imali karakter predizbornog obećanja. Za ovo istraživanje relevantni su bili sadržaji koji imaju karakter predizbornog obećanja sa jasnim i aktuelnim političko-programskim ciljem, opredjeljenjem, namjerom ili rješenjem u odnosu na određenu društvenu oblast, djelatnost ili problem. Predizborna obećanja podijeljena su u tri osnovne oblasti i više podoblasti. U oblasti javnih funkcija, koje su u isključivoj ili dominantnoj nadležnosti vlasti entiteta ili Bosne i Herecgovine, odvojeno su identifikovana predizborna obećanja koja se odnose na ustavno uređenje, javnu administraciju, spoljne poslove, odbranu, bezbijednost, pravosuđe, kriminal i korupciju, javne finansije i ekologiju. U oblasti ekonomije ili privrede identifikovana su obećanja koja se odnose na integraciju ekonomskog prostora, ekonomski oporavak i razvoj, privatizaciju, industriju, poljoprivredu, saobraćaj, turizam i građevinarstvo. U oblasti socijalnog sektora identifikovana su obećanja koja se odnose na zapošljavanje, socijalnu zaštitu, penzionu i invalidsku zaštitu, zdravstvo, obrazovanje, sport i povratak.

Kao uzorak analize sadržaja korišteni su stranački programi i druga izborna dokumenta političkih stranaka koje pripadaju vladajućoj strukturi, zvanični statistički i drugi podaci nadležnih entitetskih i državnih institucija i relevantna dokumenta naučnih, stručnih, nevladinih i međunarodnih institucija o stanju u društvu i rezultatima vršenja vlasti. Podaci koji su prikupljeni od nadležnih institucija i iz drugih izvora poslužili su kao indikatori za utvrđivanje da li je neko predizborno obećanje ispunjeno ili nije. Preko 90% podataka, koji su korišteni kao indikatori u ovom istraživanju, prikupljeno je iz vladinih izvora. Realizacija predizbornih obećanja mjerena je na skali od pet nivoa. Bazni podaci u ovom istraživanju bili su oni iz 2002. godine, a promjene su praćene na osnovu godišnjih i podataka sa kraja 2005. ili sredine 2006. godine.

Osnovni pojmovi u ovom istraživanju su predizborna obećanja, vladajuća struktura i rezultati vršenja vlasti. Pod predizbornim obećanjima u ovom istraživanju podrazumjevaju se sadržaji iz programa i drugih izbornih dokumenta vladajućih političkih stranka za opšte izbore u Bosni i Hercegovini 2002. godine, koji imaju karaketer jasnog i aktuelnog političko-programskog cilja, opredjeljenja, namjere ili rješenja u odnosu na određenu društvenu oblast, djelatnost ili problem. Pod vladajućom strukturom u ovom istraživanju podrazumjevaju se političke stranke koje su, nakon opštih izbora 2002. godine, formirale skupštinsku većinu i izvršnu vlast u entitetima i Bosni i Hercegovini. Pod rezultatima vršenja vlasti u ovom istraživanju podrazumjevaju se rezultati koje je vladajuća struktura u entitetima i Bosni i Hercegovini postigla u ispunjavanju svojih predizbornih obećanja kroz vršenje vlasti.

Ovim istraživanjem obuhvaćeni su vremenski period između opštih izbora u Bosni i Hercegovini 2002. i 2006. godine, entitetski i državni nivo vlasti i političke stranke koje su pripadale vladajućoj strukturi. Osnovni kriteriji za utvrđivanje koje političke stranke pripadaju vladajućoj strukturi bili su učešće u skupštinskoj većini i izvršnoj vlasti. Na osnovu ovih kriterija utvrđeno je da su Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka, Hrvatska demokratska zajednica, Stranka za Bosnu i Hercegovinu i Partija demokratskog progresa pripadale vladajućoj političkoj strukturi i imale dominantan uticaj na vršenje vlasti u entitetima i Bosni i Hercegovini. Ovih pet stranaka formirale su skupštinsku većinu i izvršnu vlast na nivou Bosne i Herecegovine, dok su na nivou entiteta zakonodavnu i izvršnu vlast formirale u Federaciji Bosne i Hercegovine, Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Stranka za Bosnu i Hercegovinu i u Republici Srpskoj, Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa, uz podršku nekih manjih stranaka. U Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Stranka za Bosnu i Hercegovinu imaju ubjedljivu većinu od 64%, dok u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa imaju 42% poslanika. Pripadnost političkih stranaka vladajućoj strukturi u entitetima i Bosni i Heregovini podrazumjeva postojanje kapaciteta za realizaciju obećanja koja su data građanima na opštim izborima u Bosni i Hercegovini 2002. godine. Promjene u skupštinskoj većini i izvršnoj vlasti, do kojih je došlo početkom 2006. godine u Republici Srpskoj, nisu uzete u obzir u ovom istraživanju, zbog nemogućnosti praćenja promjena i ostvarivanja predizbornih obećanja u periodu od samo nekoliko mjeseci.

Rezultati istraživanja

Ustavno uređenje. Stranka demokratske akcije je imala veći broj sasvim konkretnih obećanja, koja su se odnosila na ustavno uređenje i promjenu ustava entiteta i Bosne i Hercegovine. Obećanja o promjeni ustava entiteta podrazumijevala su formiranje regija i proširenje nadležnosti opština u Republici Srpskoj, reorganizaciju strukture vlasti i preraspodjelu nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, usklađivanje diskriminatorskih zakona o službenim jezicima, praznicima i slično, vraćanje preddejtonskih naziva opština i naselja, promjene naziva ulica i ustanova i nacionalnu zastupljenost u organima vlasti i javnim institucijama po popisu iz 1991. godine. Obećanja o promjeni ustava Bosne i Hercegovine podrazumjevala su usklađivanje ustava Bosne i Hercegovine sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima, prenošenje dijela ustavnih nadležnosti sa entiteta na državni nivo, jaku centralnu vladu nadležnu za odbranu, bezbijednost i zajedničke ekonomske poslove, finansiranje institucija Bosne i Hercegovine iz izvornih prihoda države, vraćanje preddejtonskog naziva državi i usklađivanje naziva entiteta. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je obećala ustavne promjene, koje će obezbijediti uspostavu jake vlade Bosne i Hercegovine. Hrvatska demokratska zajednica je obećala ustavne promjene koje trebaju obezbijediti kantonizaciju Bosne i Hercegovine ili formiranje tri federalne jedinice, institucionalnu zaštitu nacionalnog interesa na nivou Bosnu i Hercegovine, Sarajevo distrikt, usklađivanje entitetskih ustava sa ustavom Bosne i Hercegovine i dvodome entitetske parlamente sa domom naroda. Srpska demokratska stranka je obećala unutrašnje entitetsko uređenje Bosne i Hercegovine, provođenje dejtonskog mirovnog sporazuma, protivljenje unitarizaciji Bosne i Hercegovine i prihvatanje standarda za pristupanje međunarodnim integracijama. Partija demokratskog progresa je obećala uspostavljanje zajedničkih institucija ako to zahtijeva princip efikasnosti, da će sve funkcje Republike Srpske ostati u njenoj nadležnosti i mogućnost prenošenja nadležnosti Republike Srpske na opštinski nivo.

Od ukupno dvadeset i tri obećanja iz oblasti ustavnog uređenja u potpunosti su ispunjena samo ona koja se odnose na usklađivanje entitetskih ustava sa ustavom Bosne i Hercegovine, dvodome entitetske parlamente sa domom naroda, unutrašnje entitetsko uređenje Bosne i Hercegovine i uspostavljanje zajedničkih institucija, kada to zahtijeva princip efikasnosti. Ispunjen je veći dio obećanja koja se odnose na usklađivanje ustava Bosne i Hercegovine sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima, prenošenje dijela ustavnih nadležnosti sa entiteta na državni nivo i finansiranje institucija Bosne i Hercegovine iz izvornih prihoda države. Djelimično su ispunjena obećanja koja se odnose na usklađivanje diskriminatorskih zakona o službenim jezicima, vraćanje preddejtonskih naziva opština i naselja i institucionalnu zaštitu nacionalnog interesa na nivou Bosne i Hercegovine. Ispunjen je samo manji dio obećanja koja se odnose na nacionalnu zastupljenost u organima vlasti i javnim institucijama po popisu iz 1991. godine. Ostala obećanja nisu ispunjena.

Može se konstatovati da su političke stranke imale tri vrste teško pomirljivih obećanja u oblasti ustavnog uređenja, sa uočljivim podjelama na nacionalnoj osnovi. Prvu vrstu čine obećanja Stranke demokratske akcije i Stranke za Bosnu i Hercegovinu, u kojim se one zalažu za konkretne i radikalne promjene ustava entiteta i Bosne i Hercegovine. Drugu vrstu čine obećanja Hrvatske demokratske zajednice, u kojim se ona zalaže za ustavne promjene, koje se koncepcijski razlikuju od onih za koje se zalažu Stranka demokratske akcije i Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Treću vrstu čine obećanja Srpske demokratske stranke i Partije demokratskog progresa, u kojim se one zalažu za zadržavanje postojećeg stanja uspostavljenog oktroisanim dejtonskim ustavom, uz mogućnost ustavnih promjena manjeg obima. Može se zapaziti da su u potpunosti ispunjena s ? m ? ona obećanja koja podrazumijevaju zadržavanje postojećeg stanja ili ustavne promjene manjeg obima, a da su djelimično ispunjena obećanja kada je korišten metod međunarodnog pritiska ili odluke ustavnog suda. Takođe se može konstatovati da ovih pet političkih stranaka nisu imale kapaciteta da postignu konsenzus o ustavnim promjenama, koje bi značile donošenje novih ustava entiteta i Bosne i Hercegovine.

Javna administracija. Svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture obećale su reformu, povećanje efikasnosti i smanjenje institucija i broja zaposlenih u javnoj administraciji. Srpska demokratska stranka i Stranka za Bosnu i Hercegovinu, još su obećale, i smanjenje javne potrošnje.

Ni jedno od ovih obećanja nije ispunjeno. U protekle četiri godine izrađen je samo nacrt strategije reforme javne uprave, a nije povećana efikasnost i nije došlo do smanjenja institucija i broja zaposlenih u javnoj administraciji. Bosna i Hercegovina ima jednog zaposlenog u javnoj administraciji na 500 stanovnika, dok je evropski prosjek jedan zaposleni na 2.000 stanovnika. Oko 80% zaposlenih u javnoj administraciji ne zna koristiti računar. Nije došlo ni do smanjenja javne potrošnje, koja iznosi oko 50% bruto društvenog proizvoda. Bosna i Hercegovina ima najveću javnu potrošnju u regionu u odnosu na bruto društveni proizvod (prosječna javna potrošnja u zemljama regiona iznosi oko 40% bruto društvenog proizvoda). Ovaj primjer je posebno ilustrativan u pogledu neozbiljnosti, neodgovornosti i nespremnosti političkih stranaka iz vladajuće strukture da ispune predizborna obećanja u kojima su bile jedinstvene i za čije ispunjenje nisu postojala posebna ograničenja.

Spoljni poslovi. Svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture bile su jedinstvene u obećanjima evropskih integracija i unapređenja saradnje sa zemljama u susjedstvu i regionu. Stranka demokratske akcije je obećala unapređenje saradnje sa islamskim zemljama, a Stranka za Bosnu i Hercegovinu liberalizaciju viznog režima. Partija demokratskog progresa je obećala srpskog ministra spoljnih poslova.

U potpunosti je ispunjeno obećanje o srpskom ministru spoljnih poslova, a samo manji dio obećanja je ispunjen u vezi sa evropskim integracijama i unapređenjem saradnje sa zemljama u susjedstvu i regionu. Ostala obećanja nisu ispunjena. Započinjanjem pregovora sa Evropskom unijom o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju učinjen je određen napredak u evropskim integracijama, uz napomenu da nisu ispunjena očekivanja da ovaj proces bude brži i vremenski kraći. Takođe je učinjen određen napredak u pogledu unapređenja saradnje sa susjednim zemljama, ali ove odnose još opterećuje jedan broj neriješenih problema. Vizni režim sa zemljama Evropske unije, Sjedinjenim američkim državama i drugim razvijenim zemljama u svijetu nije liberalizovan, uz napomenu da su započeti pregovori o olakšavanju viznog režima sa ovim zemljama za određene kategorije stanovništva. Unapređenje saradnje sa islamskim zemljama i srpski ministar inostranih poslova su primjer jeftinih predizbornih obećanja, čiji je osnovni smisao udvaranje i pridobijanje podrške od nacionalno i vjerski podijeljenog biračkog tijela u Bosni i Herecgovini.

Odbrana. Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica obećale su jedinstvenu vojsku, ministarstvo odbrane i civilnu komandu. Partija demokratskog progresa je obećala profesionalizaciju vojske Republike Srpske.

Obećanja o jedinstvenoj vojsci, ministarstvu odbrane i civilnoj komandi ispunjena su u potpunosti uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice. Obećanje o profesionalizaciji vojske Republike Srpske nije ispunjeno, jer vojska Republike Srpske više ne postoji poslije sprovedenih reformi u oblasti odbrane .

Bezbijednost. Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Stranka za Bosnu i Hercegovinu obećale su reformu sistema bezbijednosti. Stranka demokratske akcije i Stranka za Bosnu i Hercegovinu obećale su jedinstveno ministarstvo unutrašnjih poslova i službe bezbijednosti Bosne i Hercegovine. Partija demokratskog progresa obećala je profesionalizaciju policije Republike Srpske.

Ispunjen je samo manji dio obećanja o reformi sistema bezbijednosti i uspostavljanju jedinstvenih službi bezbijednosti Bosne i Hercegovine. Obećanje o profesionalizaciji policije Republike Srpske nije ispunjeno. Reforma sistema bezbijednosti još se nalazi u svojoj ranoj fazi, a od reformskih aktivnosti usvojen je dio zakonske regulative i uspostavljene su državna granična služba, državna agencija za istrage i zaštitu i jedinstvena obavještajno bezbjedonosna agencija. Pod pritiskom međunarodne zajednice usvojen je i sporazum o reformi policijskih struktura u Bosni i Hercegovini, koji sadrži tri osnovna evropska principa, ali još uvijek nema politički usaglašenog modela za reformu policijske strukture u Bosni i Hercegovini.

Pravosuđe. Partija demokratskog progresa je obećala reformu pravosuđa, a Stranka demokratske akcije formiranje suda Bosne i Hercegovine za ratne zločine.

U potpunosti je ispunjeno obećanje o sudu Bosne i Hercegovine za ratne zločine, a obećanje o reformi pravosuđa ispunjeno je u većem dijelu. U proteklom periodu završen je veći dio procesa reforme pravosuđa u Bosni i Herecgovini, koji je ranije započet pod vođstvom institucija međunarodne zajednice. Uspostavljeno je i odjeljenje za ratne zločine u sastavu Suda Bosne i Hercegovine, pred kojim se vode postupci protiv optuženih za ova krivična djela. Reformisano pravosuđe još uvijek ne pokazuje očekivanu efikasnost, a činjenica da je 80% sudija i tužilaca ponovo izabrano na iste funkcije, izaziva sumnje u njihovu nezavisnost i profesionalnost.

Kriminal i korupcija. Svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture ponovo su bile jedinstvene kada su obećale borbu protiv kriminala i korupcije. Partija demokratskog progresa je obećala donošenje antikorupcijskih akata.

Obećanja o borbi protiv kriminala i korupcije nisu ispunjena, dok je ispunjen najveći dio obećanja o donošenju antikorupcijskih akata. U proteklom periodu indeks percepcije korupcije i pozicija Bosne i Hercegovine, među zemljama obuhvaćenim istraživanjem o korupciji, bilježe kontinuiran pad. U Bosni i Hercegovini ne postoje relevantna istraživanja o nivou ugroženosti društva zbog kriminalne destrukcije i institucionalne neefikasnosti u borbi protiv kriminala i korupcije, pa su kao indikatori korišteni rezultati istraživanja zasnovani na percepciji građana. U Bosni i Hercegovini još uvijek postoji izražen deficit političke volje za sistematsku i organizovanu borbu protiv kriminala i korupcije, kao i visok stepen korumpiranosti političkih elita i njihova sprega sa organizovanim kriminalom. Pod rukovodstvom ili dominantnim uticajem međunarodne zajednice stvoren je odgovarajući antikorupcijski pravni okvir i započete su institucionalne reforme.

Javne finansije. Stranka demokratske akcije je obećala uvođenje poreza na dodatnu vrijednost, izvorne državne prihode i osiguranje isplate stare devizne štednje. Hrvatska demokratska zajednica je obećala uvođenje poreza na dodatnu vrijednost i decentralizaciju javnih finansija. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je obećala izvorne državne prihode, povećanje budžetskih sredstava za vojsku i policiju i smanjenje javne potrošnje za 15% u cilju gradnje puteva.

U potpunosti je ispunjeno obećanje o uvođenju poreza na dodatnu vrijednost, a u većem dijelu je ispunjeno obećanje o izvornim državnim prihodima. Ostala obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini je učinjen napredak u reformi sistema indirektnog oporezivanja. Nije smanjena javna potrošnja, dok je došlo do značajnog smanjenja izdvajanja za odbranu. Odložena je isplata stare devizne štednje, koja je po novom zakonu postala dugogodišnja obaveza Bosne i Hercegovine prema nezadovoljnim starim deviznim štedišama.

Ekologija. Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa su obećale donošenje zakonske regulative u ovoj oblasti, koja bi trebala biti usklađena sa evropskim standardima. Partija demokratskog progresa je još obećala uvođenje sistema upravljanja ekološkim standardima i uspostavljanje jedinstvenog informacionog sistema u ovoj oblasti.

Obećanje o donošenju zakonske regulative ispunjeno je djelimično, dok ostala obećanja nisu ispunjenja. U Bosni i Hercegovini još nema političke volje da se usvoji potrebna zakonska regulativa u ovoj oblasti na državnom nivou.

Ekonomski prostor. Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica obećale su uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini, izjednačavanje poreskih stopa i ukidanje duplog oporezivanja. Partija demokratskog progresa je, takođe, obećala uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini.

Ova obećanja su ispunjena djelimično. Iako je u proteklom periodu učinjen značajan napredak, još uvijek podijeljeni ekonomski prostor u Bosni i Hercegovini nema svoje logično ekonomsko, nacionalno ili drugo opravdanje.

Ekonomski oporavak i razvoj. Stranka demokratske akcije je obećala rast društvenog proizvoda za najmanje 10% godišnje, rast izvoza za 20% godišnje, razmjenu sa inostranstvom u vrijednosti 80% bruto društvenog proizvoda, investiranje u visini najmanje 20% godišnjeg bruto proizvoda, uravnoteženje platnog bilansa sa podrškom izvozu, carinske povlastice za uvoz opreme, javne radove i strana ulaganja. Hrvatska demokratska zajednica je obećala smanjenje fiskalnog opterećenja, smanjenje poreza i doprinosa na plate i javne radove. Srpska demokratska stranka je obećala smanjenje fiskalnog opterećenja, smanjenje poreza i doprinosa na plate, stimulisanje investiranja kroz poreske olakšice, strana ulaganja i opšti privredni razvoj.

U potpunosti su ispunjena samo obećanja o visini razmjene sa inostranstvom i visini investicija. U većem dijelu je ispunjeno obećanje o rastu izvoza, dok su samo djelimično ispunjena obećanja o rastu društvenog proizvoda i stranim ulaganjima. Iako je zabilježen rast, Bosna i Hercegovina ima u regionu najniži bruto društveni proizvod po stanovniku i najmanju pokrivenost uvoza izvozom. Za poređenje, bruto društveni proizvod po stanovniku u Makedoniji veći je za oko 20%, Srbiji za oko 40% i Hrvatskoj za oko 260%. Pokrivenost uvoza izvozom u Bosni i Hercegovini iznosi oko 33%, dok u Srbiji iznosi oko 42%, Hrvatskoj oko 48% i Makedoniji oko 60%. Ostala obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu postojao je trend laganog oporavka destruisane bosanskohercegov ? čke ekonomije, ali se ove pozitivne promjene i trendovi još uvijek ne mogu okarakterisati kao opšti privredni razvoj.

Privatizacija. Stranka demokratske akcije je obećala završetak privatizacije do sredine 2003. godine, a Srpska demokratska stranka privatizaciju preduzeća i banaka.

Obećanje o završetku privatizacije do sredine 2003. godine nije ispunjeno, a obećanje o privatizaciji preduzeća i banaka samo je u manjem dijelu ispunjeno. U Federaciji Bosne i Hercegovine sredinom 2006. godine nije bilo privatizovano 365 preduzeća i 6 banaka, a u Republici Srpskoj 328 preduzeća. Zbog uništenih i opljačkanih preduzeća i banka koji se privatizuju, spornog modela privatizacije, spore privatizacija, zloupotreba u privatizaciji i slično, izostali su očekivani efekti privatizacije.

Industrija. Stranka demokratske akcije je obećala prestruktuiranje elektroenergetskog sektora, finansijsku konsolidaciju rudnika uglja i izgradnju gasne infrastrukture. Hrvatska demokratska zajednica je obećala oporavak i razvoj industrijske proizvodnje za izvoz i realizaciju energetskih projekata, a Srpska demokratska stranka oporavak i razvoj industrijske proizvodnje, realizaciju energetskih projekata, izgradnju gasne infrastrukture, davanje koncesija za eksploataciju uglja, nova investiciona ulaganja i obezbjeđenje kontinuirane proizvodnje u rafinerijama za potrebe domaćeg i regionalnog tržišta.

Samo djelimično su ispunjena obećanja o prestruktuiranju elektroenergetskog sektora, oporavku i razvoju industrijske proizvodnje za izvoz, davanju koncesija za eksploataciju uglja i novim investicionim ulaganjima. Ostala obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu započet je proces prestruktuiranja elektroenergetskog sektora i oporavka određenih industrijskih kapaciteta, koji su privatizovani sa direktnim stranim ulaganjima. Brodska rafinerija, koja je potpuno obustavila rad sredinom 2005. godine, je klasičan primjer kako korumpirana vladajuća elita svjesno i sistematski uništava jedan od najvrednijih bosanskohercegovačkih privrednih resursa za svoje i interese stranih naftnih kompanija.

Poljoprivreda. Stranka demokratske akcije je obećala razvoj i stimuliranje poljoprivredne proizvodnje, formiranje fonda za stalnu pomoć i razvoj poljoprivrede, uređenje poljoprivrednog zemljišta i zaštitu od poplava. Hrvatska demokratska zajednica je obećala razvoj i stimuliranje poljoprivredne proizvodnje, fiskalno rasterećenje, institucionalnu zaštitu i proizvodnju zdrave hrane. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je obećala donošenje državne strategije razvoja poljoprivrede, donošenje zakona o podsticajima i zaštiti poljoprivrednog zemljišta i osnivanje agrarne razvojne banke. Srpska demokratska stranka je obećala povećanje proizvodnje i izvoza, proizvodnju zdrave hrane i investiciona ulaganja oslobođena poreskih obaveza. Partija demokratskog progresa je obećala povećanje proizvodnje i izvoza, proizvodnju za tržište u Federaciji Bosne i Hercegovine, smanjenje uvoznih obaveza na opremu i repromaterijal, povoljne kredite, ohrabrivanje zadrugarstva, donošenje zakona o restituciji i nasleđivanju zemljišta i osnivanje društva za upravljanje državnim poljoprivrednim zemljištem.

Ispunjen je samo manji dio obećanja o razvoju i stimuliranju poljoprivredne proizvodnje, donošenju zakona o podsticajima i zaštiti poljoprivrednog zemljišta i povoljnim kreditima, dok ostala obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu ostvaren je manji napredak, ali još uvijek postoje brojni problemi koji ograničavaju brži oporavak i razvoj u ovoj oblasti. U Bosni i Hercegovini još uvijek se izdvajaju skromna i nedovoljna budžetska sredstva za podsticaje i subvencije u oblasti poljoprivrede, nije zaštićena domaća poljoprivredna proizvodnja, nema zaštite poljoprivrednog zemljišta i nema potrebnih državnih funkcija u ovoj oblasti. Izvozni potencijal u oblasti poljoprivrede ograničavaju, osim prethodno navedenih slabosti, nedostatak odgovarajuće regulative sa ugrađenim evropskim standardima i nepostojanje institucionalnih kapaciteta za kontrolu i sertifikaciju.

Saobraćaj. Stranka demokratske akcije je obećala izgradnju najmanje 30 km autoputeva godišnje i kvalitetno održavanje puteva. Hrvatska demokratska zajednica je obećala izgradnju putne infrastrukture, realizaciju projekata u oblasti telekomunikacija, prestruktuiranje domaćeg avioprevoznika i rekonstrukciju mostarskog aerodroma. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je obećala izgradnju 100 km puteva. Srpska demokratska stranka je obećala modernizaciju željeznica i izgradnju novih pruga.

U potpunosti je ispunjeno obećanje o realizaciji projekata u oblasti telekomunikacija, dok je obećanje o izgradnji putne infrastrukture ispunjeno samo manjim dijelom. Ostala obećanja nisu ispunjena. I u ovoj oblasti vladajuća politička struktura je ispoljila krajnju neodgovornost u ispunjavanju datih obećanja. Da su ispunjena obećanja o izgradnji i održavanju puteva, Bosna i Hercegovina bi sredinom 2006. godine imala već izgrađenih oko 40% autoputa na koridoru Vc i kvalitetnu putnu infrastrukturu, koja obezbjeđuje brži protok, veću bezbijednost i bolje uslove za razvoj u ostalim oblastima.

Turizam. Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica su obećale razvoj turističkih kapaciteta.

Ispunjen je samo manji dio ovog obećanja. U proteklom periodu došlo je do određenog poboljšanja turističke infrastrukture, ali nerazvijena i neadekvatna saobraćajna infrastruktura posebno ograničavajuće utiče na brži razvoj turizma u Bosni i Hercegovini.

Građevinarstvo. Stranka demokratske akcije je obećala subvencije i povoljne kredite za stanogradnju. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je, osim subvencija i povoljnih kredita za stanogradnju, obećala i formiranje državne korporacije za stanogradnju.

Ova obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu nisu postojali subvencionirani krediti za stanogradnju, a za formiranje državne korporacije za stanogradnju nije postojala ni formalna inicijativa.

Zapošljavanje. Stranka demokratske akcije je obećala povećanje zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti sa 50% na 20%. Hrvatska demokratska zajednica i Partija demokratskog progresa, takođe su obećale povećanje zaposlenosti.

Ova obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini je zadržan približno isti broj zaposlenih i došlo je do povećane nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, koja zvanično iznosi 44,6%, najveća je u regionu i Evropi. Stope nezaposlenosti u Hrvatskoj i Srbiji su za više od dva puta manje. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini je postojao trend povećanja stope nezaposlenosti, dok je u zemljama regiona došlo do smanjenja stopa nezaposlenosti.

Socijalna zaštita. Stranka demokratske akcije je obećala donošenje i implementiranje strategije borbe protiv siromaštva u Bosni i Hercegovini, jačanje službi socijalne zaštite, izgradnju 500 socijalnih stanova godišnje, donošenje zakona o obaveznom zapošljavanju žrtava rata i donošenje zakona o stipendiranju djece poginulih boraca i invalida rata. Hrvatska demokratska zajednica je obećala socijalnu sigurnost za socijalno ugrožene. Srpska demokratska stranka je obećala reformu sistema socijalne zaštite i privilegije za borce i žrtve rata u socijalnoj, zdravstvenoj i drugim oblastima.

Ispunjen je samo manji dio obećanja o reformi sistema socijalne zaštite, jačanju službi socijalne zaštite i donošenju zakona o stipendiranju djece poginulih boraca i invalida rata. Ostala obećanja nisu ispunjena. U Bosni i Hercegovini je oko 50% stanovništva siromašno ili se nalazi na samoj granici siromaštva. Iako je u proteklom periodu došlo do određenog povećanja iznosa budžetskih sredstava za socijalne potrebe, još uvijek su izuzetno mala pojedinačna primanja ili drugi oblici kompenzacije po osnovu prava na socijalnu zaštitu. Borci i žrtve rata imaju dosta široka zakonska prava i privilegije, ali su određena prava fiktivna i teško ostvariva za najveći broj pripadnika ove kategorije. Može se konstatovati da Bosna i Hercegovina ima neizgrađen i neadekvatan sistem socijalne zaštite.

Penziona i invalidska zaštita. Stranka demokratske akcije je obećala reformu sistema penzione i invalidske zaštite, uspostavljanje jedinstvenog državnog sistema i povećanje penzija za 50%. Srpska demokratska stranka je obećala reformu sistema penzione i invalidske zaštite, prodaju nekretnina u vlasništvu fonda, značajno smanjenje zaposlenih u fondu i konkurenciju među fondovima. Partija demokratskog progresa, takođe je obećala konkurenciju među fondovima.

Ni jedno od ovih obećanja nije ispunjeno. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini je započet proces reforme penzionog sistema, koji je još u ranoj fazi. Rast penzija u proteklom periodu bio je manji od obećanog, a javni fondovi nisu imali konkurenciju i nisu smanjivali broj zaposlenih. Niže prosječne penzije u regionu od Bosne i Hercegovine ima Albanija, dok su prosječne penzije u Srbiji veće za oko 40%, a u Hrvatskoj za oko 150%.

Zdravstvo. Svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture obećale su reformu sistema zdravstvene zaštite. Stranka demokratske akcije je još obećala formiranje državnog fonda zdravstvenog osiguranja, donošenje osnovnog paketa usluga kojeg finansira država i besplatne zdravstvene usluge za nezaposlene i starije od 60 godina. Srpska demokratska stranka je obećala mogućnost osnivanja konkurentskih zdravstvenih fondova i smanjenje broja bolničkih ležajeva i dana liječenja.

Ispunjen je samo manji dio obećanja o besplatnim zdravstvenim uslugama za određene kategorije stanovništva i smanjenju broja bolničkih ležajeva. Ostala obećanja nisu ispunjena. U proteklom periodu u oblasti zdravstva je, kao i u drugim oblastima, započet proces reformi u kome nije učinjen značajniji napredak. Takođe treba konstatovati da je u proteklom periodu nastavljen trend redukovanja prava po osnovu zdravstvene zašite i povećanja troškova zdravstvenih usluga koje plaćaju građani. U Bosni i Hercegovini jedna četvrtina stanovništva nema osnovno zdravstveno osiguranje.

Obrazovanje. Svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture obećale su reformu sistema obrazovanja. Stranka demokratske akcije je još obećala besplatne udžbenike za svu djecu osnovnih i drugih škola, 2,5% studenata u odnosu na broj stanovnika i formiranje fondacije za unapređenje naučno-istraživačkog rada. Hrvatska demokratska zajednica je obećala nacionalni sistem obrazovanja. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je obećala donošenje državnog zakona o visokom obrazovanju. Srpska demokratska stranka je obećala diplome bez posebne nostrifikacije i budžetsku podršku naučnom radu i institucijama. Partija demokratskog progresa je obećala racionalizaciju postojeće mreže obrazovnih ustanova, modernizaciju nastave i vladine stipendije za najbolje učenike.

U potpunosti je ispunjeno samo obećanje o 2,5% studenata u odnosu na broj stanovnika, a ispunjen je i samo manji dio obećanja o reformi sistema obrazovanja, besplatnim udžbenicima, nacionalnom sistemu obrazovanja, budžetskoj podršci naučnom radu i institucijama, modernizaciji nastave i vladinim stipendijama za najbolje studente. Reformske procese, koji su započeli u proteklom periodu, odlikuje sporost i nedostatak političke volje da budu brže završeni. Budžetska sredstva koja se izdvajaju za nauku u Bosni i Hercegovini najmanja su u regiji i nekoliko puta manja od predratnih.

Sport. Stranka demokratske akcije je obećala izdvajanje više sredstava iz budžeta i lutrije za sport i izgradnju sportske dvorane u svakoj opštini. Srpska demokratska stranka je obećala zakonsko uređenje finansiranja i organizacije takmičenja.

Ispunjen je samo manji dio obećanja o izgradnji sportske dvorane u svakoj opštini, a ostala obećanja nisu ispunjena. Izuzetno teško stanje u bosanskohercegovačkom sportu je odraz stanja u društvu i neodgovornosti vladajuće političke strukture da ispuni obećanja i obaveze u ovoj značajnoj društvenoj oblasti.

Povratak. Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Srpska demokratska stranka su obećale obezbijediti pravo na povratak. Stranka demokratske akcije je, osim ovoga, obećala formiranje državnog fonda za povratak, obezbjeđenje 5% bužetskih sredstava i povoljne kredite za održiv povratak i provođenje imovinskih zakona za dvije godine.

Ispunjen je veći dio obećanja o formiranju državnog fonda za povratak i provođenju imovinskih zakona, a samo manji dio obećanja o obezbjeđenju prava na povratak. Krajem 2005. godine u Bosnu i Hercegovinu se vratilo samo oko 50% izbjeglih i raseljenih, uz napomenu da je vraćeno oko 95% imovine. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini je godišnje izdvajano prosječno 1% budžetskih sredstava za povratak, što je mnogo manje u odnosu na obećano i stvarne potrebe u ovoj oblasti.

Završni komentar.

Rezultati ovog istraživanja potvrđuju generalnu hipotezu da poltičke stranke, koje su pripadale vladajućoj strukturi u entitetima i Bosni i Hercegovini u periodu od 2002. do 2006. godine, nisu ispunile većinu programskih obećanja koje su građanima ponudile na opštim izborima održanim 2002. godine.

Rezultati pokazuju da političke stranke iz vladajuće strukture uopšte nisu ispunile 53% obećanja. U potpunosti je ispunjeno samo 7% obećanja, dok je 40% obećanja ispunjeno samo djelimično, u rasponu od manjeg do većeg dijela. Čak 75% obećanja nije ispunjeno ili je ispunjeno u manjem dijelu. Ako bi se ovaj rezultat iskazao ocjenom od 1 do 5, onda bi prosječna ocjena za ispunjavanje predizbornih obećanja iznosila 1,92, što znači da političke stranke iz vladajuće strukture uglavnom nisu ispunjavale svoja obećanja ili su ih ispunjavale u manjem dijelu.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoje određene razlike između političkih stranaka koje pripadaju entitetskim vladajućim strukturama.


Političke stranke, koje čine vladajuću strukturu u Federaciji Bosne i Hercegovine, nisu ispunile 50% obećanja, dok političke stranke, koje čine dominantni dio vladajuće strukture u Republici Srpskoj, nisu ispunile 57% obećanja. Prosječne ocjene takođe potvrđuju da postoje određene razlike između entitetskih političkih struktura u ispunjavanju predizbornih obećanja. Za ispunjavanje predizbornih obećanja vladajuća struktura iz Federacije Bosne i Hercegovine ima prosječnu ocjenu 2,02, a vladajuća struktura iz Republike Srpske ima prosječnu ocjenu 1,62.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoje određene razlike između političkih stranaka iz vladajuće strukture u ispunjavanju obećanja.


Ovi rezultati pokazuju da nešto veću prosječnu ocjenu za ispunjavanje obećanja od ostalih imaju Hrvatska demokratska zajednica i Stranka demokratske akcije, koje imaju 44%, odnosno 48% neispunjenih obećanja. Partija demokratskog progresa i Srp ska demokratska stranka imaju približno iste prosječne ocjene za ispunjavanje obećanja. Najmanju prosječnu ocjenu ima Stranka za Bosnu i Herecgovinu, koja jedina nema ni jedno ispunjeno obećanje u potpunosti i koja ima čak 64% neispunjenih obećanja.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoje određene razlike u broju i ispunjavanju obećanja u odnosu na društvene oblasti.

 

Rezultati istraživanja pokazuju da su političke stranke iz vladajuće strukture imale nešto veću prosječnu ocjenu za ispunjavanje obećanja u oblasti javnih funkcija koje su u isključivoj ili dominantnoj nadležnosti institucija vlasti entiteta i Bosne i Hercegovine, u odnosu na obećanja u oblasti socijalnog sektora i ekonomije. Rezultati takođe pokazuju da političke stranke iz vladajuće strukture imaju najlošije prosječne ocjene za ispunjavanje predizbornih obećanja u oblastima zapošljavanja, penzione zaštite, javne administracije, poljoprivrede, zdravstva, privatizacije i saobraćaja. U oblasti zapošljavanja, penzione zaštite i javne administracije političke stranke nisu ispunile ni jedno obećanje. U odnosu na društvene oblasti, nešto više obećanja političke stranke iz vladajuće strukture su imale u oblasti javnih funkcija. Najviše obećanja u okviru javnih funkcija bilo je u oblastima ustavnog uređenja, spoljnih poslova i javne administracije, u okviru ekonomije, u oblastima poljoprivrede, ekonomskog oporavka i industrije i u okviru socijalnog sektora, u oblastima obrazovanja, zdravstva i penziono-invalidske zaštite.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nisu postojale značajnije razlike u ispunjavanju obećanja s obzirom na njihovu bliskost ili reformski kurs.

SDA

HDZ

SDS

SBiH

PDP

SDA

10

2

3

3

HDZ

10

7

1

1

SDS

2

7

2

3

SBiH

3

1

2

1

PDP

3

1

3

1

 

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture imale devet zajedničkih obećanja, da su pet obećanja bila zajednička za tri političke stranke i da je devetnaest obećanja bilo zajedničko za dvije političke stranke. Bilo je za očekivati da će političke stranke pokazati nešto bolje rezultate u ispunjavanju ovih obećanja, zbog njihove podudarnosti ili bliskosti. Međutim, rezultati pokazuju da je ispunjavanje ovih obećanja bilo u granicama prosjeka. Lošiji rezultati su pokazani u ispunjavanju obećanja, koja su bila zajednička za svih pet političkih stranaka iz vladajuće strukture, nego u ispunjavanju obećanja koja su bila zajednička za tri ili dvije političke stranke. Ono što posebno iznenađuje je činjenica da nije ispunjeno u potpunosti ni jedno obećanje koje je bilo zajedničko za pet ili tri političke stranke. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da za 14% obećanja, zbog njihove programske ili ideološke suprostavljenosti unutar vladajuće političke strukture, nije bilo moguće obezbijediti politički konsenzus za njihovo ispunjavanje. Ovdje se uglavnom radi o obećanjima u oblasti ustavnog uređenja, odbrane i bezbijednosti. Nešto bolji rezultati u ispunjavanju ovih obećanja, u odnosu na zajednička obećanja sa programskim konsenzusom, postignuti su zahvaljujući isključivo angažovanju i pritisku institucija međunarodne zajednice na programski neprincipijelne predstavnike pojedininih političkih stranaka. Sve ili većina političkih stranaka su imale obećanja o reformama u oblasti javne administracije, odbrane, bezbijednosti, pravosuđa, socijalne i penzione zaštite, zdravstva i obrazovanja. I ovdje su nešto bolji rezultati u ispunjavanju obećanja u odnosu na prosječne, postignuti zahvaljujući činjenici što su ove reforme bile pod rukovodstvom ili nadzorom institucija međunarodne zajednice. Zanimljivi rezultati o bliskosti političkih stranaka iz vladajuće strukture po osnovu zajedničkih ili podudarnih obećanja prikazani su na dijagramu u obliku šahovske table. Najveću bliskost po ovom osnovu imaju Stranka demokratske akcije i Srpska demokratska stranka sa Hrvatskom demokratskom zajednicom, dok najveću distancu ima Hrvatska demokratska zajednica sa Strankom za Bosnu i Hercegovinu i Partijom demokratskog progresa i Stranka za Bosnu i Hercegovinu sa Partijom demokratskog progresa.

U ovom istraživanju analizirani su programi i druga izborna dokumenta političkih stranaka iz vladajuće strukture sa aspekta broja obećanja, odnosa relevantnih i irelevantnih sadržaja i odnosa sadržaja sa bosanskohercegovačkom, entitetskom i jednonacionalnom tematikom. Pod ireleventnim sadržajima u ovom istraživanju podrazumjevani su sadržaji koji nemaju karakter programskog ili izbornog obećanja, a koji su u principu neutralni, načelni, okrenuti prošlosti i slično.


Rezultati pokazuju da u programima i drugim izbornim dokumentima političkih stranaka iz vladajuće strukture dominiraju irelevantni sadržaji. U odnosu na ukupan sadržaj, relevantnog sadržaja ima 38%, a preciznog ili kvantificiranog sadržaja u ovim dokumentima je samo 6%. Ovi rezultati pokazuju da su političke stranke iz vladajuće strukture uglavnom izbjegavale da definišu precizne i mjerljive ciljeve i opredjeljenja u svojim programima ili drugim izbornim dokumentima. Stranka demokratske akcije ima najviše relevantnih sadržaja (76%), najviše preciznih ili kvantificiranih sadržaja (17%), najveći broj predizbornih obećanja (33%) u odnosu na ukupan broj istraživanih obećanja i najbolju pokrivenost obećanjima istraživanih društvenih oblasti (96%). Stranka za Bosnu i Hercegovinu ima najmanje relevantnih sadržaja (26%), najmanji broj predizbornih obećanja (12%) u odnosu na ukupan broj istraživanih obećanja i najlošiju pokrivenost obećanjima istraživanih društvenih oblasti (50%). Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica imaju najmanje preciznih ili kvantificiranih sadržaja u izbornim dokumentima (1%). Zanimljivi rezultati dobijeni su prilikom analize stranačkih programa i drugih izbornih dokumenata sa aspekta prisutnosti i odnosa sadržaja sa bosanskohercegovačkom, entitetskom i jednonacionalnom tematikom. Sadržaja sa bosanskohercegovačkom i opštom tematikom ima najviše kod Stranke za Bosnu i Hercegovinu (100%), dok ovih sadržaja kod Stranke demokratske akcije ima 90%, Srpske demokratske stranke 82%, Hrvatske demokratske zajednice 60% i Partije demokratskog progresa 39%. Sadržaja sa entitetskom tematikom najviše ima kod Partije demokratskog progresa (60%) i Srpske demokratske stranke (29%), dok sadržaja sa jednonacionalnom tematikom najviše ima kod Hrvatske demokratske zajednice (32%).

U ovom istraživanju kreirano je stanje koje je trebalo postojati 2006. godine da je u potpunosti ispunjeno dvanaest lako mjerljivih i relativno reprezentativnih obećanja. Da su političke stranke iz vladajuće strukture u potpunosti ispunile ova obećanja, Bosna i Hercegovina bi 2006. godine bila zemlja sa reformisanom i efikasnom javnom administracijom i javnom potrošnjom koja iznosi 35% u odnosu na bruto društveni proizvod, zemlja čiji građani bez viza putuju u zemlje Evropske unije, Sjedinjene američke države i druge zemlje u svijetu, zemlja sa značajno manjim nivoom kriminala i korupcije i indeksom percepcije korupcije većim od 4, zemlja čiji bruto društveni proizvod po stanovniku iznosi oko 3.000 USD, zemlja sa izvozom koji pokriva uvoz, zemlja u kojoj je u potpunosti završena privatizacija, zemlja u kojoj brodska rafinerija, osim snabdijevanja domaćeg tržišta naftnim derivatima, obezbjeđuje i izvoz u zemlje regiona, zemlja koja je izgradila 120 km autoputa na dionici Sarajevo-Doboj ili Sarajevo-Jadran, zemlja koja ima stopu nezaposlenosti od 20%, zemlja u kojoj se isplaćuju prosječne penzije od 250 KM, zemlja u kojoj ne postoji ekstremno siromaštvo i zemlja u kojoj se vratilo preko 90% prognanog i raseljenog stanovništva.

Prethodni grafikon pokazuje veliku prazninu u vremenskom prostoru između 2002. i 2006. godine zbog neispunjenih obećanja. Iz ovog grafikona vidljivo je da je stanje u oblasti javne administracije, viznog režima i siromaštva na nultom nivou ili nepromijenjeno u odnosu na 2002. godinu, a da je stanje u oblasti kriminala i korupcije, rada brodske rafinerije i zapošljavanja u depresiji ili stanju koje je gore od onog iz 2002. godine. Kriminal i korupcija su najozbiljniji i najveći problem u Bosni i Hercegovini, gdje se kroz razne kriminalne aktivnosti godišnje opere više milijardi KM. Visok nivo kriminalizacije društva i vladajuće političke strukture u Bosni i Hercegovini onemogućio je povećanje bruto društvenog proizvoda, uspješniju privatizaciju, smanjenje stope nezaposlenosti i proizvodnju u brodskoj rafineriji, kao i obezbjeđenje većih budžetskih sredstava za izgradnju autoputeva, veće penzije, smanjenje siromaštva i održiviji povratak. Zbog visokog nivoa i institucionalne neefikasnosti u borbi protiv kriminala i korupcije, postaje gotovo nemoguće izabrati odgovorniju, pošteniju i uspješniju vladajuću strukturu u Bosni i Hercegovini.

Može se konstatovati da je u entitetima i Bosni i Hercegovini na sceni neodgovorna i prevarantska vladajuća politička struktura. Ovi rezultati djeluju još poraznije, ako se ima u vidu da se radi o obećanjima koje su političke stranke iz vladajuće strukture u programima i drugim izbornim dokumentima nezavisno i slobodno definisale kao svoj politički cilj i imale sve mehanizme vlasti da realizuju većinu ovih obećanja. Rezultati ovog istraživanja bili bi još lošiji da su analizirani rezultati vlasti na osnovu objektivnih mogućnosti, obaveza, građanskih očekivanja i drugih obećanja, kao i da nije bilo prisutstva i pritiska predstavnika međunarodne zajednice da se realizuju određene reforme i promjene.

Neispunjena obećanja i loši rezultati u proteklom periodu značili bi u uređenim i stabilnim demokratskim društvima siguran izborni poraz ili nestanak sa scene političkih stranaka iz aktuelne vladajuće strukture. Osim toga, tri vladajuće nacionalne političke stranke, koje su politički prilično istrošene, imaju kontinuitet katastrofalnih rezultata vršenja vlasti u proteklom petnaestogodišnjem periodu u entitetima i Bosni i Hercegovini. Očigledno je da su u Bosni i Hercegovini već odavno potrebne političke promjene koje će obezbijediti građanima odgovorniju i uspješniju vladajuću strukturu od dosadašnje.

(autor je magistar političkih nauka i radi u Centru za humanu politiku Doboj)

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM