Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

EKONOMSKA POLITIKA


   

Dragan Miljanić

STRAH OD "BENGALSKE VATRE"

Postaje li Narodna Republika Kina globalna svetska sila? (Danas 5-6.8.2006.)


Ugledne međunarodne institucije i njihovi istraživački timovi govore da će prva polovina 21. veka biti obeležena kao "decenije Kine". Prognoze i procene iznose se u tri dimenzije. Prva kaže da će Kina postati globalna sila, paralelna po ekonomsko- tehnološkoj moći, a značajno manje vojnoj, "rame uz rame" sa SAD. Tu je i dimenzija o "sigurnom drugom mestu" Kine. Treća predviđa usporavanje rasta kineske privrede i svojevrsni zamor njene ekonomije.


Zajedničko ovim mišljenjima, što se kao nit provlači u procenama, je da će (ne)uspešan razvoj Kine biti u znaku "utiskivanja kineskog pečata" na (s)kretanja tokova naše civilizacije, dublje i trajnije nego bilo koji drugi savremeni procesi i promene.

Predviđanja počivaju na ekonomskim pokazateljima skoro tri decenije uspešnog privrednog razvoja Kine. Prema podacima Svetske banke, iz jula 2006., Kina je postala po vrednosti DBP četvrta ekonomska sila u svetu, potisnuvši sa tog mesta V. Britaniju. Istraživačka konsultantska kuća "Ekonomist intelidžens junit" u studiji "Predviđanja za 2020." kaže da će za deceniju i po Kina biti po ekonomskom razvoju, ako ne u "mrtvoj trci" sa Amerikom a ono odmah iza nje. I često citirana naučnoistraživačka "Bertelsmanova fondacija" iz Nemačke govori o izgledima da se, na osnovu dosadašnjeg tempa ekonomskog razvoja, 2020. godine Kina približi "na korak" iza Amerike. Ove godine i međunarodni ekonomski forum u Davosu dao je procene o "neumitnom ekonomskom približavanju Kine vrhu razvijenih zemalja".


Da bi se visoka stopa privrednog rasta Kine zadržala u kontinuitetu i narednu deceniju i po, tj. do 2020, potrebni su preduslovi, kao na primer (navodim samo neke značajnije), stabilan socijalni mir, kontinuirano visok priliv stranih ulaganja, nastavak visokog rasta deviznih rezervi, ekonomsko-politička stabilnost u regionu Dalekog istoka i razvoj regiona bez monetarno-finansijskih kriza i udara, poput onog velikog iz 1996-97. godine.

 


PRVI MEĐU JEDNAKIMA


Koliko su predviđanja da će Kina postati ako ne prva, a ono druga globalna sila u svetu do 2020. realna i ostvarljiva u praksi? U rasponu od procena o budućem epohalnom razvoju Kine, do predviđanja posustalosti u bliskoj budućnosti njenog društvenog razvoja, nalazi se, skriva i počiva gusto isprepletana mreža uspona i padova razvojnih procesa, determinisanih i zavisnih od niza unutrašnjih i spoljnih okolnosti. Nekoliko faktora upozoravaju na obazrivost u donošenju procena o neizbežnom transformisanju Kine u svetsku silu "primus inter pares" (prve među jednakim).
Skrećem pažnju samo na tri limitirajuća faktora koja mogu uticati na "obuzdavanje" prerastanja Kine u globalnu svetsku silu, ekonomsko-socijalni, političko-institucionalni i regionalno-bezbedonosni. Zadržao bih pažnju čitalaca samo na prvom, ekonomsko-socijalnom faktoru. Druga dva traže posebnu analizu.

 

Pre svega, daleko je od izvesnog da će se kineske eksplozivne stope rasta održati tokom sledeće decenije i po. Slika stvarnosti današnje Kine i zvanično (ne samo od Kine, već i od MMF, Svetske banke) registrovana visoka stopa rasta privrede, u bliskoj budućnosti biće podložna iscrpljivanju ključnih prirodnih resursa-sirovina u kojima Kina hronično već danas pati od oskudice. Najveći je svetski uvoznik gvozdene rude, gotovo 33 odsto i drugi uvoznik nafte (iza Amerike), u svetskom uvozu bakra ima udeo od 20,6 odsto, cementa 40 odsto aluminijuma i čelika 25 odsto, u uvozu soje 31,2 odsto, ulja 33 odsto. Šećer kupuje u centralnoj Americi i Australiji. U Kini živi 21 odsto svetske populacije koja raspolaže sa samo 7 odsto svetskih vodenih resursa, koliko Kina ima i obradivih površina. Kina već danas troši pet puta više vode od globalnog svetskog proseka.
Usporavanje ekonomskog razvoja ne može se isključiti. Naprotiv, ono je realna pretpostavka na koju se mora računati. Po praktično-teoretskim ekonomskim zakonomernostima svetskih ekonomija, malo verovatno je pretpostaviti da bi jedna država i njena privreda u kontinuitetu mogla zadržati stopu razvoja od oko 10 odsto u trajanju od pola veka. Tu ni Kina nije nikakav izuzetak.


"HARMONIČNO DRUŠTVO"


Toga je svesna i kineska politička elita. Na nedavnom zasedanju kineskog Kongresa (parlamenta), prvi put od kada je Kina krenula u privredne reforme pre više od dve i po decenije, tačnije od 1978, novi petogodišnji plan nije sadržao ciljeve o dostizanju maksimalne stope ekonomskog razvoja i porast proizvodnje. Kongres je usvojio, nimalo slučajno, maksimu o izgrađivanju "harmoničnog društva" kao prioritetnog zadatka ne samo parlamenta, već i političke elite, odnosno KP Kine. Prioritet političko-izvršne vlasti (partije i vlade) sadržan je u smanjivanju razlika između bogatih i siromašnih, i u približavanju danas postojećih velikih disproporcija na relaciji selo-grad. A one su već sada izuzetno velike, što potvrđuje i vodeći kineski dnevnik Ženmin žibao kada je rečeno da se "jaz između bogatih i siromašnih počeo širiti i širi se i dalje, a da suprotnosti u raspodeli postaju sve očiglednije".


Razlike između urbanih i ruralnih sredina u Kini su, prema međunarodnim merilima, već danas značajne, sa tendencijom porasta. Skala "Gini" koeficijenta kojom se meri nejednakost u primanjima kreće se u rasponu od 0,0 do 1,0 (što je veći broj, veća je nejednakost). Koeficijent na primer od 0,4 predstavlja visok nivo nejednakosti. U Kini visina koeficijenta nejednakosti između grada i sela iznosi čak 0,59 - dakle nivo koji predstavlja opasnost za društvenu stabilnost. Bez obzira na visoku stopu privrednog razvoja Kina će i u sledećim decenijama sve više biti socijalno-ekonomski ranjiva ako na vreme ne krene sa donošenjem jasnih socijalnih programa. Eskaliranje broja socijalnih protesta, prvenstveno seljaka, iz godine u godinu značajno raste. Dok je prema pisanju pariskog Le Monde, u članku "Kineska dilema" Bruno Filipa, u 2003. bilo 58.000 socijalnih protesta, godine 2004. taj broj je narastao na 74 hiljade, da bi se prošle 2005. popeo na 84.000 hiljade.

U Šangaju, u Akademiji društvenih nauka, domaćini su mi govorili o velikim milionskim "seljačkim migracijama" prema (polu)razvijenim gradovima i strahovima za budućnost kineskog sela. Iznete procene šta će se dešavati u Kini na relaciji selo-grad u narednim decenijama ovog veka, upozoravaju o "prekvalifikaciji" oko 300-350 miliona seljaka u (polu)kvalifikovane industrijske radnike. Neosporno je da ova buduća najveća migracija stanovništva u ljudskoj civilizaciji uopšte izaziva zabrinutost kineskih naučnika, iz više razloga. Visoka današnja stopa rasta u kontinuitetu i narednih decenija imala bi za posledicu masovno prebacivanje radne snage iz nisko produktivnih poljoprivrednih delatnosti u produktivniju industriju, trgovinu i ostale sektore. Međutim, efekat "seljenja" radne snage je jednosmeran, odnosno jednokratan: prebacivanjem raspoložive seoske radne snage (koja nije ni rezervna, ali jeste nezaposlena) u neagrarne sektore, stvara se debalans na relaciji selo-grad.


Mnoge delatnosti na selu prestaju da postoje smanjivanjem seoske obradive površine na račun širenja gradova, a (polu)tehnički napredak u gradovima nije u mogućnosti da podiže produktivnost zbog nedostatka visoko obrazovane radničke klase. Mislim da su pojedini ekonomski (statistički) iskazi koji govore o visokom privrednom rastu Kine danas ispod dometa proseka svetskog nivoa stvarnih promena u privredama sveta. Danas prema četiri, priznata i poznata, indikatora konkurentnosti: poslovnoj efikasnosti, infrastrukturi, efikasnosti vlade, i, ekonomskim performansama, Kina se, na nedavno objavljenoj listi 20 najkonkurentnijih privreda sveta, nalazi na dalekom, pretposlednjem 19. mestu (Listu je objavio maja 2006. IMD-World Competitiveness Centar).


VELIKI "ZASTOJ" ILI VELIKI "SKOK"

 

Da li će kinesko društvo biti sposobno da podnese ovakvu dezintegraciju sela na račun procesa industrijalizacije? Ogromna seoska populacija i pritisak na gradove u narednim decenijama bili bi u stanju da aktiviraju mehanizam velikog "zastoja", ili velikog "skoka" unazad. Procene su da bi u slučaju masovnih socijalnih nemira došlo ne samo do stagnacije celokupnog društvenog razvoja, već i do aktiviranja mehanizma velikog društvenog "praska", poput koga bi dramatični događaji na Tjen An-menu pre 17. godina, 1989. bili obična "bengalska vatra". Sve skupa to bi dovelo do skretanja i iskliznuća Kine s puta tržišne privrede.

 

U Kini danas, a svi su izgledi da će tako biti i ubuduće, još uvek nije otvoren "dosije" o pitanju političkog prenosa vlasti sa jednopartijskog sistema, odnosno vladajuće partijsko-političke elite na druge subjekte. Poseban osvrt zahteva i pitanje budućnosti autoritarnih modela vlasti - kako u Kini a i šire, i kod drugih država Dalekog istoka, koje su uspele u ekonomskom razvoju - ne samo prema vlastitom narodu, već sadržaja "količine njihove vlasti" prema svetu i međunarodnim procesima, u situaciji kada je, kako kaže V. Montgomeri u kolumni "Novi svetski (ne)red" (Danas, 22-23. jul 2006.), danas, "Amerika ostala bez novih ideja u međunarodnim odnosima".

 

 

(Autor radi u Institutu za strategijske studije i razvoj Univerziteta BK)

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM